Dobro dizajnirano

Teatar &TD, Zagreb: Ranko Marinković, Glorija, red. Saša Božić

  • Teatar &TD, Zagreb: Ranko Marinković, Glorija, red. Saša Božić

    „Riječi gestikuliraju, grimasiraju, penju se i spuštaju, dižu i padaju, izvode skokove, piruete, one opisuju linije tragičnog patosa ili kapriciozne arabeske komičarske igre. Sva ta koreografija riječi ne ostaje čistom akustičkom senzacijom: evokacije stvari i bića u riječima rasprostiru svoju moć izvan svijeta zvuka na područje najšire, globalne osjetljivosti.“ Te rečenice iz Gesta i grimasa Ranka Marinkovića, citirane na programu izvedbe njegove drame Glorija u zagrebačkom Teatru &TD, možda su za tu predstavu u režiji (i konceptu) Saše Božića važnije od samog teksta prikazanog komada jednog od najvećih hrvatskih umjetnika riječi (ne samo pisanih nego i onih mišljenih da budu izgovorene na sceni). Jer Saša Božić, koji je svojim režijama plesnih predstava zaslužio brojna domaća i inozemna priznanja, zapravo je želio naglašenom fizičkom igrom glumačkog ansambla, utemeljenom na akrobatskoj jogi, ostvariti sve ono što Marinković u citiranom odlomku navodi kao odlike riječi.
    Teatar &TD, Zagreb: Ranko Marinković, Glorija, red. Saša Božić
    Pritom mu Marinkovićeva dramska riječ služi tek da naznači fabulu, a i glumcima je manje značajna od akrobatike i pokreta, koji su uglavnom u izravnoj opoziciji prema njezinu smislu. Možda bi se čak moglo reći da u koceptu predstave ta riječ nije ništa važnija od često korištenih pop pjesama iz šezdesetih godina prošlog stoljeća (izbor Damira Šimunovića) i ne pridonosi ništa više od njih značenjskim slojevima predstave. Time, možda i nesvjesno, Božić i njegov ansambl ostvaruju neku vrstu brehtijanskog V-efekta, ali dok ga je Brecht zamislio kao odmak od kazališne iluzije kojemu je namjera da publika kritički razmišlja o viđenom, to se u ovoj neobičnoj Gloriji ipak ne događa, jer u njoj smisao ostaje potpuno u sjeni dobro dizajniranog kazališnog spektakla.

    Teatar &TD, Zagreb: Ranko Marinković, Glorija, red. Saša BožićGledatelj ostaje zabljesnut efektnošću prizora koji se odvijaju u scenografskom okviru Zdravke Ivandije kojim dominira crvena podna ploha koja asocira na cirkusku arenu te na medijsku senzacionalnost raznih televizijskih i inih red carpeta, ali i crkve i kazališnog spektakla. Ivandija je i autorica kostima, koji se uz lako izvedive preinake mijenjaju iz svećeničkih u cirkuske. Ipak, uz Božićevu režiju atraktivnost predstave grade prije svega interpreti. Fasciniraju izvanredna fizička (posebice akrobatska) dostignuća mladog ansambla (Jure Radnić, Filip Riđički, Silvio Vovk, Dado Čosić, Nika Burđelez, Milica Manojlović, Marko Antunović) i njihova sposobnost da istodobno vrlo dobro izgovaraju tekst, što u nerijetkim, sretnim trenucima dovodi do duhovitih i ironijskih kontrapunktova pokreta i govora.

    No, ma koliko to bilo zavodljivo, ipak ostaje pitanje smisla, jer se svi ti interpretatori mijenjaju u istim ulogama, a ponekad istodobno više njih tumači jedan lik, tako da svi postaju dijelovi mehanizma koji manipulira i muči kako Gloriju tako i njih same. Iz toga je mogla proizaći dojmljiva i smislena opreka između mladog ansambla i zvijezde &TD-a Nataše Dangubić u naslovnoj ulozi, koja je isto tako dobro savladala akrobatsku jogu, ali je ipak uspijevala izgraditi i osobnost protagonistkinje. No koncept i zavodljivost redateljskih dosjetkli bili su jači i od toga pa su u jednom trenutku i ostale glumice na nekoliko trenutaka preuzele ulogu Glorije te se sve svelo na zabavnu, ali prilično ispraznu igru oko naznaka fabule Marinkovićeva komada. Zato su i one najdramatičnije scene, u kojima vlast (ovaj put crkvena) uništava Glorijinu individualnost i ljudskost, kao i scene koje naznačuju rodno i seksualno nasilje koje lomi čak i snažnu mladu ženu, ostale na razini redateljske dosjetke i glumačkih, prvenstveno akrobatskih ekshibicija.

    © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.he, 14. travnja 2012.
    Teatar &TD, Zagreb: Ranko Marinković, Glorija, red. Saša Božić
    Ranko Marinković
    Glorija
    redatelj Saša Božić
    premijera 12. travnja 2012.
    koncept Saša Božić, scenografija i kostimografija Zdravka Ivandija, glazba Damir Šimunović, design plakata i letka Tina Ivezić, asistentica kostimografkinje Ana Paulić, inspicijentica Jelena Božić
    izvode: Nataša Dangubić (Sestra Magdalena (Glorija)), Jure Radnić, Filip Riđički, Silvio Vovk (Don Jere i Don Zane), Dado Ćosić (Rikardo Kozlović (Floki Fleche)), Nika Burđelez, Milica Manojlović (Biskup, Majka, Žena, Starac), Marko Antunović (Paparigas Toni), Nika Burđelez, Dado Ćosić, Jure Radnić (Paparigasi)

Piše:

Tomislav
Kurelec