Kad pažnja ode u šetnju

43. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 27. kolovoza – 3. rujna 2010: Kazalište lutaka Zadar, August Šenoina, Postolar i vrag, red. Milena Dundov

  • Kazalište lutaka Zadar, August Šenoina, Postolar i vrag, red. Milena Dundov
    „Idi vraže di te traže“ poznati je refren iz teksta o postolaru i vragu koji poznajemo također i iz Šenoine povjestice Postolar i vrag, a s istoimenom predstavom gostovalo je Kazalište lutaka Zadar, pred prepunim gledalištem dvorane Polanec ZKM-a. Spominjem to samo zato što je posjećenost predstava 43. PIF-a iznenađujuće slaba – barem prva četiri dana.

    Priča govori o siromašnom postolaru koji sklapa nagodbu s vragom kako bi mogao prehraniti brojnu djecu. Svjestan pogibelji u koju se uvalio, postolar se dosjetio od Božjeg sina kojeg je ugostio i za uzvrat dobio mogućnost odabira triju želja, zatražiti neobične želje – da se nitko bez njegove dozvole ne pomakne sa stolčića, prozorskog okna i debla kruške. Dovitljivost je urodila plodom, pa je tako postolar uspio od vraga otkupiti dušu koju je ponudio u zamjenu za podnošljiviji život. Dodatni elementi priče su preobrazba malog vražića u anđelka te opakost vragove žene, kojoj nije dorastao niti sam Gospodar pakla (epizode su prilično nespretno uklopljene – na pola puta između naivnog crkvenog prikazanja i parodije obiteljskih odnosa).

    Dramatizacija i režija Milene Dundov prilično je nespretna i neujednačena. Uvid u postolarevu situaciju (odlična grupna slika brojne djece), pogodba s vragom, posjet Božjeg sina (posebno neatraktivno izvedeno), čekanje na prvi susret postolara i vraga te potom scena u Paklu i prepirka između vraga i vražice (kada vrag nenamjerno gubi rog!) traju vrlo, vrlo dugo. Nasuprot tome, najdinamičniji dio, nadmudrivanje i cjenkanje oko postolareve duše, zbog čega i postoji cijela priča, bitno je kraći. No, dotad je svima ispod metar i dvadeset pažnja već otišla u šetnju.

    Autor scenografije i lutaka jest tradicionalno u zadarskim lutkarskim predstavama Mojmir Mihatov, ali osim već spomenute grupe postolarove djece, imali smo malo prilika uživati u njegovim, inače izvrsnim zamislima. Scena u paklu s crvenim prozirnim krpama upravo je diletantska – uz izuzetak preobrazbe malog vraga u dobricu i to odmah anđela (odbacio je sve atribute vraga, osim spolnog obilježja, pa je njegovo posjedovane anđeoskih krila time upitno!).

    Kazalište lutaka Zadar imalo je zbilja krasnih predstava, no ovu ne bismo uvrstili među njih. Nadajmo se da će im dovršenje kazališne zgrade dati bolje uvjete rada, time i podlogu za povratak u slavne dane.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 1. rujna 2010.

Piše:

Olga
Vujović