Slavonija u srcu

Noćna scena Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku: Josip Kozarac, Lipa si, Teno!, red. Robert Raponja

• 
  Treća ovosezonska dramska premijera Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Lipa si, Teno!, izvedena 2. prosinca 2010., zapravo je druga ovosezonska premijera u sklopu projekta Noćne scene (prva je bila Multicro, Tatjane Šuput). Prema motivima pripovijetke Josipa Kozarca Tena, dramatizirala ju je Ivana Šojat-Kuči, odredivši je kao glazbenu ispovijest, dok režiju potpisuje Robert Raponja (ovogodišnji dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje u drami za Paralelne svjetove, Mire Gavrana, u izvedbi osječkog HNK). Predstava je prigodno rađena za proslavu Dana Grada Osijeka.
  
  Kozarčeva Tena, metafora svega što je obilježavalo Slavoniju u prošlosti i sadašnjosti (plodnost, ljepota, iskorištavanje, odbacivanje), tragičan je lik koji naivno odbacuje temeljne životne vrijednosti i okreće se materijalnim bogatstvima. Kozarac nas prosvjetiteljsko – moralistički vodi od njene prve i jedine prave ljubavi, vojnika Jaroslava Beraneka (Vjekoslav Janković) u postupnu propast (avanturu s Leonom, ciganinom Đorđem, oženjenim Jozom Matijevićem) sve do surove kazne (male boginje koje joj unakaze lice), da bi je na kraju, usamljenu i na rubu egzistencije pročistio spajajući je ponovo s bogaljem Jaroslavom.
  
  Redateljev koncept temelji se na glumačkoj kreaciji Sandre Lončarić Tankosić koja sama nosi cijelu izvedbu (na početku i kraju se nakratko pojavljuje Vjekoslav Janković), popraćenu efektnom ciganskom i tamburaškom glazbom, koja emocionalno nadopunjava priču te pijevno plesnim elementima. Međutim, problem je u dramatizaciji Ivane Šojat-Kuči. Dramskoj verziji manjka Kozarčev jasan razvoj lika (od rasta, preko vrhunca, dramatičnog obrata i propasti do razrješenja na kraju), negdje nakon vrhunca priča izgubi važne situacija za razvoj lika i logično dramaturško razrješenje na kraju: ne spominje se odlazak Leona, suživot Tene, Jozine ljubavnice i njegove žene Ivke u Jozinoj kući (iako se na tu situaciju referira u jednom trenutku izvedbe!), Maruškine spletke iz kojih proizlaze razlozi zbog kojih i Joza i Đorđe napuštaju Tenu… Iako su glazbeno – pijevno – plesni elementi iznimno korisni u razvoju lika i nadopunjavanju priču, u drugom dijelu ih se i suviše nagomilava na uštrb logičnog razvoja priče.
  
  Glavnu ulogu tumači Sandra Lončarić Tankosić, ovogodišnja dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu u Paralelnim svjetovima, što je svojom emocionalno uvjerljivom i nepatvorenom glumačkom kreacijom lika Tene i potvrdila. Demonstrirajući u izvedbi vještine pjevanja i scenskog pokreta (Rajko Pavlić), Sandra Lončarić Tankosić samo je potvrdila afirmaciju svog glumačkog umijeća u cijelosti. Jedina zamjerka glumici je nemogućnost konstantnog održavanja arhaičnog štokavskog izgovora (jezični savjetnik Ana Cvenić).
  
  Veliko uporište glumičinoj je igri dala scenografija Jasmine Pacek koja se sastojala od jednog ormara (velika pokretna vrata od ogledala uokvirena prozirnim okvirom razdijeljenim na ladice), koji predstavlja alegoriju Slavonije u malom (s lijeve strane u ladicama se nalaze osnovne životne potrepštine – zemlja, voda i svijeća kao simbol svjetla, s desne simboli bogatstva – zlatnici, perje i ružine latice dok s vrha istječe ječam), ali i vrata u Tenino sjećanje pa iz njega izlaze i tamburaši (tamburaški sastav Slavonske strune) i vojnik Jaroslav. Ormar je tako, naizgled vrlo jednostavno, uspio objediniti tri kompleksne razine – dušu i bogatstvo Slavonije sa Teninim emocionalnim sjećanjima.
  
  Usprkos ponekim nedosljednostima u dramatizaciji i nedosljednosti ikavskog narječja, publika će zasigurno biti zadovoljna s izvedbom u cjelini, samom tematikom i prostornom specifičnosti, upotpunjenom iznimnom glumačkom kreacijom te plesnim i pijevnim elementima i živom glazbom koja će dirnuti u srce svakog Slavonca.
  
  © Alen Biskupović, KULISA.eu, 10. siječnja 2010.

Piše: