Okretanje publici i sebi

61. Dubrovačke ljetne igre, 10 srpnja – 25. kolovoza 2010: Otvaranje i najave programa

• 
  Nakon dvije sezone u kojima su se Igre morale nositi s dvije obljetnice – Držićevom 2008. i onom samih Igara 2009, u 61. sezoni Dubrovačke ljetne igre konačno se mogu okrenuti publici i sebi: propitkivati dramsku, glazbenu, plesnu, likovnu i filmsku umjetnost, kako ono baštinsku, tako i suvremenu, u suzvučjima s dubrovačkim ambijentalnim prostorima. A dubrovački ambijentalizam zaštitni je znak Igara, no sve teže ostvariv u Gradu-kavani na što, već desetljeće, nalikuje ljetni Dubrovnik. Ove godine Igre su tu s istim intendantom (Ivica Prlender), ali s novim (i mlađim) ravnateljima dramskog i glazbenog programa (Dora Ruždjak Podolski i Ivan Repušić).
  
  Igre su otvorene u subotu, 10. srpnja tradicionalno pred sv. Vlahom i Sponzom. Tradicionalna je bila još jedino Gundulićeva/Gotovčeva Himna slobodi i podizanje barjaka Libertas na Orlanda. Scenarij Svečanog otvaranja potpisao je Tomislav Zajec, režiju Dora Ruždjak. Dvadesetominutna ceremonija pokazala je inovativnost, spremnost kretanja naprijed (bez čega teatra igara davno ne bi bilo), no ipak pomalo konfuzno, bez jasno postavljenih dramaturških odrednica. Uistinu, u ceremonijalu otvaranja nije nužno da uvijek budu knez i vijećnici, zanimljiva je dosjetka da sami glumci glume i njih (iako se nepojavljivanje kneza i vijećnika Dubrovčanima može učiniti i blasfemičnim, no u ovakvoj koncepciji oni i ne bi imali što raditi na Sponzi), dok se Captum fuit gubi u sveukupnoj glazbi riječi. Nakon niza otvaranja s temeljnom idejom prodaje ljetnoga Dubrovnika, zanimljiv je i povratak iskonu u onome esencijalnome: glazbi i riječi.
  
  Glumci su tu već šezdeset godina, pa i ne trebaju dozvolu Vlasti za 61. ulazak u Grad; u Grad ulaze riječi napisane na papirima (stihovi Gundulića, Držića, Vetranovića, Zoranića, Vojnovića i drugih) napisane na papirima, koje kad ih glumci (članovi Festivalskog dramskog ansambla i studenti ADU iz Zagreba) iščitaju, djeca balonima puštaju u nebo Kaštelanovog „istinskog, nepatvorenog, jedinog Dubrovnika od kamena i svjetlosti, otvorenog dlana pod zvijezdama pruženog svijetu“. Ipak, inovacije se ne trebaju raditi zbog inovacija, otvaranje je svakako trebalo trajati nešto duže (no ne treba pretjerivati; inače sjajna otvaranja Ivice Boban 1980-ih znala su potrajati i više od sata) te u riječi razložno i jasno uklopiti i prizore Hamleta, Skupa, dramoleta Na taraci kao nosivih riječi repertoara, uz riječi iz pripremajućih premijera Gogolja i Zajeca. U namjerno dramaturški i redateljski zamišljenoj i izvedenoj kakofoniji, tih prizora nije bilo (iako smo pojedine stihove i čuli) pa je i cjelokupni dojam ostao nedorečen. Tako je cjelokupna zanimljiva inovativnost ostala pomalo zarobljena unutar nje same, a reminiscencije 60 dubrovačkih ljeta kao da se nisu čule.
  
  No, što nam novi ravnatelji drame i glazbe nude u ovo recesijom obilježeno doba?
  
  Naizgled sve je još tu, živo, kako bi rekao conte Ivo Vojnović. U repriznom dramskom programu zadržan je tzv. željezni repertoar: Vojnović (Festivalski dramski ansambl u Parku Umjetničke škole ponovno će izvesti lanjsku premijeru/obnovu trećeg dijela Dubrovačke trilogije – Na taraci u režiji Joška Juvančića), Shakespeare (FDA i HNK Zagreb pod redateljskom palicom Ivice Kunčevića – dugogodišnjeg ravnatelja dramskog programa – obnavljaju lanjskog kontroverznog Hamleta na Lovrijencu s Lukom Dragićem u ulozi nesretnog danskog princa) i Držić (FDA će na Boškovićevoj poljani izvesti 2008. premijerno prikazanog Skupa, također u Kunčevićevoj režiji, i s Goranom Grgićem u naslovnoj ulozi). Doba je, kako smo i rekli, recesijsko, pa gostovanja, poput lanjske sjajne predstave Jana Fabrea Orgija tolerancije (na tvrđavi Revelin) – nema. Gostuje tek dubrovački Studentski teatar Lero s predstavom Psyche Pelingrada – kompilacijom tekstova Iva i sestre mu Gjene Vojnović koje je dramski oblikovao i režirao Davor Mojaš te Kazalište Marina Držića s Genetovim Sluškinjama u režiji Georgija Para. Nažalost, otpala je i repriza uistinu inovativnog čitanja hrvatske baštine (Petra Zoranića i Marina Držića) – predstava Glasi iz planina u režiji Renea Medvešeka.
  
  A u premijernom dijelu vidi se pomak: 31. srpnja festivalska publika moći će pogledati praizvedbu drame Spašeni Tomislava Zajeca u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla i režiji Franke Perković u prostoru još valjda jedinog neobnovljenog dubrovačkog hotela, Belvederea (često nazivanog perjanicom dubrovačkog turizma 1980-ih), koji je kao dramski prostor jedini put (po)služio za predstavu Četvrta sestra Janusza Glowackog u režiji Ivice Boban 2001. godine. Inače sam Tomislav Zajec priznaje „kako još nije nikad pogledao niti jednu predstavu na Dubrovačkim ljetnim igrama“. To uopće ne mora biti loše. Drama Spašeni (2009) posljednji je dio trilogije koji uz ovo djelo sačinjavaju drame Dorothy Gale (2007) te Astronauti (2008). Sadržajno, drama donosi priču o devetero ljudi koji se isprva susreću u trenutku prometne nesreće a zatim točno godinu dana nakon tog događaja, boreći se s njenim posljedicama ali i onim što jesu. Ravnateljica dramskog programa Dora Ruždjak Podolski ističe kako je „riječ je o suvremenoj tekstu koji progovara o hrvatskoj stvarnosti na poetski, gotovo utopistički način, nudeći tračak nade i moralne vertikale u trenucima kada se čini da tim vrijednostima nema mjesta u ovome društvu. Redateljica Franka Perković odabrana je za uprizorenje djela upravo zbog sposobnosti da krutu realističnu formu izmakne u poetski izričaj, uz već prepoznatljiv nježno okrutni redateljski postupak. Pored toga, Franka Perković uspješno se uhvatila ukoštac s nizom dramskih djela mlađih hrvatskih dramatičara, poput Ivane Sajko i Dubravka Mihanovića, a djela Miroslava Krleže iščitala je u nekoliko navrata suvremeno i angažirano“. Scenograf predstave je Ivo Knezović, kostimografiju potpisuje Marita Ćopo a glazbu Frano Đurović. Glumački tim čine Aleksandra Stojaković, Silvio Vovk, Nataša Dangubić, Franjo Dijak, Milka Podrug Kokotović, Vlatko Dulić, Filip Juričić, Bojan Navojec i Nikša Butjer.
  
  Druga premijera (21. kolovoza) je Gogoljev Revizor u režiji slovenskoga gosta Jerneja Lorencija, izvedbi FDA i ZKM-a, u prostoru Klasične gimnazije Collegium Ragusinum blizu Boškovićeve poljane. „Upravo se u modernitetu krije glavni razlog za postavljanje Revizora na repertoar Dubrovačkih ljetnih igara. Gogolj je, unatoč godinama što nas dijele od praizvedbe ovog komada, ostao jednako intrigantan i aktualan pisac. Stvorio je likove koji su u Rusiji postali sinonimi i obrasci za lijenost, glupost, sebičnost, lakoumnost i korupciju. Jernej Lorenci, slovenski redatelj mlađe srednje generacije, bez sumnje će potražiti motive i razloge zbog kojih su Gogoljeva lica postala 'grotesknim čudovištima' modernog doba te ogolivši ih ponovno doprijeti do osamljene ljudske nutrine, na deduktivnom putu od vanjskog ka unutarnjem“ – izjavila je na konferenciji za novinare povodom početka Igara Dora Ruždjak Podolski. Scenograf predstave je Branko Hojnik, za kostime je zadužena Belinda Radulović, a za glazbu Branko Rožman. Glumačku ekipu čine: Vili Matula, Nina Violić, Karla Brbić, Jadranka Đokić, Sreten Mokrović, Doris Šarić Kukuljica, Filip Nola, Robert Ugrina, Jan Kerekeš, Edvin Liverić i Miha Bezeljak. Predstava će se naći i na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih u listopadu 2010.godine.
  
  Očito je kako je Dora Ruždjak Podolski u premijernom dijelu pokušala u potpunosti korespondirati vremenu: uprizoriti dramu suvremenog hrvatskog pisca mlađe generacije te prvi put postaviti i neki Gogoljev tekst na pozornicu Igara; u repriznom dijelu ostavši vjerna onim naslovima koji su nosili, a u raznim reinterpretacijama morat će i dalje nositi, okosnicu dramskog programa. Iako se postavlja pitanje zašto se nije pokušalo prikazati suvremeno hrvatsko dramsko pismo nešto više povezano sa samim Dubrovnikom i njegovom ambijentalnošću (Šnajderove Dumanske tišine ili također Šnajderov Držićev san).
  
  Prema riječima novog ravnatelja glazbenog programa, Ivana Repušića: „Glazbeni program otvara Orffova Carmina Burana u izvedbi Zagrebačke filharmonije, Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić i solista Ivane Lazar, Dalibora Jenisa i Xaviera Sabate ispred crkve sv. Vlaha 11. srpnja. Koncert je posvećen maestru Šuteju koji je imao veliku želju da izvođenje tog djela postane tradicija na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kraj Igara obilježit će nastup Dubrovačkog simfonijskog orkestra i maestra Repušića koji će predstaviti niz najboljih mladih hrvatskih solista i gosta Denisa Kozhuhkina, pobjednika ovogodišnjeg natjecanja Queen Elisabeth u Belgiji. Među brojnim koncertima svakako treba najaviti najboljeg kontratenora današnjice Maxa Emmanuela Cenčića, flamenco show u izvedbi Tomatito seksteta Aguadulce, jazz koncert Jacky Terrasson Tria, Australski komorni orkestar, Stefana Milenkovicha i Edina Karamazova. Od klavirskih majstora nastupit će ruski umjetnici Nikolai Lugansky i Boris Berezovsky, a publiku očekuje i zajednički nastup pijanista Martine Filjak, Alexandra Ghindina i Gottlieba Wallischa. Treba istaknuti i nastup srpskog tenora Zorana Todorovicha u pratnji pijanista Fabia Vettraina kao i kinesku sopranisticu Hui He u pratnji pijanistice Vesne Podrug. Pored nekoliko sjajnih djela skladatelja 20. stoljeća imat ćemo i dvije praizvedbe mladih hrvatskih skladatelja: Leipziški gudački kvartet izvest će novo djelo Krešimira Seletkovića, a Srećko Bradić ima praizvedbu s ansamblom Cantus. Jako mi je bitan i projekt izvođenja svih Mozartovih koncerata za rog i orkestar sa Radovanom Vlatkovićem i Wiener Concert Vereinom, koji će izvesti svih sedam Sorkočevićevih simfonija. Igre nastavljaju i s produkcijom komornih opera pa je tako na repertoaru premijera opera La Serva Padrona i Der Schulmeister u izvedbi slavnog basa Giorgia Suriana, sopranistice Valentine Fijačko i Varaždinskog komornog orkestra, a u režiji Krešimira Dolenčića.“
  
  Tu je i filmski program u već tradicionalnoj suradnji s Festivalom igranog filma iz Pule u Ljetnom kinu Jadran. Festivalska publika moći će vidjeti izbor iz strane filmske produkcije te ove godine, osim dobitnika Velike Zlatne Arene i dobitnike Nagrade kritike Oktavijan te Nagrade publike Zlatna vrata Pule, uz Dubrovnik Film Meeting s Morganom Freemanom kao posebnim gostom. Popratni programi uključuju i predstavljanje monografije o velikanu hrvatskog glumišta Tonku Lonzi, promociju knjige Feđe Šehovića Od skerca do fuge, izložbu slika Josipa Pina Trostmanna Priča ispričana u 13 varijacija i izložbu Dimitrija Popovića naziva Kafka. Dakako, koncertnom i plesnom izvedbom predstavit će se Lado, kao i dubrovački Linđo.
  
  Tako će najstariji hrvatski ljetni festival ove godine okupiti više od 2000 umjetnika, a do 25. kolovoza na desetak scenskih i ambijentalnih lokacija održat će se više od 70 dramskih, glazbenih, plesnih, likovnih i opernih izvedbi. Što drugo, nego poželjeti da Fortuna još jednom zahvati Grad i Umjetnost koji u neraskidivoj vezi ulaze u sedmo desetljeće.
  
  © Tomislav M. Bonić, KULISA.eu, 11. srpnja 2010.

Piše: