Nasilnici i žrtve

Gostujuća scena HNK u Splitu, Gradsko kazalište lutaka Split: Yasmina Reza, Bog masakra, premijera 18. studenog 2008.

  • Gostujuća scena HNK u Splitu, Gradsko kazalište lutaka Split: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Nenni Delmestre
    Komad Bog masakra Yasmine Reza, francuske spisateljice mađarsko-iranskog židovskog podrijetla, drama je destrukcije. Roditelji pretučenog dječaka razgovaraju s roditeljima dječaka koji je ozlijedio njihova sina. Kao civilizirani ljudi jedni i drugi nastoje doći do nekog diplomatskog zaključka, pa i priopćenja, s kojim bi obje strane bile zadovoljne. No, iza biranih riječi koje zamagljuju istinu stoji potreba prvih da se ustanovi kako je pretučeni dječak žrtva agresivnog postupka napadača, dok drugi žele da se ustanovi podjednaka obostrana krivnja, pa čak i to da je napadač bio nedolično izazvan. I to su dvije nepomirljive istine koje neprekidno pulsiraju ispod vanjske civilizacijske obzirnosti, a onda uz pripomoć oslobađajućeg učinka alkohola eskaliraju do očiglednih sukoba koji rastvaraju ne samo nepomirljivost jedne i druge strane nego i nepremostivi jaz među samim supružnicima. Klimaks spora lišava nas svake nade da bi dotični ljudi problem mogli riješiti. Sve su likovi zatrovani sebičnošću. Svakog zanima samo pobjeda, pa će tek ona biti stavljena u funkciju istine. I to je već beznadno. Uljuđeni oblik ponašanja tek je dekoracija kojom čovjek maskira svoju pravu narav.

    Može se kazati da se Elvis Bošnjak u ovoj ritmički dobro razrađenoj predstavi Nenni Delmestre dovinuo do svoje najbolje uloge, da je Nives Ivanković plijenila slabostima i nekontroliranim ispadima svoje gospođe Annete, da Trpimir Jurkić nije poput Bošnjaka nadišao ranije uzlete te da je Snježana Sinovčić Šiškov kao gospođa Veroniqeu u svom tom ironičnom i mračnom događanju s vremena na vrijeme dolazila do samog ruba počinjenja agresivnog čina i tako zbivanje privodila do naslućivanja krajnje dramskih posljedica.

    Izbor glazbenih brojeva Line Vengoecheae bio je vrlo profinjen dok je u vizualnom oblikovanju scene odveć ustrajavala na kiču pa je tako unaprijed otkrivala ono što je na razini svojstava osoba samo zbivanje trebalo postupno razotkrivati.

    Samo situiranje predstave u Gradskom kazalištu lutaka, sceni vrlo prikladnoj za izvođenje komada manjih tehničkih zahtjeva, čini se da je Elvisu Bošnjaku, Nenni Delmestre, Lini Vengoechei i Nini Mitrović prilikom rada na ovom komadu destrukcije otvorilo ideju korištenja tog prostora za predstave kazališta PlayDrama - za čije otvaranje i institualiziranje su se upravo založili. No, to je problem koji zahtjeva temeljitu i sveobuhvatnu analizu splitskog glumišnog prostora i njegovih potreba.

    © Vlatko Perković, KULISA.eu, 13. siječnja 2009.
    (iz teksta Od zlorabljenog Euripida do razložnih predstava)

Piše:

Vlatko
Perković