U ormaru i na kauču

43. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 27. kolovoza – 3. rujna 2010: Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Kazalište lutaka Split, Jakša Fiamengo, More iz ormara, red. Ladislav Vindakijević; Samuil Jakovljevič Maršak, Uspavanka za mišića, red. Ljudmila Fedorova

• Predzadnji dan 43. PIF-a, bio je ujedno i posljednji dan natjecateljskog programa, pa su tako u jutarnjim satima izvedene dvije predstave u zagrebačkim kazalištima toliko međusobno udaljenima da se možemo pitati je li to dio performansa – prijeći razmak od Dječjeg kazališta Dubrava do Zagrebačkog kazališta lutaka zagrebačkim tramvajem za jedan sat ponekad predstavlja podvig.
  
  Kazalište lutaka Split: Jakša Fiamengo, More iz ormara, red. Ladislav Vindakijević
  
  Među najdarovitije hrvatske živuće pjesnike nesumnjivo možemo uvrstiti Jakšu Fiamenga, stihotvorca u čijim djelima mogu uživati svi naraštaji. Dovitljiv, razumljiv, duhovit – ukratko, antologijski pjesnik. Zato je posve razumljivo da je njegovo djelo sastavnica hrvatskog kazališnog života, pa je tako već na brojnim gostovanjima bilo Gradsko kazalište lutaka Split s predstavom More iz ormara, u kojoj od izražaja dolaze dvije Fiamengove ljubavi – more i odrastanje. Daroviti Mate Matišić skladao je glazbu, zaigrani Vojo Radoičić osmislio scenografiju (duhovito korištenje stola u funkciji broda) i lutke, a redatelj Ladislav Vindakijević oblikovao predstavu (pjevaju i kreću se Ivica Beatović, Milena Blažanović, Srđan Brešković, Milana Buzolić-Vučica, Alin Majica i Andrea Majica). Zapravo ne predstavu. Bio je to više koncert klapa, a da pjevači ne bi mahali rukama, dali su im – lutke. Vjerujem da je predstava nailazila na odobravanje publike i žirija, jer stihovi su prelijepi i glazba prikladna. No, to je ipak prije svega redanje pjesama na koncertni a ne kazališni način.
  
  Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Samuil Jakovljevič Maršak, Uspavanka za mišića, red. Ljudmila Fedorova
  
  I dok u nekim kazalištima lutaka brojni glumci pate misleći kako zaslužuju više a ne baviti se nekakvim lutkama, iz Umjetničke akademije Osijek izlaze mladi daroviti ljudi kojima su gluma i lutkarstvo dvije ravnopravne komponente u iskazivanju kazališnih emocija. A to izvrsno dolazi do izražaja u predstavi Uspavanka za mišića (lutkarska priča za najmanje gledatelje Konstantina Fedorova) Dječjeg kazališta Branko Mihaljević u Osijeku i njihovog najnovijeg člana, mladog i darovitog Mladena Vujčića. Njegov Mišić precizno otvara usta, govori razgovorno i razigrano – ukratko, pred nama je mali miš koji svašta izmišlja da ne bi morao spavati i mi s velikim zanimanjem pratimo razvoj događanja. Ne zato što bismo strepili za njegovu sudbinu, nego zato što smo uvučeni u njegov svijet. A u tom njegovom svijetu od velike su mu pomoći i ostali likovi: pospani čarobnjaci (Ivica Lučić, Aleksandra Colnarić, Snježana Ivković), njegova mama (Inga Šarić), žaba, kokoš, štuka, mačka, mali Pegaz, stanovnici kauča – sve ih animira spomenuti kvintet glumaca. U pozadini scene je diskretna video animacija čiji je doprinos nenametljiv i time koristan. Ekipa koja je oblikovala predstavu zaslužuje svaku pohvalu, a to su redateljica Ljudmila Fedorova, Aleksandra Zubova kao autorica scene, kostima i lutaka te skladatelji Aleksandar Leonov i Olga Gaidamak. Dakako, tu su još brojni nevidljivi i nužni, no imam potrebu još jednom spomenuti onog najmlađeg – Mladena Vujčića.
  
  © Olga Vujović, KULISA.eu, 3. rujna 2010.

Piše: