Razložna predstava

54. Splitsko ljeto: Maksim Gorki, Na ljetovanju, premijera 9. kolovoza 2008. u vrtu Ville Dalmacija

  • 54. Splitsko ljeto (u vrtu Ville Dalmacija): Maksim Gorki, Na ljetovanju, red. Janusz Kica
    Nakon što smo razmotrili važnost načela autorskog čina institucije Splitskog ljeta, misleći pritom na repertoarni odabir određenog djela, s te pozicije rado vjerujemo da je stavljanje na repertoar drame Maksima Gorkog Na ljetovanju bio takav autorski čin koji je računao na dvije obnoviteljske mogućnosti aktualnosti tog literarnog djela. Jer, govoreći općenito, prva mogućnost je sadržana u samom odabranom djelu – ako je ono umjetničko, druga je svojstvena samom kazalištu – ako mu je cilj izazivati takav umjetnički čin koji sadrži opća ljudska i vremenska svojstva, konkretno svojstva i onog vremena u kojem se prikazuje predstava određenog djela. No, da bi ovo drugo bilo uopće moguće, samo literarno djelo ne smije biti takvo da svojom pričom klizi po površini vanjskog događanja. Ona mora izbijati iz samih izvorišta i ključališta ljudske muke u njegovoj povijesnosti. I tada ona kroz pojedinačnog čovjeka u njegovu vremenu svjedoči i njegovo opće svojstvo i u drugom vremenu. Takvo djelo je samoobnavljajuće i u drugim vremenskim etapama. Misleno kazalište to prepoznaje. I rado djelom minula vremena svjedoči svoje vrijeme.

    U slučaju drame Na ljetovanju Maksima Gorkoga to se i dogodilo. U toj drami (napisanoj 1904) riječ je o ljudima koji mahom žive lažni život, formu moralnih načela, strasti bez pokrića dosljednošću i časnošću svoje osobnosti, ljubavi u nesuglasju sa zabranama, spremnost na kompromise u suprotnosti s mržnjom, pjesničke zanose iznjedrene iz diletantske preuzetnosti, minule i obećavajuće uspone nasuprot posustalosti, želju za definitivnim odlaskom zauzdanu nedostatkom snage za taj čin, itd.

    Splitsko ljeto: Maksim Gorki, <i>Na ljetovanju</i>, redatelj Janusz KicaTako je ono što je godine 1904. zasigurno bila kritika više srednje klase ruskog društva pred revoluciju 1905. (i izazivalo skandale pa i zabrane predstave), danas u novom vremenu, zahvaljujući vrijednosti djela i kazalištu koje koristi davnašnje zrcalo Maksima Gorkog u kojem je zazrcalio malograđanštinu svoga doba, postalo poticaj za osobno usredotočenje gledatelja prema traganju za istinom o sebi. I tu, kažimo opet, autorsku zamisao kazališta (jer ako nje nije bilo, sve je bila samo slučajnost koja nam se ne mili) je u vrtu Ville Dalmacija ostvario zaista dobro, a mjestimično i nadahnuto, dramski ansambl Ljeta pod pouzdanim vodstvo redatelja i nadograditelja smisla djela Janusza Kice. Njegovi glumci su bili: Ante Čedo Martinić, Alma Prica, Bruna Bebić Tudor, Mijo Jurišić, Elvis Bošnjak, Marija Tadić, Nenad Srdelić, Snježana Sinovčić Šiškov, Dragan Jovičić, Trpimir Jurkić, Ksenija Prohaska, Danijela Vuković, Ivica Vidović, Rober Kurbaša i Andrea Mladinić.

    Valja nam spomenuti i dramaturšku zanimljivost: U odnosu na sva lica na ljetovanju, autor izdvaja Varvaru Mihailovu, suprugu odvjetnika Basova kojeg je vrlo dojmljivo igrao Ante Čedo Martinić. Varvara neprekidno s pozicija idealnih moralnih normi rasuđuje postupke svih likova. Često to čini s gnušanjem, moglo bi se kazati moralizatorski. Odmiče se od blagosti, zatvara prostor ljubavi prema grešnicima. I to je bilo razumljivo za ondašnjeg Gorkoga, za njegovu kritiku društva kojem se kao revolucionar suprotstavljao svojim djelom. Međutim danas, kad više ne vjerujemo u svrsishodnost revolucija i kad nam jedino preostaje nada u čovjekove očovječenje (kad se iživi Zlo, oživjet će Dobro), davnašnji angažirani moralizam Gorkoga, bez obzira na dobru i suvremenu glume Alme Price, od strane samog autora djeluje kruto, izaziva pomisli na Alcesteovu kritizersku neumoljivost kojoj je Molière bio sklon i podsmjehnuti se u svom Mizantropu.

    © Vlatko Perković, KULISA.eu, 13. siječnja 2009.
    (iz teksta Od zlorabljenog Euripida do razložnih predstava)

Piše:

Vlatko
Perković