Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Sedam lakih komada, red. Nina Kleflin
Piše: Davor Mojaš
Ono što odabrane lake komade povezuje su vječne i svuda prisutne priče o osamljenosti, otuđenosti, prepuštenosti i ostavljenosti. Sudbinama koje preispituju svoja ishodišta, frustracije, tragove i trajanja. Dovoljno općenito i na drugim mogućim i potrebitim razinama nedovoljno u potrazi za kazališnim i drugim dubljim razlozima, povodima i logičnostima ...pročitajte cijeli tekst...
Priča o uspjehu čovjeka koji nikada nije izišao iz svog vrta, a došao je do pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi kritika je današnjeg društva. Kada se tomu doda korektnost ansambla i redateljev koncept – izvedba predstavlja još jednu u nizu uspješnih inscenacija na daskama vinkovačkog kazališta ...pročitajte cijeli tekst...
Robert Kurbaša / Tin Ujević, Ispit savjesti, red. Robert Kurbaša
Piše: Tomislav Kurelec
Utjecanje velikom piscu zasigurno će privući gledatelja, a i interpretatoru i autoru Kurbaši omogućiti zanimljiv i vrijedan pokušaj traženja bitnih odrednica ne samo klasičnog književnog opusa nego i suvremene egzistencije, jer se niti Ujević niti Kurbašina predstava ne bave konkretnim primjerima kušnje savjesti nego traže dublji smisao života ...pročitajte cijeli tekst...
Premda se u središtu radnje kako zbog svojih glumačkih kvaliteta ali i scenskog mjesta nalazi lik Babe koju Zoja Odak igra s točnim nijansiranjem dosjetke, lude pomaknutosti ipak je psihološki još uvjerljiviju ulogu odigrala glumački utišana Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi Anke. Ona je ostvarila vrlo uspio scenski odnos s ostalim likovima ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Virovitica, Ludens teatar, Koprivnica, Hrvatsko kazalište Pečuh: John Buchan / Alfred Hitchcock / Patrick Barlow, 39 stepenica, red. Franka Perković
Piše: Josip Strija
Redateljica Franka Perković imala je odličnu glumačku ekipu sposobnu da se razigra do kraja i utjelovi i po nekoliko različitih likova. Filip Jurčić i Jelena Hadži-Manev u glavnim ulogama, izazivaju smijeh, no ostaju na razni dobre, profesionalno odrađene glume dok su interpreti sporednih likova Goran Koši i Mladen Kovačić napravili vrsniji glumački posao ...pročitajte cijeli tekst...
Scena 55 Hrvatskog narodnog kazališta Split: Georges Perec, Povišica, red. Goran Golovko
Piše: Viktoria Franić Tomić
Svakako valja pozdraviti napor mladih glumaca Anastasije Jankovske i Gorana Markovića i Alena Čelića koji su odlično realizirali Povišicu, taj za njih više nego zahtjevan projekt, pomaknuti teatar apsurda sveden je na tek jednu dramsku situaciju u kojoj djelatnik tvrtke iz dana u dan namjerava zamoliti od šefa povišicu ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Zadar: Nina Skorup, Sarah Bernhardt, red. Ivan Leo Lemo
Piše: Mario Županović
Skicozni dramski pastiš Nine Skorup Sarah Bernhardt sazdan od nekoliko biografskih zapisa o božanskoj divi poslužio je redatelju za kreiranje trome, dosadne i nadasve passe posvete Sari Bernhardt. Izvedba je majka svih kazališnih snatrenja, a ova je zasigurno pokazala kako obećanje na papiru teško prolaze nakon odgledane predstave ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Miroslav Krleža, Leda, red. Ivan Leo Lemo
Piše: Ivan Trojan
Davor Panić kao Gospodin redateljevu namjeru savršeno provodi u djelo. Toliku količinu izjednačenosti tragičnog u komičnom pri vrlo kratkoj verbalnoj dionici dugo nismo vidjeli. Neka mu ova sporedna, a za predstavu ključna uloga, označi potpuni povratak na poziciju koja mu neosporno pripada – dramskog prvaka osječkog HNK. ...pročitajte cijeli tekst...
Talijanska drama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka: Michelstaedter (Životopis jednog razjarenog uma), (prema filmskom scenariju Marca Collija i Giorgia Pressburgera), red. Marco Colli
Nakon gledanjapredstave nije jasno po čemu je Michelstaedter bio veliki filozof, nismo doznali ništa o demonima koji su ga razarali i razjarili, kao što ostaje nejasno i zašto se, prije ravno stotinu godina u 23. godini, ubio. Doista šteta, jer je taj ambiciozni i zahtjevni projekt, uz dobrog dramaturga, mogao gledateljima ponuditi puno, puno više ...pročitajte cijeli tekst...
Australskoj autorici treba priznati umijeće i virtuoznost pisanja za kazalište čime pruža mogućnost stvarateljima predstave da njezin predložak nadgrade svojim kreacijama i tako ostvare visoke scenske domete. U INK-ovoj Časti to je uspio i glumački ansambl predvođen sjajnom Mirelom Brekalo, ali barem u jednakoj mjeri i redatelj Ivica Šimić ...pročitajte cijeli tekst...
Noćna scena Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku: Tatjana Šuput, Multicro (Imamo svoje ljude), red. Robert Raponja
Piše: Ivan Trojan
Neometano smijanje u prilog ide mladim glumcima, koji su se mogli nesputano zabavljati na sceni, pokazujući i pjevačka, plesna i recitatorska umijeća. I u ovoj svojevrsnoj inicijaciji, zadovoljili su svi od reda. Ogromno iskustvo redatelja Roberta Raponje u sličnim projektima nije ostavljalo mogućnost sumnji u slabosti projekta ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik, Ernest Katić, Imbarak / Ljubav na Prijekomu, red. Joško Juvančić
Piše: Davor Mojaš
Dramaturg Hrvoje Ivanković vješto usložnjava i povezuje Katićevu prigodnu dramsku skicu Imbarak, i Ljubav na Prijekomu u dvočinsku cjelovečernju nostalgičnu i podsjećajuću teatarsku posvetu moru, pomorcima i podneblju, mentalitetu i zaboravljenim sutonima ljudskih sudbina elegičnih priziva i zaboravljenih radosti ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište lutaka Zadar: Miroslav Krleža, Michelangelo Buonarroti, red. Dražen Ferenčina
Piše: Mario Županović
Oveći glumački ansambl u konačnici se pokazao podesan za Ferenčinino viđenje grupnog glumačkog angažmana. U Ferenčininoj adaptaciji razvidno je napuštanje akademskog glumačkog patosa i rogobornosti od koje pati većina produkcija Krleže, tako da je sekulariziranje glumačke geste pripomoglo opuštenijem i priprostijem izvođenju ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Bertolt Brecht – Kurt Weill, Opera za tri groša, red. Eduard Miler
Piše: Tatjana Sandalj
u Milera nema Brechtove simpatije za potlačene, on samo precizno bilježi stanje. Poznate stvari nismo vidjeli u novom svjetlu, onako kako bi to Brecht volio, ali su stihovi „kad nema kruha sav je moral laž... “ tako jasno i nemilosrdno bačeni publici u lice da nije mogla ostati ravnodušna, unatoč smijehu kao reakciji na dosjetke ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Bertolt Brecht, Kurt Weill, Opera za tri groša, red. Željko Vukmirica, dir. Mladen Tutavac
Dirigent Mladen Tutavac ostvario je kvalitetnu suradnju sa svim glavnim solistima, a i zbor otpjevao uigrano. Pred glumce koji su morali pjevati i pjevače koji su glumili Weil je stavio kompleksan zadatak i u tehničkom i u interpretacijskom smislu. Ipak, prevladavale su one kvalitete kod solista već po tome jesu li pjevači ili glumci ...pročitajte cijeli tekst...
Redatelj Ivica Buljan okupio je žestoke glazbenike Leta 3, momke koji su prošli na ljetnoj audiciji i nekoliko glumaca; izvježbao ih da djeluju nemarno i divlje, opsceno i provokativno; natjerao puk da nestrpljivo očekuje predstavu i žučno je komentira te napravio predstavu o kojoj svatko nešto želi reći, mudri mudruju a veseli se raduju ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište mladih Split: Donald Churchill, Pitur, red. Stojan Matavulj
Piše: Viktoria Franić Tomić
Blijedi tekst prije četvrt stoljeća valjda uspješne britanske bulevarske komedije teško da može imati veze s hrvatskom stvarnošću. Nekoliko dijalektalnih nespretnosti koje su glumci očito bez redateljeve sugestije sami prosipali izvedbom kako im se sviđalo i kad bi se koncentrirali, ne govore o građanskom Splitu baš ništa ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Jean Anouilh, Ženski turbo pop bend, red. Sulejman Kupusović
Piše: Davor Mojaš
Inauguralna predstava nove sezone dubrovačkog kazališta ciljano je okrenuta publici. Odabrana i pripremana pa onda i igrana u nakani da bude često i dugo na repertoaru, da se svidi publici i prizove je u teatar, pa će se njena kvaliteta i njeni razlozi moći potirati ili opravdavati pa i provjeravati brojem izvedbi i odazivima u gledalištu ...pročitajte cijeli tekst...
Pogled unatrag: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka, Aristofan, Lizistrata, red. Róbert Alföldi
Piše: Tatjana Sandalj
Alföldi u čitanju klasika poseže za ključem groteske, ali prividno zadaje tek blagu pljusku Malograđaninu. Zapravo, njegovom Veličanstvu podilazi izazivajući smijeh, a krajnji rezultat je lascivna pučka komedija s natruhama političke pozadine. Dobar su posao odradili glumci, u žestikom ritmu tijekom predstave bez praznoga hoda ...pročitajte cijeli tekst...
Jasna Ančić pokazala se iznenađujuće glumački uravnotežena s finim prijelazima u vokalnom i gestualnom segmentu, često u kombinaciji s prigušenim svjetlom stvarajući kontemplativni ambijent. Autorica Esther Vilar naglašava da suvremena žena na vlasti mora biti dijelom i muškarac na vlasti, što je Prohić odabirom kostima i šminke efektno postigao ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Ray Cooney, Kidaj od svoje žene, red. Sulejman Kupusović
Piše: Davor Mojaš
Redatelj Sulejman Kupusović dovoljno vješto, ritmički brzo i precizno gradi vodviljske situacijske i zaigranosti Conneyjevog lakog komada provocirajući i potičući tako glumačku energiju raspoloženog ansambla dubrovačkog kazališta koji ostvaruje lako gledljivu, konciznu i, u svom žanru, doslovnu i nepretencioznu predstavu ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Janko Polić Kamov – Lary Zappia, Da je proklet Kam, red. Larry Zappia
Piše: Tatjana Sandalj
Od čega su satkana sjećanja, od ljudi onakvih kakvi su zaista bili ili od onoga što smo željeli da budu za nas? Stoljeće Kamovljeve odsutnosti, stoljeće u kojem je prešućivan, dobilo je svoj omaž. Predstava Da je proklet Kam višeslojna je kao i Kamovljevo pismo. Raspletanje slojeva traži poznavanje literature i poziva i na ponovno gledanje i na ponovno čitanje ...pročitajte cijeli tekst...
Talijanska drama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka: Miro Gavran, Tutto sulle donne (Sve o ženama), red. Neva Rošić
Rosanna Bubola, Elvia Nacinovich i Elena Brumini u furioznom tempu stalnih promjena sjajno nose predstavu višekratno se besprijekorno transformirajući. Jezik predstave neobična je mješavina fiumanskog izričaja, primorske i istarske čakavštine, što scenskoj igri daje autentičnost, a u gledatelja produbljuje osjećaj umiješanosti u događaje kojima svjedoče ...pročitajte cijeli tekst...
Genetova tamna i teška drama o ljudskoj patnji, krhkosti duše, prožeta do kraja emocionalno ogoljenim i slomljenim likovima, glumački je iznimno zahtjevna. Glumački ansambl u predstavu je uložio maksimum svojeg znanja, iskustva, ali i cijelog bića. Posebno valja izdvojiti glumački besprijekorno Maju Lučić u ulozi dominantne sestre Solange ...pročitajte cijeli tekst...
HKD Teatar, Rijeka: Dušan Spasojević, Metak za sve, red. Nemanja Ranković
Piše: Tatjana Sandalj
Tandem Spasojević – Ranković izrazito je društveno angažiran mada ih nije zanimala odgovornost političkih ili struktura vlasti koje dozvoljavaju, štoviše, potiču djelovanje narkomafije. U središtu je njihova interesa društvo, bezlična većina koja šutnjom, okretanjem glave na drugu stranu, dozvoljava i omogućava nasilje ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Neil Simon, Apartman, red. Olivera Đorđević
Piše: Ivan Trojan
Darko Milas zereo je glumac, a njegov prgav, napregnut, preemotivan, gotovo zlostavljački glumački izričaj istodobno je smiren, staložen, gotovo sjetan i melankoličan. Sve se to pravodobno izmjenjuje tijekom uvodne scene Apartmana. Svakako jedna od najboljih Milasovih izvedbi na osječkoj pozornici. A Milasov antipod, tihi provokator, izvanredna je Ana Stanojević ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Jean Genet, Služavke, red. Georgij Paro
Piše: Davor Mojaš
Dubrovačke su Služavke predstava koja računa na glumice i to je najveća njena vrijednost i preporuka. Uz produkcijske evidentne i primjetne recesijske uvijete, nakon dugo vremena dubrovačka profesionalna kazališna kuća, dobila je napokon ozbiljno i promišljeno redateljski rađenu i glumački vrsno odigranu predstavu relevantnih dosega ...pročitajte cijeli tekst...
Predstavaje neujednačena ritma, a izvedbeni potencijal glavnih likova nije do kraja predano realiziran. Čini se kako je tekst kao i ono što stoji u podtekstu pružao mogućnosti za realizaciju snažnije predstave. Riječ je o korektnoj, na trenutke i vrlo dobroj predstavi, te je zaista šteta što je propuštena prilika za stvaranje predstave dubljeg i trajnijeg dometa ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Lutz Hubner, Pitanje časti, red. Maja Šimić
Piše: Davor Mojaš
Pitanja časti jednostavna je didaktički intonirana, uredna predstava usporena ritma jednako tako uredno redajućih, više prepričanih i manje odigranih, prizora bez impulzivnijih glumačkih iskoraka, vidljivijih suspregnutih energija i zatomljenih strasti – usprkos likovnim i scenografskim primjerenim pa i poticajnim povodima ...pročitajte cijeli tekst...
