Pošto život?

32. dani satire, Zagreb: Narodno pozorište Sarajevo, Nikolaj Robertovič Erdman, Samoubojica, red. Eduard Miler

• Narodno pozorište u Sarajevu gostovalo je na Danima satire s uprizorenjem sjajnog teksta Samoubojica Nikolaja Robertoviča Erdmana, u režiji Eduarda Milera. Erdmanov zabranjeni klasik nastaje 1928. godine, a u Sovjetskom savezu izvodi se tek u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Samoubojicom je Erdman također počinio suicid i nad vlastitom kazališnom karijerom, budući da nakon zabranjene Mejerholjdove režijske postavke pisac sustavno trpi represiju Staljinove strahovlade, a nekoliko godina provodi i u Sibiru. Čitajući Samoubojicu danas, i nije tako teško naslutiti što je to uznemirilo totalitarnu vlast tog doba. Riječ je o inteligentno zamišljenoj satiri usmjerenoj na onodobnu Rusiju, u kojoj se gogoljevskim smislom za situacionu komiku plete priča o Semjonu Semjonoviču Podsekaljnikovu, čovjeku kojeg priroda nije opteretila ni talentom, ni srećom, ni pretjeranom pameti.
  
  Bez novca i mogućnosti da ga zaradi, Semjon Semjonović iz svoje će prozirnosti izaći tek kad se odlučio ubiti, pa tim činom razloge svog samoubojstva iznese na slobodno tržište. Oko njega se tek u tom trenutku okuplja simbolična grupica svećenika, poduzetnika, intelektualaca i umjetnika, koji svaki ponaosob žele Podsekaljnikovo samoubojstvo motivirati vlastitom promocijom. Tako je očajni protagonist postao interesantan tek kada vlastiti život nudi na prodaju, a ironična tragičnost i suvremenost njegovog položaja vidljiva je i zbog izbjegavanja bilo kakve društvene odgovornosti. U cijeloj toj zbirci oko vlastitog insceniranog samoubojstva, u kojoj sve pršti od velikih riječi, floskula i dobro nam poznatih politikantskih podvala, on prepoznaje samo činjenicu da je gladan.

  Eduard Miler stvara pomalo staromodnu, ali uvjerljivu scensku igru, temeljenu na vješto izrađenim glumačkim kreacijama na granici groteske. Glumački je najuvjerljiviji Aleksandar Seksan, fizičkim izgledom u predstavi negdje na pola puta između Jacka Blacka i Mije Pavelka, gradeći u ulozi Semjona Semjonoviča životnu i dirljivu studiju čovjeka bez svojstava, kojeg kruljenje vlastita želuca uzbuđuje puno više od ispraznih parola. Ejla Bavčić njegovu ženu igra s pogođenim smislom za začuđeno mučeništvo vlastitog lika, a Nisveta Omerbašić u ulozi Serafime Iljinične malo se previše oslanja na tjelesnost i gestu korpulentne punice. Mirvad Kurić precizno pronalazi duhovite naglaske u kreaciji „dobrog“ susjeda Kalabuškina, a Ermin Sijamija, Damir Kustura, Miraj Grbić, Edhem Husić i Amra Kapidžić solidni su u tipskim ulogama „kupaca“ Podsekaljnikova samoubojstva.
  
  © Matko Botić, KULISA.eu, 18. lipnja 2008.

Piše: