Iza riječi – lutka

43. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 27. kolovoza – 3. rujna 2010: Kazalište lutaka Budimpešta, Mađarska: Borbála Szabó i Dániel Varró, Lirika i epika; Narodno kazalište Priština, Kosovo / Družina Collapse, Brest, Francuska: Ilirjan Bezhani, Varalica, red. Clement Peretjatko; Družina Mahokh, Teheran, Iran: Shadi Pour Mehdi, Mahokh, red. Marjam Eghbali Namin i Ali Pakdast

  • Kazalište lutaka Budimpešta, Mađarska, Borbála Szabó i Dániel Varró, Lirika i Epika
    Kazalište lutaka Budimpešta, Mađarska: Borbála Szabó i Dániel Varró, Lirika i epika

    Lirika i Epika dva su carstva u dugogodišnjem sukobu i neslaganju nastalom u oprečnim pogledima na život, svijet i riječ. Dok stanovnici Lirike govore u stihovima i žive, nalik pjesmi, u oblacima i ljubavnim idealima, epičari provode dane vođeni činjenicama, statistikama i čvrstim podacima, daleko od metafora, epiteta i ostalih rječničkih apstrakcija. Kako dugotrajni sukob produbljuje siromaštvo obaju carstava, nužno je sklopiti mir, a kao jedino rješenje nameće se bračna veza dvaju carstava. Izabranici su kraljević Lirike i kraljevna Epike. Dva svijeta u prvom pokušaju odbije njihova oprečnost, da bi se potajice, dok se sukob produbljuje u rat riječima, rodila ljubav.

    Sudeći već po naslovu i kratkom sadržaju jasno je kako je naglasak predstave Lirika i Epika na riječi iz koje izvire glavnina humora i jezičnih igara. Njoj se prilagođuje i lutkarski sloj koji se većinu predstave gubi u rječitosti, što je bilo posebno naglašeno u zagrebačkoj predstavi u kojoj su gledatelji poglede s lutaka preusmjeravali na titlove. Također, zbog neusmjerenosti određenoj dobi publike dolazilo je do nesklada između složenih jezičnih šala i dječje razigrane vike i dreke.

    Vrlo zgodne male ručne lutke od kartona, neke s elegantnim pokretima ruku, vrlo dobro su animirali Istvan Erdős, Anna Simandi, Borbala Karadi, Norbert Acs, Gabor Beratin, Agnes Harai, Henrik Gyurko, Marianna Kovacs, Peter Bercsenyi, Gergő Pethő, Zsolt Tatai, Jul Erdei i Kornel Giovannini, a posebice se istaknuo kralj Epike koji je na trenutke pokazao virtuoznu animaciju, tek prenisko držeći lutka kojoj su zato mu noge pomalo klecale.

    Bagossy Levente vrlo je jednostavno i funkcionalno oblikovao prostor koji ispunjavaju dva stola kao dva carstva u međuigri. Prostor odmjerenih i proračunatih epičara tako je oblikovan u obliku kvadrata, dok su razigrani liričari smješteni u neuhvatljiv kružni prostor. Usprkos nedostacima i ritmičkim i dramaturškom padu u završnom dijelu, predstava Lirika i Epika u cjelini je vrlo dobra predstava i sadrži više vrlo duhovitih scena, što joj je, uz odlično animirane likove, osiguralo glavnu PIF-ovu nagradu Milan Čečuk za najbolju predstavu u cjelini.
    Narodno kazalište Priština, Kosovo / Družina Collapse, Brest, Francuska: Ilirjan Bezhani, Varalica, red. Clement Peretjatko
    Narodno kazalište Priština, Kosovo / Družina Collapse, Brest, Francuska: Ilirjan Bezhani, Varalica, red. Clement Peretjatko

    Mladi bračni par ponudi nerođeno dijete u zamjenu za silne dugove u kojima se našao, što otvara moralne rasprave u krugu obitelji, prijatelja i neprijatelja. Buku i polemiku supružnici iskoriste da bi pobjegli iz zemlje i od dugova. Socijalnu satiru klasične linearne strukture, razlomljene glazbenim umecima na tradicionalnim instrumentima, kosovski su lutkari, udruženi s francuskom družinom, iznijeli u obliku kazališta sjena nalik turskom Karagözu. Nasuprot tradicionalnim elementima, suvremenost je progovorila kroz aktualna socijalna i politička pitanja vezana uz EU, što su podebljale karikature lutaka u obliku eura te referiranja na suvremenu američku glazbu.

    Xhejlane Godanci, Fatime Llugiqi-Ademi, Edonis Kastrati, Erind Lokaj i Adrian Morina dobro su vodili dvodimenzionalne lutke scenom, animirajući ih diskretnim pokretima i okretanjem oko vlastite osi. Ograničenu pokretljivost kod nekih lutaka pojačale su ruke ukočene u položaju opomene što ih je dodatno vizualno okarakteriziralo, ali i spriječilo razvoj lika. Ključni problem pomalo spore predstave bio je tehničke prirode. Naime titlovi nisu pratili zbivanja već su jurili naprijed, nazad u potrazi za pravim riječima, čime su bunili gledatelje priječeći im barem zadovoljstvo promatranja lutaka, ako već ne i praćenja sadržaja.
    Družina Mahokh, Teheran, Iran: Shadi Pour Mehdi, Mahokh, red. Marjam Eghbali Namin i Ali Pakdast
    Družina Mahokh, Teheran, Iran: Shadi Pour Mehdi, Mahokh, red. Marjam Eghbali Namin i Ali Pakdast

    Tinejdžerica Mahokh sanja o bijelom princu, no snovi joj se u tradicijom opterećenom okruženju razbijaju o stijene stvarnosti. Predstava iranskog lutkarskog kazališta vizualno je vrlo privlačna, strukturno čista i jasna dok su klasične javanke vrlo dobro animirali Maryam Eghbali Namin, Ali Aboolkheirian, Ghazaleh Moradiyan, Mona Kiyanifar, Mogtaba Moafroodpishi, Negar Mirfakhraei i Ava Pakdast. Iako je izostanak titlova spriječio gledatelje da prate sadržaj kroz tekst, predvidljivost radnje omogućila je lakoću praćenja i razumijevanja Mahokhinih nada i lomova.

    Poetski, predstava je čvrsto ukotvljena u realizam, od izuzetno precizne scenografije (Sina Yellaghbeigi) do lutaka (Ali Pakdast i Marjam Eghbali Namin) koje su animirane odmjereno, pri čemu nisu bježale od okretanja leđa publici. Tu realističnost zgodno su zasijecale i rušile scene snova sa suvremenim princem koji je konja zamijenio biciklom, te noćne more ispunjene kazalištem sjena. Sveukupno, predstava Mahokh zanimljiv je pogled na nama egzotično lutkarsko kazalište u Iranu, no ne i više od toga.

    © Igor Tretinjak, KULISA.eu, 5. rujna 2010.

Piše:

Igor
Tretinjak