Potencijalno zanimljiv tekst s aluzijama na političku i gospodarsku krizu u zemlji te s ponekom erotičnom scenom, mogao je biti pravi hit na kazališnim daskama. Međutim, loša glumačka izvedba, nedorečenost i strah redatelja da odigra političke konotacije do kraja, dovele su do toga da cijela dramska radnja izgleda neodlučno ...pročitajte cijeli tekst...
Realizam, poetsko i neki groteskni humor koji izvire iz bešćutnosti stopili su se u Mesarićevoj režiji u skladnu cjelinu, prožetu nadnaravnom atmosferom u kojoj se miješaju religija i magija, u kojoj su likovi istodobno realni ali i simboli – Janica nevinosti, Joža Sveti krščanske dobrote i morala, a Marko Labudan sebičnog egoizma ...pročitajte cijeli tekst...
Ludens teatar, Koprivnica: Tena Štivičić, Nemreš pobjeć od nedjelje, red. Dario Harjaček
Piše: Tomislav Kurelec
Zbog neravnoteže u međusobnom odnosu protagonista, ova izvedba Nemreš pobjeć od nedjelje ostaje na pola puta, dokazujući talent Tene Štivičić, ali ne i zaokruženost ili posebnu vrijednost njezinog prvijenca, dok mnogi vrijedni i dopadljivi elementi izvedbe mogu zabaviti gledatelja, ali ipak nisu dovoljni da bi se cjelina predstave istaknula osobitim dometom ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Ted Whitehead, Brak iz Aleje kestenova, red. Robert Krajinović
Piše: Alen Biskupović
Brak iz Aleje kestenova dramaturški je zaokružena cjelina s vrlo dobrom glumačkom postavom te brzom i tečnom radnjom koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. U nekih će izazvati salve smijeha, druge natjerati na razmišljanje, a kod trećih oboje. Ipak, kako god je doživjeli bit će to uzbudljiva kazališna večer ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište Požega: David Mamet, Život u kazalištu, red. Svetlana Patafta (u koprodukciji s Umjetničkom organizacijom Mitropa, Zagreb)
Piše: Alen Biskupović
Tomislav Stojković, glumački je – jasnoćom izgovora, intonacijom rečenice i prenošenjem emocija – zasjenio mlađeg kolegu Borka Perića koji se tek dobro nosio s izazovima praćenja kolege. Život u kazalištu u Požegi zanimljiva je predstava s kvalitetnom glumačkom postavom koja će zasigurno privući pozornost različitih generacija gledatelja ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Zadar: Vlaho Stulli, Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica, red. Dražen Ferenčina
Piše: Mario Županović
Dražen Ferenčina u režijskom je pogledu iskoristio predložak za uravnoteženu izvedbu ansambla u kojoj nije bilo velikih oscilacija među glumcima. BIla je to jedna od najboljih i najčišćih izvedbi zadarskog kazališta. Uz staromodni štih i naglašenu empatičnost prema prošlosti, izvedba predstavlja većinu članova ansambala u njihovom prirodnom fahu ...pročitajte cijeli tekst...
Freyeva adaptacija Wildeove Salome izvanredan je, u hrvatskom teatru svakako rijedak primjer usklađenosti surovosti i ljepote prizora što igrajući po rubovima zbiljskoga te ističući žudnju osuđenu tek na beskonačno njuškanje – usmjerena prvenstveno oštroj kritici nemoralnosti naših osobnih, socioloških, političkih vrijednosti ...pročitajte cijeli tekst...
Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Nina Mitrović, Familija u prahu, red. Samo M. Strelec
Piše: Igor Tretinjak
Jagoda Kralj Novak s lakoćom drži gledateljevu pozornost, brzim i dinamičnim jednosmjernim dijalozima i promjenama emocija. Bila je odlična u duhovitim replikama i vrlo uvjerljiva u dijalozima pomoću kojih je oživjela ne samo lik Juliške, nego i galeriju nevidljivih likova te cinizam i ironiju, glavno obilježje gubitnika zagledanih u flašu ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Miro Gavran, Paralelni svjetovi, red Robert Raponja
Piše: Ivan Trojan
Koncentracija glumaca presudna je za uspjeh cjelokupne izvedbe. Sandra Lončarić Tankosić, Vjekoslav Janković i Aleksandar Bogdanović, unatoč dugim replikama i hirovitim izmjenjivanjima duševnih stanja, svojom pripremljenošću i sigurnošću održavaju gledatelja neodlučenim i smetenim, primoravajući ga da se odluči tek kad se zastor spusti ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Okovani Galileo, red. Branko Brezovac, dir. Igor Vlajnić
Piše: Matko Botić
Okovani Galileo netipična je predstava radilica u Brezovčevom opusu koja osvaja potentnim istraživanjem odnosa umjetnosti i znanosti te zavodljivom igrom sa zakonitostima kazališnih vrsta. Složeni intertekstualni vez predstave osvijetlio je točke suvremenosti u Eshilovom i Brechtovom dramskom pismu te zorno pokazao kako opera nije tek puka retro razglednica ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište Split: Jean-Baptiste Poquelin Molière, Škola za žene, red. Andrzej Sadowski
Piše: Mario Županović
Glumačku postavu po kvaliteti i dosegu predvodi Frane Perišin u ulozi starog rogonje, izvrstan u minucioznim permutacijama emocija i posture tijela. Tjelesnost i prikrivena seksualna opsesija Perišina dobro su upareni s manijakalnošću i neurozom Anastasije Jankovske u ulozi mlade štićenice. Njihovi dueti vrhunci su cijele izvedbe ...pročitajte cijeli tekst...
Hübnerov tekst obiluje tek potencijalno humornim dijelovima i uspjeh je redatelja i glumaca što su vlastitim kreacijama većinom dosuza nasmijali publiku. Tipičan postmodernistički eksperiment naslonjen na estetiku sampleova i montažu layera, Gretica str. 89 prikazuje skriveneh strane kazališnog procesa ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Josip Cvenić, Seks i glad, red. Damir Mađarić (koprodukcija s Hrvatskim kazalištem u Pečuhu i Maticom hrvatskom Ogranak Osijek)
Piše: Alen Biskupović
Seks i glad, unatoč naslovu, ne pobuđuje skrivenu pohotu i ne tematizira uistinu problematiku spolnih odnosa i veza zrelijih bračnih parova nego upravo suprotno, motivira kazališnu publiku na apstinenciju od kazališta te odražava neutaživu glad institucije kazališta za kvalitetnim tekstovima i predstavama ...pročitajte cijeli tekst...
Ono što odabrane lake komade povezuje su vječne i svuda prisutne priče o osamljenosti, otuđenosti, prepuštenosti i ostavljenosti. Sudbinama koje preispituju svoja ishodišta, frustracije, tragove i trajanja. Dovoljno općenito i na drugim mogućim i potrebitim razinama nedovoljno u potrazi za kazališnim i drugim dubljim razlozima, povodima i logičnostima ...pročitajte cijeli tekst...
Priča o uspjehu čovjeka koji nikada nije izišao iz svog vrta, a došao je do pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi kritika je današnjeg društva. Kada se tomu doda korektnost ansambla i redateljev koncept – izvedba predstavlja još jednu u nizu uspješnih inscenacija na daskama vinkovačkog kazališta 
Utjecanje velikom piscu zasigurno će privući gledatelja, a i interpretatoru i autoru Kurbaši omogućiti zanimljiv i vrijedan pokušaj traženja bitnih odrednica ne samo klasičnog književnog opusa nego i suvremene egzistencije, jer se niti Ujević niti Kurbašina predstava ne bave konkretnim primjerima kušnje savjesti nego traže dublji smisao života ...pročitajte cijeli tekst...
Premda se u središtu radnje kako zbog svojih glumačkih kvaliteta ali i scenskog mjesta nalazi lik Babe koju Zoja Odak igra s točnim nijansiranjem dosjetke, lude pomaknutosti ipak je psihološki još uvjerljiviju ulogu odigrala glumački utišana Snježana Sinovčić Šiškov u ulozi Anke. Ona je ostvarila vrlo uspio scenski odnos s ostalim likovima 
Redateljica Franka Perković imala je odličnu glumačku ekipu sposobnu da se razigra do kraja i utjelovi i po nekoliko različitih likova. Filip Jurčić i Jelena Hadži-Manev u glavnim ulogama, izazivaju smijeh, no ostaju na razni dobre, profesionalno odrađene glume dok su interpreti sporednih likova Goran Koši i Mladen Kovačić napravili vrsniji glumački posao ...pročitajte cijeli tekst...
Svakako valja pozdraviti napor mladih glumaca Anastasije Jankovske i Gorana Markovića i Alena Čelića koji su odlično realizirali Povišicu, taj za njih više nego zahtjevan projekt, pomaknuti teatar apsurda sveden je na tek jednu dramsku situaciju u kojoj djelatnik tvrtke iz dana u dan namjerava zamoliti od šefa povišicu 
Skicozni dramski pastiš Nine Skorup Sarah Bernhardt sazdan od nekoliko biografskih zapisa o božanskoj divi poslužio je redatelju za kreiranje trome, dosadne i nadasve passe posvete Sari Bernhardt. Izvedba je majka svih kazališnih snatrenja, a ova je zasigurno pokazala kako obećanje na papiru teško prolaze nakon odgledane predstave 
Davor Panić kao Gospodin redateljevu namjeru savršeno provodi u djelo. Toliku količinu izjednačenosti tragičnog u komičnom pri vrlo kratkoj verbalnoj dionici dugo nismo vidjeli. Neka mu ova sporedna, a za predstavu ključna uloga, označi potpuni povratak na poziciju koja mu neosporno pripada – dramskog prvaka osječkog HNK.
Nakon gledanjapredstave nije jasno po čemu je Michelstaedter bio veliki filozof, nismo doznali ništa o demonima koji su ga razarali i razjarili, kao što ostaje nejasno i zašto se, prije ravno stotinu godina u 23. godini, ubio. Doista šteta, jer je taj ambiciozni i zahtjevni projekt, uz dobrog dramaturga, mogao gledateljima ponuditi puno, puno više 
Australskoj autorici treba priznati umijeće i virtuoznost pisanja za kazalište čime pruža mogućnost stvarateljima predstave da njezin predložak nadgrade svojim kreacijama i tako ostvare visoke scenske domete. U INK-ovoj Časti to je uspio i glumački ansambl predvođen sjajnom Mirelom Brekalo, ali barem u jednakoj mjeri i redatelj Ivica Šimić 
Neometano smijanje u prilog ide mladim glumcima, koji su se mogli nesputano zabavljati na sceni, pokazujući i pjevačka, plesna i recitatorska umijeća. I u ovoj svojevrsnoj inicijaciji, zadovoljili su svi od reda. Ogromno iskustvo redatelja Roberta Raponje u sličnim projektima nije ostavljalo mogućnost sumnji u slabosti projekta 
Dramaturg Hrvoje Ivanković vješto usložnjava i povezuje Katićevu prigodnu dramsku skicu Imbarak, i Ljubav na Prijekomu u dvočinsku cjelovečernju nostalgičnu i podsjećajuću teatarsku posvetu moru, pomorcima i podneblju, mentalitetu i zaboravljenim sutonima ljudskih sudbina elegičnih priziva i zaboravljenih radosti 
Oveći glumački ansambl u konačnici se pokazao podesan za Ferenčinino viđenje grupnog glumačkog angažmana. U Ferenčininoj adaptaciji razvidno je napuštanje akademskog glumačkog patosa i rogobornosti od koje pati većina produkcija Krleže, tako da je sekulariziranje glumačke geste pripomoglo opuštenijem i priprostijem izvođenju ...pročitajte cijeli tekst...
u Milera nema Brechtove simpatije za potlačene, on samo precizno bilježi stanje. Poznate stvari nismo vidjeli u novom svjetlu, onako kako bi to Brecht volio, ali su stihovi „kad nema kruha sav je moral laž... “ tako jasno i nemilosrdno bačeni publici u lice da nije mogla ostati ravnodušna, unatoč smijehu kao reakciji na dosjetke 
Dirigent Mladen Tutavac ostvario je kvalitetnu suradnju sa svim glavnim solistima, a i zbor otpjevao uigrano. Pred glumce koji su morali pjevati i pjevače koji su glumili Weil je stavio kompleksan zadatak i u tehničkom i u interpretacijskom smislu. Ipak, prevladavale su one kvalitete kod solista već po tome jesu li pjevači ili glumci 
Redatelj Ivica Buljan okupio je žestoke glazbenike Leta 3, momke koji su prošli na ljetnoj audiciji i nekoliko glumaca; izvježbao ih da djeluju nemarno i divlje, opsceno i provokativno; natjerao puk da nestrpljivo očekuje predstavu i žučno je komentira te napravio predstavu o kojoj svatko nešto želi reći, mudri mudruju a veseli se raduju 
Blijedi tekst prije četvrt stoljeća valjda uspješne britanske bulevarske komedije teško da može imati veze s hrvatskom stvarnošću. Nekoliko dijalektalnih nespretnosti koje su glumci očito bez redateljeve sugestije sami prosipali izvedbom kako im se sviđalo i kad bi se koncentrirali, ne govore o građanskom Splitu baš ništa ...pročitajte cijeli tekst...
Inauguralna predstava nove sezone dubrovačkog kazališta ciljano je okrenuta publici. Odabrana i pripremana pa onda i igrana u nakani da bude često i dugo na repertoaru, da se svidi publici i prizove je u teatar, pa će se njena kvaliteta i njeni razlozi moći potirati ili opravdavati pa i provjeravati brojem izvedbi i odazivima u gledalištu 
Alföldi u čitanju klasika poseže za ključem groteske, ali prividno zadaje tek blagu pljusku Malograđaninu. Zapravo, njegovom Veličanstvu podilazi izazivajući smijeh, a krajnji rezultat je lascivna pučka komedija s natruhama političke pozadine. Dobar su posao odradili glumci, u žestikom ritmu tijekom predstave bez praznoga hoda 
Jasna Ančić pokazala se iznenađujuće glumački uravnotežena s finim prijelazima u vokalnom i gestualnom segmentu, često u kombinaciji s prigušenim svjetlom stvarajući kontemplativni ambijent. Autorica Esther Vilar naglašava da suvremena žena na vlasti mora biti dijelom i muškarac na vlasti, što je Prohić odabirom kostima i šminke efektno postigao ...pročitajte cijeli tekst...
Redatelj Sulejman Kupusović dovoljno vješto, ritmički brzo i precizno gradi vodviljske situacijske i zaigranosti Conneyjevog lakog komada provocirajući i potičući tako glumačku energiju raspoloženog ansambla dubrovačkog kazališta koji ostvaruje lako gledljivu, konciznu i, u svom žanru, doslovnu i nepretencioznu predstavu 
Od čega su satkana sjećanja, od ljudi onakvih kakvi su zaista bili ili od onoga što smo željeli da budu za nas? Stoljeće Kamovljeve odsutnosti, stoljeće u kojem je prešućivan, dobilo je svoj omaž. Predstava Da je proklet Kam višeslojna je kao i Kamovljevo pismo. Raspletanje slojeva traži poznavanje literature i poziva i na ponovno gledanje i na ponovno čitanje ...pročitajte cijeli tekst...
Rosanna Bubola, Elvia Nacinovich i Elena Brumini u furioznom tempu stalnih promjena sjajno nose predstavu višekratno se besprijekorno transformirajući. Jezik predstave neobična je mješavina fiumanskog izričaja, primorske i istarske čakavštine, što scenskoj igri daje autentičnost, a u gledatelja produbljuje osjećaj umiješanosti u događaje kojima svjedoče ...pročitajte cijeli tekst...
Genetova tamna i teška drama o ljudskoj patnji, krhkosti duše, prožeta do kraja emocionalno ogoljenim i slomljenim likovima, glumački je iznimno zahtjevna. Glumački ansambl u predstavu je uložio maksimum svojeg znanja, iskustva, ali i cijelog bića. Posebno valja izdvojiti glumački besprijekorno Maju Lučić u ulozi dominantne sestre Solange ...pročitajte cijeli tekst...
Tandem Spasojević – Ranković izrazito je društveno angažiran mada ih nije zanimala odgovornost političkih ili struktura vlasti koje dozvoljavaju, štoviše, potiču djelovanje narkomafije. U središtu je njihova interesa društvo, bezlična većina koja šutnjom, okretanjem glave na drugu stranu, dozvoljava i omogućava nasilje 
Darko Milas zereo je glumac, a njegov prgav, napregnut, preemotivan, gotovo zlostavljački glumački izričaj istodobno je smiren, staložen, gotovo sjetan i melankoličan. Sve se to pravodobno izmjenjuje tijekom uvodne scene Apartmana. Svakako jedna od najboljih Milasovih izvedbi na osječkoj pozornici. A Milasov antipod, tihi provokator, izvanredna je Ana Stanojević ...pročitajte cijeli tekst...
Dubrovačke su Služavke predstava koja računa na glumice i to je najveća njena vrijednost i preporuka. Uz produkcijske evidentne i primjetne recesijske uvijete, nakon dugo vremena dubrovačka profesionalna kazališna kuća, dobila je napokon ozbiljno i promišljeno redateljski rađenu i glumački vrsno odigranu predstavu relevantnih dosega ...pročitajte cijeli tekst...
Predstava je neujednačena ritma, a izvedbeni potencijal glavnih likova nije do kraja predano realiziran. Čini se kako je tekst kao i ono što stoji u podtekstu pružao mogućnosti za realizaciju snažnije predstave. Riječ je o korektnoj, na trenutke i vrlo dobroj predstavi, te je zaista šteta što je propuštena prilika za stvaranje predstave dubljeg i trajnijeg dometa ...pročitajte cijeli tekst...
Pitanja časti jednostavna je didaktički intonirana, uredna predstava usporena ritma jednako tako uredno redajućih, više prepričanih i manje odigranih, prizora bez impulzivnijih glumačkih iskoraka, vidljivijih suspregnutih energija i zatomljenih strasti – usprkos likovnim i scenografskim primjerenim pa i poticajnim povodima 
Potencijalno zanimljiv tekst s aluzijama na političku i gospodarsku krizu u zemlji te s ponekom erotičnom scenom, mogao je biti pravi hit na kazališnim daskama. Međutim, loša glumačka izvedba, nedorečenost i strah redatelja da odigra političke konotacije do kraja, dovele su do toga da cijela dramska radnja izgleda neodlučno 
Realizam, poetsko i neki groteskni humor koji izvire iz bešćutnosti stopili su se u Mesarićevoj režiji u skladnu cjelinu, prožetu nadnaravnom atmosferom u kojoj se miješaju religija i magija, u kojoj su likovi istodobno realni ali i simboli – Janica nevinosti, Joža Sveti krščanske dobrote i morala, a Marko Labudan sebičnog egoizma ...pročitajte cijeli tekst...
Zbog neravnoteže u međusobnom odnosu protagonista, ova izvedba Nemreš pobjeć od nedjelje ostaje na pola puta, dokazujući talent Tene Štivičić, ali ne i zaokruženost ili posebnu vrijednost njezinog prvijenca, dok mnogi vrijedni i dopadljivi elementi izvedbe mogu zabaviti gledatelja, ali ipak nisu dovoljni da bi se cjelina predstave istaknula osobitim dometom ...pročitajte cijeli tekst...
Brak iz Aleje kestenova dramaturški je zaokružena cjelina s vrlo dobrom glumačkom postavom te brzom i tečnom radnjom koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. U nekih će izazvati salve smijeha, druge natjerati na razmišljanje, a kod trećih oboje. Ipak, kako god je doživjeli bit će to uzbudljiva kazališna večer ...pročitajte cijeli tekst...
Tomislav Stojković, glumački je – jasnoćom izgovora, intonacijom rečenice i prenošenjem emocija – zasjenio mlađeg kolegu Borka Perića koji se tek dobro nosio s izazovima praćenja kolege. Život u kazalištu u Požegi zanimljiva je predstava s kvalitetnom glumačkom postavom koja će zasigurno privući pozornost različitih generacija gledatelja ...pročitajte cijeli tekst...
Dražen Ferenčina u režijskom je pogledu iskoristio predložak za uravnoteženu izvedbu ansambla u kojoj nije bilo velikih oscilacija među glumcima. BIla je to jedna od najboljih i najčišćih izvedbi zadarskog kazališta. Uz staromodni štih i naglašenu empatičnost prema prošlosti, izvedba predstavlja većinu članova ansambala u njihovom prirodnom fahu 
Freyeva adaptacija Wildeove Salome izvanredan je, u hrvatskom teatru svakako rijedak primjer usklađenosti surovosti i ljepote prizora što igrajući po rubovima zbiljskoga te ističući žudnju osuđenu tek na beskonačno njuškanje – usmjerena prvenstveno oštroj kritici nemoralnosti naših osobnih, socioloških, političkih vrijednosti 
Jagoda Kralj Novak s lakoćom drži gledateljevu pozornost, brzim i dinamičnim jednosmjernim dijalozima i promjenama emocija. Bila je odlična u duhovitim replikama i vrlo uvjerljiva u dijalozima pomoću kojih je oživjela ne samo lik Juliške, nego i galeriju nevidljivih likova te cinizam i ironiju, glavno obilježje gubitnika zagledanih u flašu 
Koncentracija glumaca presudna je za uspjeh cjelokupne izvedbe. Sandra Lončarić Tankosić, Vjekoslav Janković i Aleksandar Bogdanović, unatoč dugim replikama i hirovitim izmjenjivanjima duševnih stanja, svojom pripremljenošću i sigurnošću održavaju gledatelja neodlučenim i smetenim, primoravajući ga da se odluči tek kad se zastor spusti ...pročitajte cijeli tekst...
Okovani Galileo netipična je predstava radilica u Brezovčevom opusu koja osvaja potentnim istraživanjem odnosa umjetnosti i znanosti te zavodljivom igrom sa zakonitostima kazališnih vrsta. Složeni intertekstualni vez predstave osvijetlio je točke suvremenosti u Eshilovom i Brechtovom dramskom pismu te zorno pokazao kako opera nije tek puka retro razglednica ...pročitajte cijeli tekst...
Glumačku postavu po kvaliteti i dosegu predvodi Frane Perišin u ulozi starog rogonje, izvrstan u minucioznim permutacijama emocija i posture tijela. Tjelesnost i prikrivena seksualna opsesija Perišina dobro su upareni s manijakalnošću i neurozom Anastasije Jankovske u ulozi mlade štićenice. Njihovi dueti vrhunci su cijele izvedbe 
Hübnerov tekst obiluje tek potencijalno humornim dijelovima i uspjeh je redatelja i glumaca što su vlastitim kreacijama većinom do suza nasmijali publiku. Tipičan postmodernistički eksperiment naslonjen na estetiku sampleova i montažu layera, Gretica str. 89 prikazuje skriveneh strane kazališnog procesa ...pročitajte cijeli tekst...
Seks i glad, unatoč naslovu, ne pobuđuje skrivenu pohotu i ne tematizira uistinu problematiku spolnih odnosa i veza zrelijih bračnih parova nego upravo suprotno, motivira kazališnu publiku na apstinenciju od kazališta te odražava neutaživu glad institucije kazališta za kvalitetnim tekstovima i predstavama ...pročitajte cijeli tekst...