Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Bogi Ivač znova (prema motivima srednjevjekovnih francuskih farsi nepoznata autora), red. Ljubomir Kerekeš
Piše: Andreja Rambrot
Ansambl igra vrlo živo, u savršenom dijalektalnom izričaju, čemu pridonose rodni kajkavski (za većinu glumaca) izričaj, ali i zrelost glumaca i prethodno iskustvo većine u istome djelu. Iako su svi odlični u glumačkom izričaju, valja izdvojiti Jana Kerekeša koji je opravdao povjerenje svoga oca redatelja, kao i izvedbu novogBogog Ivača...pročitajte cijeli tekst...
Scena Gorica, Velika Gorica: Antun Šoljan, Romanca o tri ljubavi, red. Tomislav Pavković
Piše: Maja Dujmović
Mladi glumci Ana Majhenić, Mia Biondić i Ivan Glowatzky pod budnim i mudrim okom kazališnog veterana i Kapelana Pera Juričića, zaigrani su, energični i duhoviti. No, nisu se stopili sa likovima. Koliko god njihova gluma bila živahna, strastvena i snažna, ne uspijevaju prenijeti i povezati emocije na kojima se djelo i predstava grade ...pročitajte cijeli tekst...
Noćna scena Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku: Dubravko Jelačić Bužimski, Noćna igra s Jesenjinom, red. Dražen Ferenčina
Piše: Alen Biskupović
Noćna igra s Jesenjinom neće biti predstava za pamćenje. Uvjetovana spletom okolnosti – slabostima predloška, neadekvatnim prostorom, nesigurnostima u izvedbi i krivom podjelom (postoje drugi glumci u ansamblu koji se nameću kao puno logičniji izbor od Modrića za takav tip uloge), izvedba nije postala sve ono što je mogla biti ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo
Piše: Alen Biskupović
Zeusove ljubavnice ispale su izlet u nepoznato redateljsko-autorskog dvojca koji se jednostavno mogao izbjeći prikazom disfunkcionalne obitelji. Ovako smo gledali isto to zapakirano u alegorijski, mitološki okvir Osječki HNK ima kvalitetan ansambl koji treba znati iskoristiti, a ovako su ostali samo neiskorišteni sastojci u neuspjelu složencu ...pročitajte cijeli tekst...
Ispitna predstava Preddiplomskog studija Gluma, mediji, kultura Sveučilišta u Rijeci: Jean Genet, Sluškinje, red. Staša Zurovac
Piše: Tatjana Sandalj
Osim iznimno zanimljive i zaokružene ideje Staši Zurovcu treba priznati i preciznost režije te činjenicu da je ujednačio kvalitetu glumačkog izričaja svih osam glumica ne oduzevši im pri tom mogućnost da u uloge unesu osobnost. A one su redom dokazale, prije svega, interpretativne mogućnosti doista široka raspona emocija ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko nacionalno kazalište u Varaždinu: Eduardo De Filippo, Filumena Marturano, red. Samo M. Strelec
Piše: Andreja Rambrot
Filumenom Marturano varaždinski HNK dostojno je obilježio četrdeset godina djelovanja glumice Jagode Kralj Novak na svojim kazališnim daskama, kao i 25 godina djelovanja glumca Stojana Matavulja na istoj pozornici. Oboje slavljenika bili su izrazito uvjerljivi u svojim izvedbama, iskreni, osjećajni, puni emocija, uvjerljivi glasom i držanjem tijela ...pročitajte cijeli tekst...
Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vittorio Fraceschi, Šah brat, red. Jernej Kobal
Piše: Andreja Rambrot
Mladi i nadareni Goran Guksić (Antonio) čas glumi razmažena šestogodišnjaka da bi u idućem trenutku posao neurotičan i psihotičan. Ponekad je šaljivac, lascivni zavodnik ili nasilnik, a svoje likove povezuje diskretno i samouvjereno, dovodeći u situaciju da se pitamo tko je tu lud, Antonio ili Goran? Potencijalno, uloga za neku od kazališnih nagrada ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište Požega i Umjetnička akademija u Osijeku: Vladimir Stojsavljević, Umjetnička akcija, red. Majkl Mikolić
Piše: Alen Biskupović
Veliku podršku Mikolić je u ovom zahtjevnom djelu imao u snazi timskog rada mladog ansambla koji je na izazov fragmentarne i nedorečene radnje s mnogim aluzijama u podtekstu i otvorenim krajem, vrlo dobro odgovorio noseći izvedbu od početka do kraja na visokoj razini uz manje mjestimične manjkavosti uvjetovanih neiskustvom ...pročitajte cijeli tekst...
27. Gavelline večeri, Zagreb, 11. – 19. listopada 2013.: Hrvatsko narodno kazalište Split, Dino Pešut, Pritisci moje generacije, red. Samo M. Strelec
Piše: Tomislav Kurelec
Ana Franić je kao Ona svojom snažnom scenskom osobnošću i velikim umijećem razna raspoloženja i stavove junakinje uvjerljivo prenijela gledateljima i uspijevala ih potaknuti da emocionalno reagiraju na odluke protagonistice i da za njih nađu razumijevanja čak i onda kada im njezini postupci čudni ili neprihvatljivi ...pročitajte cijeli tekst...
Helena Minić je u ulozi Blanche pokazala glumačku zrelost interpretirajući nesretan i tragičan lik kojeg u životu održava jedino žudnja – žudnja za izgubljenom mladošću, nježnošću i ljubavlju. Na trenutke vesela, pa vrlo brzo očajna i ponovo euforična, njezina Blanche s lakoćom miješa snove i javu te uljepšava realnost ...pročitajte cijeli tekst...
Suvremena predstava u tradicionalnom ruhu ne ostavlja previše prostora glumcima za interpretaciju. Iako gledateljima tematski poznat – s možda neobičnim rješenjima gdje će nastavnik oprostiti, a učenik se popraviti, ali i nastaviti po starom – Hübnerov Ispad ostaje tek priča ispričana na kazališnim daskama, točnije još jedna predstava u nizu ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Miroslav Krleža, Tri kavaljera frajle Melanije, red. Georgij Paro
Piše: Želimir Ciglar
Hana Hegedušić u naslovnoj ulozi strasna je, žustra je, raspjevana i rasplesana te uspijeva stvoriti čudesnu ulogu koja plijeni pozornost i zaustavlja dah. Ansambl od dvadeset glumaca besprijekorno je uigran. Paro je ponovo uspio postići da glumci daju ono što niti ne slute da se krije u njihovim kreativnim bićima ...pročitajte cijeli tekst...
Ansambl Kazališta Marina Držića, ojačan gostujućim glumcima, bio je neobično nadahnut te pokazao da se doista zna i može nositi i s najzahtjevnijim glumačkim zadacima pridonoseći, svatko svojim glasom traženom raskošnom, ali i glumački teškom višeglasju redatelja Dejana Projkovskog. Ukratko, riječ je o izvrsnoj predstavi ...pročitajte cijeli tekst...
U zadarskoj inačici Kokoši Ferenčina je režirao pitak i zanatski jednostavan kazališni komad koji s publikom ostvaruje trenutnu komunikaciju kroz jezičavost predloška i arhetipski suprostavljene muško-ženske duele/duete. Jasna Ančić u ulozi ostarjele provincijalne glumice Alle pokazuje ponajviše živosti u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
Glavne uloge povjerene su mladim šibenskim glumcima – Franka Klarić igrala je Gloriju, a Jakov Bilić don Jeru, svoje prve velike uloge u karijeri i bilo je vidljivo da su u njih uložili golem trud. Ako uspjeh nije adekvatan uloženom trudu to je samo zbog činjenice da je riječ o mladim glumcima kojima sigurno nedostaje iskustva i više, osobito većih, uloga ...pročitajte cijeli tekst...
Osim čakavskog dijalekta, dodatni istarski štih predstava je dobila i upečatljivom glazbom koju potpisuje Livio Morosin, a uz koju ponekad glumci pjevaju i plešu pa predstava na trenutke podsjeća i na mjuzikl. Dinamična i vesela, puna gegova i glazbe Oštarica Mirandolina razgalila je publiku koja je sjajnu glumačku postavu nagradila dugim pljeskom ...pročitajte cijeli tekst...
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Georges Feydeau, Hotel Slobodan promet, red. Sulejman Kupusović
Piše: Ivan Trojan
U kružnom gibanju tijela pritješnjen zidovima satkanima od laži, prijetvornosti i obijesti Aleksandar Bogdanović u ulozi supruga vješto iznalazi način da se odmori komunicirajući s publikom, ironizirajući priprostu i banalnu radnju njezinim dodatnim komentiranjem te pretjeranom uporabom vulgarizama ...pročitajte cijeli tekst...
Teatar Bursa Kazališta Marina Držića, Dubrovnik: Manlio Satanelli, Kraljica majka, red. Ivan Leo Lemo
Piše: Marina Zec-Miović
Redatelj Ivan Leo Lemo pozorno je ogolio tekst raskošno ga nudeći suradnicima i ponajviše izvanrednoj Milki Podrug Kokotović i Vladimiru Posavcu Tušeku. Između vike i tišine, između nepomična Leonarda i žive male scene Burse dokinula se razlika majke i Regine, a Adolfo, sin, i jedne i druge majke umro je i ovaj put bez svog grijeha ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci: Georges Feydeau, Ne motaj se okolo gola golcata, red. Robert Krajinović
Piše: Alen Biskupović
Krajinović osim režije potpisuje i dramaturgiju i adaptaciju, što nerijetko neslavno završava, a u ovom slučaju još se i radilo o hrvatskoj adaptaciji – već adaptiranog bosanskog. Pritom je adaptacija izvršena vrlo površno. Najveće pohvale u izvedbi pripadaju mladom glumačkom paru Domagoju Mrkonjiću i Matei Grabić ...pročitajte cijeli tekst...
Valter Roša je na sceni sam i uz pomoć pantomime, zvukova koje proizvodi te više nego vrsne glume, publici zorno predočava likove koje igra i priču koju pripovijeda. Tako gotovo da možete vidjeti konja, čuti krčkanje vode u kotlu, zorno si predočiti prašnjave srednjovjekovne ulice… Na taj način svatko zapravo gleda tj. zamišlja svoju predstavu ...pročitajte cijeli tekst...
Dramska skupina Korak, Pula: Patrik Lazić, Iskorak, red. Patrik Lazić
Dokumentaristički je dio predstave nesklon uljepšanoj stvarnosti, no zato spreman izraziti jasan stav i uputiti oštru kritiku postojećem stanju stvari. Vjera u kazalište koje mijenja svijet možda jest mladenačka i ponekad s godinama izgubi svoju jačinu, no zbog ljudi koji u njega vjeruju, kao što je to ekipa predstave Iskorak, teatar nikad ne umire ...pročitajte cijeli tekst...
Oluja, za razliku od dijela dosadašnjih ovosezonskih premijera, nije predstava mišljena za podilaženje publici, nego repertoarni izbor i odgovor koji ima svoj razlog, povodi ali i dileme. Oluja koja prepoznaje vrijeme i pitanja koja otvara tražeći odjek u publici, koja će joj se, vjerujemo, prepustiti i odazvati ...pročitajte cijeli tekst...
Scena Sisak: D. T. Arcieri, Sveta Tea, red. Tihomir Kosić
Piše: Olivera Radović
Sveta Tea plijeni pažnju tijekom cijele izvedbe. Publika je u neprestanom iščekivanju iduće scene i razvoja događaja, a energija i razigranost na sceni neprestano rastu. Neočekivani obrati i dinamika same priče svakako da pridonose uspješnoj recepciji predstave, ali je za to prvenstveno zaslužan skladan i entuzijastičan tim talentiranih sudionika ...pročitajte cijeli tekst...
Noćna scena Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku: Mira Perić Kraljik, Hana & Hana, red. Mira Perić Kraljik
Piše: Alen Biskupović
Veliku pomoć u uspjehu svog koncepta autorica je imala u kreativnom autorskom timu. Najveći teret izvedbe ponijele su dvije mlade glumice u naslovnim ulogama, koje su u zahtjevnim ulogama psihološke drame dale najbolje od sebe pružajući publici zadovoljstvo gledanja široke palete emocija i sitnih emotivnih nijansi koje se izmjenjuju u brzom ritmu ...pročitajte cijeli tekst...
Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vesna Kosec-Torjanac, Ruke po Ranku, red. Dubravko Torjanac
Piše: Andreja Rambrot
Služeći se različitim scenskim tehnikama, izvođači od motiva u kontemplativnom Marinkovićevu rukopisu nisu stvorili živu kazališnu priču, no stvorili su zanimljiv komad. Točnije, suradnjom glumaca i redatelja nastala je vrijedna oda rukama, koja ipak ima malo veze s Marinkovićem ...pročitajte cijeli tekst...
Gradsko kazalište mladih Split: George Orwell, Životinjska farma, red. Ivan Leo Lemo
Životinjska farma splitskog GKM-a dinamična je i moderna predstava s povećom dozom sarkazma i crnohumornih elemenata u kojoj je Lemo učinkovito iskoristio sva raspoloživa sredstva od kabaretskih točaka do atraktivnog scenskog pokreta, videa i svjetlosnih efekata. Pomlađeni glumački ansambl uglavnom je uigrano odradio zahtjevan posao ...pročitajte cijeli tekst...
Snažni vizualni element i spretan odabir glazbe odaju postupke usmjerene nastojanju da se njihovim sintetiziranjem naglasi psihološko i emotivno. Redateljski diskurs očituje gotovo romantičarsku vjeru u teatar i ljubav, gradi originalan i njemu specifičan sistem umjetnosti, insistira na ideji o preobražaju i nekoj novoj (dukčijoj) ravnoteži ...pročitajte cijeli tekst...
Predstava je unatoč svemu ostala hladna i daleka, otuđena od publike, koju nije uspjela dublje dirnuti unatoč dubokim i snažnim porukama i trudu unesenom u njezinu realizaciju. Najveća zamjerka stoga se mora uputiti dramaturgu Jasenu Boki, koji je unatoč kraćenju trećine teksta trebao biti još hrabriji da se odupre raskoši Ibsenovih razmišljanja ...pročitajte cijeli tekst...
Cijena sreće nosi sijaset lako prepoznatljivih i nedotjeranih nacrta likova, tipova i stereotipova, koji su sadistički podčinjeni banalnoj pa time katkad i uvredljivoj dramskoj radnji o dvije različite izvještačene postratne, tranzicijske priče. U takvim okolnostima nepravedno bi bilo pisati o glumačkim ostvarenjima jer glumci ne zaslužuju pokudu ...pročitajte cijeli tekst...
Kazalište Virovitica: Tennessee Williams, Mačka na vrućem limenom krovu, red. Samo M. Strelec
Piše: Josip Strija
Podjela uloga je vrlo dobro napravljena jer svaki od glumaca fantastično nosi svoju ulogu. Ana Majhenić oživljava lik Margaret do granice u kojoj više ne vidimo glumu nego Margaret. Njezin suprug, Brick, u interpretaciji Mladena Kovačića u trenucima najveće strasti, postaje gotovo jednak svojoj scenskoj supruzi ...pročitajte cijeli tekst...
Sceni 55 Hrvatskog narodnog kazališta Split: Ingmar Bergman, Jesenja sonata, red. Dario Harjaček
Svo četvoro glumaca odlično su i s puno finih nijansi odigrali likove. Bruna Bebić u ulozi egocentrične, dominantne majke kreirala je zasigurno jednu od svojih najboljih uloga. Adrea Mladinić, kao Eva snažno je i dojmljivo odigrala ulogu suzdržane i osamljene kćeri, čija se letargija odjednom pretvara u erupciju prezira i mržnje ...pročitajte cijeli tekst...
Ansambl igra vrlo živo, u savršenom dijalektalnom izričaju, čemu pridonose rodni kajkavski (za većinu glumaca) izričaj, ali i zrelost glumaca i prethodno iskustvo većine u istome djelu. Iako su svi odlični u glumačkom izričaju, valja izdvojiti Jana Kerekeša koji je opravdao povjerenje svoga oca redatelja, kao i izvedbu novog Bogog Ivača ...pročitajte cijeli tekst...
Mladi glumci Ana Majhenić, Mia Biondić i Ivan Glowatzky pod budnim i mudrim okom kazališnog veterana i Kapelana Pera Juričića, zaigrani su, energični i duhoviti. No, nisu se stopili sa likovima. Koliko god njihova gluma bila živahna, strastvena i snažna, ne uspijevaju prenijeti i povezati emocije na kojima se djelo i predstava grade 
Noćna igra s Jesenjinom neće biti predstava za pamćenje. Uvjetovana spletom okolnosti – slabostima predloška, neadekvatnim prostorom, nesigurnostima u izvedbi i krivom podjelom (postoje drugi glumci u ansamblu koji se nameću kao puno logičniji izbor od Modrića za takav tip uloge), izvedba nije postala sve ono što je mogla biti 
Zeusove ljubavnice ispale su izlet u nepoznato redateljsko-autorskog dvojca koji se jednostavno mogao izbjeći prikazom disfunkcionalne obitelji. Ovako smo gledali isto to zapakirano u alegorijski, mitološki okvir Osječki HNK ima kvalitetan ansambl koji treba znati iskoristiti, a ovako su ostali samo neiskorišteni sastojci u neuspjelu složencu ...pročitajte cijeli tekst...
Osim iznimno zanimljive i zaokružene ideje Staši Zurovcu treba priznati i preciznost režije te činjenicu da je ujednačio kvalitetu glumačkog izričaja svih osam glumica ne oduzevši im pri tom mogućnost da u uloge unesu osobnost. A one su redom dokazale, prije svega, interpretativne mogućnosti doista široka raspona emocija 
Filumenom Marturano varaždinski HNK dostojno je obilježio četrdeset godina djelovanja glumice Jagode Kralj Novak na svojim kazališnim daskama, kao i 25 godina djelovanja glumca Stojana Matavulja na istoj pozornici. Oboje slavljenika bili su izrazito uvjerljivi u svojim izvedbama, iskreni, osjećajni, puni emocija, uvjerljivi glasom i držanjem tijela ...pročitajte cijeli tekst...
Mladi i nadareni Goran Guksić (Antonio) čas glumi razmažena šestogodišnjaka da bi u idućem trenutku posao neurotičan i psihotičan. Ponekad je šaljivac, lascivni zavodnik ili nasilnik, a svoje likove povezuje diskretno i samouvjereno, dovodeći u situaciju da se pitamo tko je tu lud, Antonio ili Goran? Potencijalno, uloga za neku od kazališnih nagrada ...pročitajte cijeli tekst...
Veliku podršku Mikolić je u ovom zahtjevnom djelu imao u snazi timskog rada mladog ansambla koji je na izazov fragmentarne i nedorečene radnje s mnogim aluzijama u podtekstu i otvorenim krajem, vrlo dobro odgovorio noseći izvedbu od početka do kraja na visokoj razini uz manje mjestimične manjkavosti uvjetovanih neiskustvom 
Ana Franić je kao Ona svojom snažnom scenskom osobnošću i velikim umijećem razna raspoloženja i stavove junakinje uvjerljivo prenijela gledateljima i uspijevala ih potaknuti da emocionalno reagiraju na odluke protagonistice i da za njih nađu razumijevanja čak i onda kada im njezini postupci čudni ili neprihvatljivi 
Helena Minić je u ulozi Blanche pokazala glumačku zrelost interpretirajući nesretan i tragičan lik kojeg u životu održava jedino žudnja – žudnja za izgubljenom mladošću, nježnošću i ljubavlju. Na trenutke vesela, pa vrlo brzo očajna i ponovo euforična, njezina Blanche s lakoćom miješa snove i javu te uljepšava realnost ...pročitajte cijeli tekst...
Suvremena predstava u tradicionalnom ruhu ne ostavlja previše prostora glumcima za interpretaciju. Iako gledateljima tematski poznat – s možda neobičnim rješenjima gdje će nastavnik oprostiti, a učenik se popraviti, ali i nastaviti po starom – Hübnerov Ispad ostaje tek priča ispričana na kazališnim daskama, točnije još jedna predstava u nizu 
Hana Hegedušić u naslovnoj ulozi strasna je, žustra je, raspjevana i rasplesana te uspijeva stvoriti čudesnu ulogu koja plijeni pozornost i zaustavlja dah. Ansambl od dvadeset glumaca besprijekorno je uigran. Paro je ponovo uspio postići da glumci daju ono što niti ne slute da se krije u njihovim kreativnim bićima ...pročitajte cijeli tekst...
Ansambl Kazališta Marina Držića, ojačan gostujućim glumcima, bio je neobično nadahnut te pokazao da se doista zna i može nositi i s najzahtjevnijim glumačkim zadacima pridonoseći, svatko svojim glasom traženom raskošnom, ali i glumački teškom višeglasju redatelja Dejana Projkovskog. Ukratko, riječ je o izvrsnoj predstavi 
U zadarskoj inačici Kokoši Ferenčina je režirao pitak i zanatski jednostavan kazališni komad koji s publikom ostvaruje trenutnu komunikaciju kroz jezičavost predloška i arhetipski suprostavljene muško-ženske duele/duete. Jasna Ančić u ulozi ostarjele provincijalne glumice Alle pokazuje ponajviše živosti u ansamblu ...pročitajte cijeli tekst...
Glavne uloge povjerene su mladim šibenskim glumcima – Franka Klarić igrala je Gloriju, a Jakov Bilić don Jeru, svoje prve velike uloge u karijeri i bilo je vidljivo da su u njih uložili golem trud. Ako uspjeh nije adekvatan uloženom trudu to je samo zbog činjenice da je riječ o mladim glumcima kojima sigurno nedostaje iskustva i više, osobito većih, uloga
Osim čakavskog dijalekta, dodatni istarski štih predstava je dobila i upečatljivom glazbom koju potpisuje Livio Morosin, a uz koju ponekad glumci pjevaju i plešu pa predstava na trenutke podsjeća i na mjuzikl. Dinamična i vesela, puna gegova i glazbe Oštarica Mirandolina razgalila je publiku koja je sjajnu glumačku postavu nagradila dugim pljeskom ...pročitajte cijeli tekst...
U kružnom gibanju tijela pritješnjen zidovima satkanima od laži, prijetvornosti i obijesti Aleksandar Bogdanović u ulozi supruga vješto iznalazi način da se odmori komunicirajući s publikom, ironizirajući priprostu i banalnu radnju njezinim dodatnim komentiranjem te pretjeranom uporabom vulgarizama ...pročitajte cijeli tekst...
Redatelj Ivan Leo Lemo pozorno je ogolio tekst raskošno ga nudeći suradnicima i ponajviše izvanrednoj Milki Podrug Kokotović i Vladimiru Posavcu Tušeku. Između vike i tišine, između nepomična Leonarda i žive male scene Burse dokinula se razlika majke i Regine, a Adolfo, sin, i jedne i druge majke umro je i ovaj put bez svog grijeha 
Krajinović osim režije potpisuje i dramaturgiju i adaptaciju, što nerijetko neslavno završava, a u ovom slučaju još se i radilo o hrvatskoj adaptaciji – već adaptiranog bosanskog. Pritom je adaptacija izvršena vrlo površno. Najveće pohvale u izvedbi pripadaju mladom glumačkom paru Domagoju Mrkonjiću i Matei Grabić 
Valter Roša je na sceni sam i uz pomoć pantomime, zvukova koje proizvodi te više nego vrsne glume, publici zorno predočava likove koje igra i priču koju pripovijeda. Tako gotovo da možete vidjeti konja, čuti krčkanje vode u kotlu, zorno si predočiti prašnjave srednjovjekovne ulice… Na taj način svatko zapravo gleda tj. zamišlja svoju predstavu 
Dokumentaristički je dio predstave nesklon uljepšanoj stvarnosti, no zato spreman izraziti jasan stav i uputiti oštru kritiku postojećem stanju stvari. Vjera u kazalište koje mijenja svijet možda jest mladenačka i ponekad s godinama izgubi svoju jačinu, no zbog ljudi koji u njega vjeruju, kao što je to ekipa predstave Iskorak, teatar nikad ne umire ...pročitajte cijeli tekst...
Oluja, za razliku od dijela dosadašnjih ovosezonskih premijera, nije predstava mišljena za podilaženje publici, nego repertoarni izbor i odgovor koji ima svoj razlog, povodi ali i dileme. Oluja koja prepoznaje vrijeme i pitanja koja otvara tražeći odjek u publici, koja će joj se, vjerujemo, prepustiti i odazvati 
Sveta Tea plijeni pažnju tijekom cijele izvedbe. Publika je u neprestanom iščekivanju iduće scene i razvoja događaja, a energija i razigranost na sceni neprestano rastu. Neočekivani obrati i dinamika same priče svakako da pridonose uspješnoj recepciji predstave, ali je za to prvenstveno zaslužan skladan i entuzijastičan tim talentiranih sudionika ...pročitajte cijeli tekst...
Veliku pomoć u uspjehu svog koncepta autorica je imala u kreativnom autorskom timu. Najveći teret izvedbe ponijele su dvije mlade glumice u naslovnim ulogama, koje su u zahtjevnim ulogama psihološke drame dale najbolje od sebe pružajući publici zadovoljstvo gledanja široke palete emocija i sitnih emotivnih nijansi koje se izmjenjuju u brzom ritmu ...pročitajte cijeli tekst...
Služeći se različitim scenskim tehnikama, izvođači od motiva u kontemplativnom Marinkovićevu rukopisu nisu stvorili živu kazališnu priču, no stvorili su zanimljiv komad. Točnije, suradnjom glumaca i redatelja nastala je vrijedna oda rukama, koja ipak ima malo veze s Marinkovićem 
Životinjska farma splitskog GKM-a dinamična je i moderna predstava s povećom dozom sarkazma i crnohumornih elemenata u kojoj je Lemo učinkovito iskoristio sva raspoloživa sredstva od kabaretskih točaka do atraktivnog scenskog pokreta, videa i svjetlosnih efekata. Pomlađeni glumački ansambl uglavnom je uigrano odradio zahtjevan posao ...pročitajte cijeli tekst...
Snažni vizualni element i spretan odabir glazbe odaju postupke usmjerene nastojanju da se njihovim sintetiziranjem naglasi psihološko i emotivno. Redateljski diskurs očituje gotovo romantičarsku vjeru u teatar i ljubav, gradi originalan i njemu specifičan sistem umjetnosti, insistira na ideji o preobražaju i nekoj novoj (dukčijoj) ravnoteži 
Predstava je unatoč svemu ostala hladna i daleka, otuđena od publike, koju nije uspjela dublje dirnuti unatoč dubokim i snažnim porukama i trudu unesenom u njezinu realizaciju. Najveća zamjerka stoga se mora uputiti dramaturgu Jasenu Boki, koji je unatoč kraćenju trećine teksta trebao biti još hrabriji da se odupre raskoši Ibsenovih razmišljanja 
Cijena sreće nosi sijaset lako prepoznatljivih i nedotjeranih nacrta likova, tipova i stereotipova, koji su sadistički podčinjeni banalnoj pa time katkad i uvredljivoj dramskoj radnji o dvije različite izvještačene postratne, tranzicijske priče. U takvim okolnostima nepravedno bi bilo pisati o glumačkim ostvarenjima jer glumci ne zaslužuju pokudu ...pročitajte cijeli tekst...
Podjela uloga je vrlo dobro napravljena jer svaki od glumaca fantastično nosi svoju ulogu. Ana Majhenić oživljava lik Margaret do granice u kojoj više ne vidimo glumu nego Margaret. Njezin suprug, Brick, u interpretaciji Mladena Kovačića u trenucima najveće strasti, postaje gotovo jednak svojoj scenskoj supruzi ...pročitajte cijeli tekst...
Svo četvoro glumaca odlično su i s puno finih nijansi odigrali likove. Bruna Bebić u ulozi egocentrične, dominantne majke kreirala je zasigurno jednu od svojih najboljih uloga. Adrea Mladinić, kao Eva snažno je i dojmljivo odigrala ulogu suzdržane i osamljene kćeri, čija se letargija odjednom pretvara u erupciju prezira i mržnje ...pročitajte cijeli tekst...