Nakon Nebeskoga suda

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ferenc Molnar, Liliom, red. Nina Kleflin

  • HNK u Osijeku: Ferenc Molnar, Liliom, red. Nina KleflinNa završnici svečarske sezone osječko Hrvatsko narodno kazalište uprizorilo je poznatu dramu mađarskog autora Ferenca Molnara Liliom, koju je dramaturški prilagodila i režirala Nina Kleflin. Budući da je općepoznata činjenica da osječko kazalište nema dostatan broj muških članova, ne iznenađuje redateljičina posudba glumca za naslovnu ulogu. Možda će se stvari promijeniti pojavom diplomiranih studenata osječke Umjetničke akademije, jer prema njihovim povremenim pojavljivanjima na pozornicama velikog i malog osječkog kazališta, možemo se nadati.

    HNK u Osijeku: Ferenc Molnar, Liliom, red. Nina KleflinLiliom, posebice njegov prvi dio, vrlo smisleno i učinkovito prikazuje društvenu sredinu malih ljudi zaokupljenih preživljavanjem, čije se radosti i tuge izmjenjuju kao i stalni motiv priče – vrtuljak. Kršni i ženama dopadljiv Liliom (Vedran Mlikota), otresit i grub, zapravo je meka srca (uočljivo pri silasku na zemlju nakon Nebeskoga suda), no ne dopušta da se to igdje uoči. Njegova grubost obrana je od zla koje ga okružuje, pa kako je to doista u životu, najgore prolaze oni koji su mu bliski. To su njegova žena Julka (odlična Nela Kocsis), Julkina tetka (izvanredna Radoslava Mrkšić) i pridružena članica, Julkina prijateljica (izvrsna Sandra Tankosić), koje stvaraju svojevrsnu borbenu grupaciju za očuvanje dostojanstva i poboljšanje života. Upravo tri spomenute glumice čine predstavu urbanom i uvjerljivom, pa iako drugi dio pomalo pada, možemo govoriti o uspjelom postavljanju Lilioma na osječku pozornicu.

    HNK u Osijeku: Ferenc Molnar, Liliom, red. Nina KleflinNa pozornici, koju je scenografski oblikovao Osman Arslangić, pojavljuju se sve ključne komponente priče, mada ne bi bilo naodmet naglasiti ulogu vrtuljka. Kostime su osmislile Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, dizajner svjetla je Aleksandar Mondecar, a glazbu je odabrao Robert Torre. Iako smo izdvojili glavne likove, radi se o istinskoj ansambl predstavi, tako da je svako i najmanje pojavljivanje vrlo dobro uklopljeno u mozaik događanja.

    Pitanje koje se nameće, ne samo uz ovu premijeru, nego uz sve kasnosvibanjske i lipanjske premijere jest: nije li šteta uložiti toliki trud (pa i novac), a predstava se ne stigne izigrati – upravo kada zaista počne teći, završava se sezona (ono malo igranja ljeti na otvorenom nije dostatan razlog).

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 5. lipnja 2008.

Piše:

Olga
Vujović