Krivotvoreni Euripid

54. Splitsko ljeto: Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić, premijera 19. srpnja 2008. u dvorištu Osnovne škole Spinut

  • 54. Splitsko ljeto: Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić
    Kad je vodstvo dramskog programa Splitskog ljeta – ravnatelj Milan Štrljić, ravnatelj dramaturg HNK Split Petar Selem, ravnatelj dramskog programa Splitskog ljeta Goran Golovko – stavilo na repertoar Ljeta Euripidove Bakhe, valja vjerovati da je prethodno razmotrena i sadržajna i estetska vrijednost djela te da je taj repertoarni čin, kao i svakog drugog repertoarnog djela, na razini svoje razložnosti bio autorski čin vodstva Ljeta. U konkretnom slučaju riječ je ne samo o iznimnim svojstvima Euripidova djela već i o jednoj repertoarnoj poveznici sa začecima Splitskih ljetnih priredbi koje su, posebno prvih godina, svoj dramski repertoar temeljile na velikim djelima grčke ostavštine i tako antičke arhetipske motive stavljale u kontekst našeg mediteranskog podneblja i zapitanosti svoga doba – vazda koristeći prirodni ambijent kao mjesto zbivanja i predstavnog izrastanja velikih tragedija.
    Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić, foto: Petar Fabijan, www.novilist.hr (16. Međunarodni festival malih scena u Rijeci)Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić, foto: Petar Fabijan, www.novilist.hr (16. Međunarodni festival malih scena u Rijeci)











    Imajući to na umu, nesumnjivo je da je svaki repertoarni čin autorski čin. Jer kad tako ne bi bilo, nijedan kazališni ravnatelj ne bi trebao biti stručna osoba, nego puki logističar koji tek administrira sredstvima za stvaranje predstave, pa bi repertoar bio složen isključivo prema pojedinačnom nagnuću određenog redatelja za stvaranje predstave ovog ili onog angažmana i njegove semantičke dojmljivosti. U takvom kazališnom ustroju stvaralačka sloboda redatelja, i inih sudionika predstave, ne bi izrastala iz autorskog smisla stručnog kazališnog organizma u kojem svaka pojedina predstava sudjeluje u promišljenosti semantičke i estetske repertoarne cjeline sezone, nego bi bila posve autonomna, ishodeća isključivo iz pojedinačnog kriterija redatelja i njegova angažmana. Pritom, dakako taj pojedinačni kriterij i sadržajni angažman, onako posve odvojen od smišljena (i estetskog i sociološkog) razloga stavljanja na repertoar nekog djela nikako ne bi bio odgovoran ni svojstvima samog djela (njegovoj formi i semantici), već bi u tom uzurpiranom prostoru posvemašnje slobode od samog djela mogao i praviti i ono što ono nikako nije, a što svakako jest autor takve predstave.

    54. Splitsko ljeto (u vrtu Ville Dalmacija): Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić,A upravo se to dogodilo s režijom Euripidovih Bakhi redatelja Olivera Frljića na 54. Splitskom ljetu. Spomenuti autorski čin ravnateljstva Splitskog ljeta, razlog stavljanja na repertoar tog Euripidova djela je, očigledno, posve ignoriran. Tako smo umjesto (polemičke) metafizičke zapitanosti o taštini i osvetljivosti boga Dionizija prema onima koji se distanciraju od njegova kulta (a što, dakako, može dosegnuti i alegorijske konotacije) dobili predstavu u kojoj se radikalnim selekcioniranjem teksta i uporabom znakova rekvizita (sirovo meso, odjeća šivena od krvavih odrezaka, mrtvačke vreće itd.) krvoločna pomahnitalost bakhantica i Pentejeve majke Agave (u odnosu na tinjajući žar apolonske razložnosti) prebacuje u posve druge semantičke signale: na sugestiju o općoj hrvatskoj ubilačkoj aktivnost tijekom minulog rata – a ubacuje se i govor (a to je već dokazivalo potpunu nemoć takvog cilja predstave) jednog aktualnog hrvatskog političkog lidera s namjerom njegove kompromitacije. Uz to, uz sve ono drugo što je naravno uopće beznačajno i spominjati, zahuktali kazalištaraci(!) demonstrativno su zapalili maketu HNK u Zagrebu (valjda zato jer taj teatar ipak ne proizvodi takve predstave).
    Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić, foto: Petar Fabijan, www.novilist.hr (16. Međunarodni festival malih scena u Rijeci)Euripid, Bakhe, red. Oliver Frljić, foto: Petar Fabijan, www.novilist.hr (16. Međunarodni festival malih scena u Rijeci)











    Euripid je, dakako, krivotvoren. Zlorabljen! No, redatelj i njegov ansambl ostali su u uvjerenju da je njihov proizvod znatno važniji od djela velikog pisca. Dvoumljenje autorâ zamišljenog repertoarnog smisla izvedbe Euripidovih Bakhi da li da dopuste predstavu koja je iznevjerila njihov autorski razlog stavljanja na repertoar tog djela, sretno je riješeno tako da je radi trenutačno važnijih državnih razloga potisnuto svugdje u svijetu važeće pravilo prema kojem intendant teatra skida s repertoara predstavu koja ne svjedoči djelo koje je on, odnosno njegov tim, autorski stavio na repertoar. Posve je drugo pitanje u ovom splitskom slučaju to što kazališna uprava već na prvim probama nije došla do saznanja da tvorba predstave posve ignorira umjetničke razloge stavljanja na repertoar tog djela. Stoga je ravnatelj dramaturg HNK Split, osjećajući se časno odgovornim za taj previd, podnio ostavku. A predstava je prikazana. I sada znamo o čemu se zapravo radi.

    © Vlatko Perković, KULISA.eu, 13. siječnja 2009.
    (iz teksta Od zlorabljenog Euripida do razložnih predstava)

Piše:

Vlatko
Perković