Kratko i slatko
Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Đorđe Dukić, Božićni kolačići, ideja i realizacija: Đole, Areta, Lidija, Ivica, Zvjezdana, Sandra, Maja, Siniša i Jasminka, premijera 26. studenoga 2011
-
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku praizvelo je tekst Božićni kolačići Đorđa Dukića. Idejnu realizaciju projekta potpisuje velik broj članova tima Dječjeg kazališta u sastavu: Đorđe Dukić, Areta Ćurković, Lidija Helajz, Ivica Lučić, Zvjezdana Bučanin, Sandra Grčić, Maja Marković, Siniša Ardalić i Jasminka Mesarić.
„Dolove i brijeg zabijelio je snijeg, sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh, okićen i plah naš vranac juri svud…“ Tom je pjesmom Dječje kazalište uvelo osječke mališane, svoju najvjerniju publiku, u mjesec prosinac, prve dane Došašća i pripreme za najradosniji blagdan velikih i malih – Božić. Dukić je priču smjestio u bilo koji topli dom u kojem se mališani marljivo spremaju za Božić pomažući roditeljima peći kolačiće i praviti adventski vijenac pa kasnije i kititi jelku i umatati poklone. Sama izvedba otvara se scenom u kojoj glumci dolaze predstaviti svoju zamisao za božićnu predstavu, koju je od njih zatražila ravnateljica kazališta. Nakon što su im sve ideje odbijene, Ivicu Lučića ravnateljica, koju je on maločas izvrsno oponašao i stasom i glasom kako viče na njih zbog nepripremljene predstave, poziva na razgovor i daje mu lutke Miška i Mašku da s njima uprizore izvedbu.
Dva glavna i iznimno simpatična lika, medvjedići Miško (Aleksandra Colnarić) i Maška (Zvjezdana Bučanin), koji još od premijere Veselih medvjedića 1992. osvajaju srca publike, vode nas potom kroz središnju radnju – duhovite prilike i neprilike kulinarskih umijeća uz svesrdnu pomoć Anđela (Lidija Helajz) i pomagača (Ivica Lučić i Đorđe Dukić). Nakon naklona sudionika izvedbe i kraja, glumci najavljuju veliko iznenađenje koje je popraćeno burnim pljeskom i odobravanjem – na scenu stiže Djed Božićnjak, koji je djeci došao podijeliti božićne kolačiće.Božićne pjesme, toplina emocija, osjećaj prisutnosti božićnog duha, duljina trajanja, pa i humor prilagođen djeci, pozitivne su odlike ove izvedbe. Osim toga, ansambl je svojom energijom na sceni ponovo uspio zaokupiti dječju pažnju i uvesti ih u božićno raspoloženje – Ivica Lučić i Đorđe Dukić, dječjom stranom svoje osobnosti, miljenici su publike. S jedne strane glumačka ostvarenja donekle su i prisutna, dok bi se s druge strane lutkarskoj režiji i tehnikama lutkarstva dalo puno prigovoriti.
Vizualno je dopadljiva i praktična scenografija koja se sastoji od stola, vješalica, pećnice, stolića i stolca, a sve se prema potrebi središnje radnje jednostavno i brzo transformira – na primjer, vješalice postaju držači za lutkarski paravan, stolić je mjesto za adventski vijenac, a na njemu sjede i pomagači dok pripremaju kolačiće…
Izvedba je, sve u svemu, očarala mališane. Međutim, sama je dramaturgija nedorečena i nelogična. Tri razine radnje dramaturški su nepovezane pa je evidentno da je autorskom timu nedostajalo stručno oko izvana (čitaj, redatelj, dramaturg…), koje bi objedinilo i oblikovalo izvedbu u smislenu cjelinu. Osim toga, nelogična je i uloga Anđela, koji je svadljiv i ironičan na prvoj dok je još u liku glumca koji priprema predstavu, a onda je poslije, u središnjoj radnji, mio i drag, što zbunjuje djecu. Jednako je nejasan i njemački jezik (prema programu navodno finski u slobodnom prijevodu) kojim govori Djed Božićnjak… Dramaturške slabosti prikrivene su humorom, raznim efektnim scenama (mačevanjem, šarenim poklonima, jelkom…) i pojavljivanjima likova koji su sigurna karta za odigrati kada su mališani u pitanju (Anđeo, Djed Božićnjak, medvjedići…), međutim prilikom uporabe istih nije se mislilo na logičnost i povezanost radnje.
Simpatična, šarena i duhovita izvedba prožeta je pjesmom i toplim emocijama, što mališani dočekuju s oduševljenjem. Međutim, prebacivanje odgovornosti na glumačko-lutkarski ansambl s nedostatkom odgovornog pojedinca rezultiralo je slabijom i kvalitetom i umjetničkom vrijednošću ostvarenja, koja će usprkos tome barem u sjećanjima mališana ostati kratka i slatka.
© Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 6. prosinca 2011.
Piše:

Biskupović