Zamjena za ljubav

Scena Gorica, Velika Gorica: John Osborne, Osvrni se gnjevno, red. Paolo Magelli

• 
  Komad Osvrni se gnjevno Johna Osbornea od prvog postavljanja na pozornici 1956. godine bio je u središtima skandala. Polemike su se vodile oko same teme, ljubavnog trokuta koji prelazi u četverokut, a prikazan je bez sustezanja i ublažavanja, čime je osupnula konzervativne Engleze i otvorila kazalište novim temama duboko povezanima s tadašnjom (i današnjom) svakodnevicom. U početnom trokutu prepunom strasti te tjelesnih i verbalnih sukoba žive supružnici Alison i Jimmy Porter s prijateljem Cliffom. Trokut postaje četverokut dolaskom Alisonine prijateljice Helene Charles, da bi uslijedio tek jedan od ljubavnih raspleta u kojemu su svi pomalo žrtve komunikacijskog sustezanja i nemoći.
  
  Naglasivši izostanak stvarne komunikacije kao izvor ljubavnog amorala te glavni uzrok dubokih emocionalnih nezadovoljstva, dramaturginja Željka Udovičić i redatelj Paolo Magelli aktualiziraju pedesetak godina stari tekst koji danas nije toliko šokantan kao u vrijeme nastanka. Stalni verbalni i tjelesni sukobi likova usamljenih usprkos slojevitim odnosima u kojima se nalaze, najčešće nastaju bez motivacije, inicirani tek potrebom za ljubavlju, pripadanjem i pažnjom. Magelli predstavu gradi upravo kroz te sukobe i napetosti koje se velikom brzinom izmjenjuju sa zatišjima pri čemu vrlo dobrim ritmom održava scensku napetost koja raste do kulminativnih točaka. Kako bi ritmički pojačao predstavu, obilato se služi naturalistički naglašenom auditivnošću i tjelesnošću.
  
  U predstavi koja se dobrim dijelom temelji na glumačkoj umješnosti, upravo je taj sloj najslabiji. Premda energičan, Nikša Butijer nema dovoljnu glumačku snagu da bi preuzeo konce predstave i dodatno je razigrao, a lik emocionalno nedosljednog Jimmyja Portera, glavnog inicijatora sukoba, oblikuje previše plošno. Izraz Ane Begić je jednoličan, a glumačka emocija povremeno pretjerana, dok Iva Visković počesto pada u preglumljavanje. Bolji su dio glumačke ekipe Goran Bogdan, koji lik Cliffa obogaćuje odličnim glumačkim minijaturama, te Milan Pleština, koji epizodnu ulogu pukovnika Redferna oblikuje razigrano uz dobro pogođenu dozu parodije, na taj način davši komentar lika ostarjelog pukovnika koji u suvremenoj okolini djeluje karikaturalno.
  
  Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić obogaćuju predstavu diskretnom džez glazbom, stvorivši odgovarajući ambijent te vremenski uokvirivši predstavu. Kostimografkinja Marita Ćopo oblikuje univerzalne kostime s laganim naslonom na pedesete godine prošlog stoljeća, smjestivši likove u srednji građanski sloj. Scenografija Renea Gjurašina vrlo funkcionalno ispunjava duboku scenu te otvara prostor fizički izraženoj glumi, a ujedno stvara odgovarajući klaustrofobičan okvir.
  
  Osvrni se gnjevno dobra je predstava koja pronalazi aktualnosti u pola stoljeća starom tekstu, produbljujući ga naglaskom na izvore emocionalnih uskomešanosti, no njezin problem leži u pojedinim glumcima koji ne uspijevaju u potpunosti zahvatiti bogatstvo likova koje tumače.
  
  © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 15. studenoga 2009.

Piše: