Basovski pjev ptice pjevice

43. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 27. kolovoza – 3. rujna 2010: Gradsko kazalište lutaka Rijeka, Hans Christian Andersen, Slavuj, red. Lary Zappia

  • Gradsko kazalište lutaka Rijeka: Hans Christian Andersen, Slavuj, red. Lary Zappia
    Gradsko kazalište lutaka iz Rijeke na ovogodišnjem PIF-u predstavilo se lutkarskom koreodramom Slavuj nadahnutom istoimenom bajkom Hansa Christiana Andersena u režiji i dramatizaciji Larya Zappije. Priča o caru koji je pravog slavuja zamijenio mehaničkim, a kada se taj pokvario ponovo potražio ljepotu prirodnog ptičjeg pjeva, govori o ljudskoj površnosti, mušičavosti i nezahvalnosti. Andersen nije sentimentalan pisac i uvijek odahnemo kada priča završi sretno – kao što je to bio povratak slavuja caru.

    Zappia je maštovit redatelj, pa se ovaj puta poigrao kineskim simbolima – podanici su male stolnoteniske (ping pong) loptice, car je velika, sjajna kugla (bijela kada je zdrav, crvena kada je bolestan), a samo su ptice u prirodnom obliku – mehanička pomalo ekstravagantna, prava sićušna do neprepoznatljivosti iz daljih redova. Koristeći kotrljanje loptica, balansiranje na šipki, bacanje i slične loptaste kretnje, Zappia je stvorio maštovit svijet, koji nam vrlo brzo postaje normalan. I sve to u kineskom ozračju scenografije Dalibora Laginje naglašeno odličnom glazbom Duška Rapoteca Utea. Sve je to šarmantno i zgodno – put svile, potraga za slavujem, zanemarivanje slavuja u korist mehaničke igračke, trešnjino drvo u cvatu i ostale slike koje se redaju bez riječi, samo s naslovima između, kada bi se u protoku događanja bilo što kvalitativno pomicalo. Ovako je to varijacija nesumnjivo duhovite dosjetke, ali ipak samo dosjetke.

    Animatori su djelovali kao skladan tim, pa evo ih redom preuzetim iz kazališne cedulje: Božena Delaš, Alex Đaković, David Petrović, Anđelko Somborski i Zlatko Vicić. Budući da je slavujev pjev ključni događaj Slavuja, važan je izbor pjevača, odnosna vrste glasa koja bi karakterizirala slavuja. Izbor je pao na svjetski poznatog bas-baritona Giorgia Suriana! No, raskorak između dubine i bogatstva Surianova pjeva i sićušnosti slavuja, bolje rečeno slavujčića, gotovo tjera na pomislimo kako se radi o parodiji. A znalci tvrde da to nije tako. Onda zaista iznenađuje odabir najdubljeg muškog glasa za prikaz nježne ptice pjevice. Očekivali bismo tenora ili nešto iz registra ženskih glasova…

    Kao što sam već naznačila – Zappia je maštovit redatelj.

    © Olga Vujović, KULISA.eu, 2. rujna 2010.

Piše:

Olga
Vujović