Kad jedan misli drukčije
Knjaževsko-srpski teatar, Kragujevac, Bosansko narodno pozorište Zenica, Kazalište Virovitica: Reginald Rose, 12 gnjevnih ljudi, red. Neil Fleckman
-
Realizaciju kazališnoga projekta prema tekstu Reginalda Rosea koprodukcijom ostvaruju tri kazališta – Bosansko narodno pozorište Zenica, Knjaževsko-srpski teatar iz Kragujevca i Kazalište Virovitica. Uz kazališta, u priču se uključuju i tri veleposlanstva Sjedinjenih Država (u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj), a sve pod redateljskim nadzorom Amerikanca Neila Fleckmana. Predstava je premijerno prikazana u Kragujevcu, Beogradu i Zenici, a svoju je premijeru u Hrvatskoj imala 31. svibnja u Kazalištu Virovitica.
12 gnjevnih ljudi (Twelve Angry Men) drama je koja svoju radnju zasniva na sudskom procesu protiv mladića optuženog da je ubio svojega oca. U Americi je prvotno bila 1954. prikazana na televiziji kao serija da bi već sljedeće godine bila adaptirana za prikazivanje u kazalištu, a 1957. godine pretvorena u više nego uspješan film. Autor teksta Reginald Rose napisao je više verzija drame za prikazivanje u kazalištu, a od tada je mnogo puta bila adaptirana i prerađivana, korištena u brojnim filmovima i serijama kao motiv ili glavna nit radnje. Između ostaloga, 1997. snimljena je nova televizijska verzija priče, a 2004. godine pod istim je naslovom bila prikazana kazališna predstava na Broadwayu.Predstava nam neće prikazati ono što se događalo u sudnici nego samo ono što se događa u sobi za porotu. Tu ćemo saznati najvažnije elemente cijelog procesa koji nastoji dokazati kako je mladić ubio svojega oca, a kroz komentare i sudove dvanaest muškaraca različita podrijetla, prošlosti, sadašnjosti, shvaćanja i tumačenja svijeta i života. Dvanaestorica porotnika tako mora odlučiti hoće li mladića osloboditi ili će ga poslati u smrt što je kazna ako se svi slože da je mladić kriv. Slaba obrana, a jako tužiteljstvo stvorili su ogroman prostor za proglašenje optuženoga krivim. Priča teče od završetka suđenja, preko upute sudca do izmjene stajališta oko statusa optuženika. Početni se omjer glasova s jedan nevin nasuprot jedanaest kriv mijenja na dvanaest glasova koji će mladića osloboditi optužbe. Svaki će lik (nitko među njima nema ime, ali ima vrlo dobro izgrađen svoj profil pa gledatelji upoznati s njegovim načinom razmišljanja mogu samostalno likove imenovati kao nasilne, flegmatične, priglupe…) svojim prijašnjim životom, svojim problemima i snalaženjem u prethodnim zgodnim ili nezgodnim situacijama pridonijeti cijeloj priči i pomoći pri rješavanju zagonetke, a time postati više nego važni u igri sa sudbinom jednoga života.
Na prvi pogled govorimo o jednostavnom obliku drame koji će podsjetiti na televizijske sudnice u kojima kroz lošu glumu i ponekad zanimljive teme, autori nastoje zadržati gledatelja uz ekran nekoliko desetaka minuta. Priča sama po sebi ne odaje osobitu složenost – upravo suprotno. Već se kod prve situacije u kojoj će se jedan porotnik usprotiviti svima ostalima jasno vidi kako će teći priča. Oni koji drže sudbinu čovjeka kojemu sude će jedan po jedan mijenjati svoje mišljenje. Univerzalnost takva načina formiranja teme govori nam prije svega o čovjeku, a ne o porotniku ili ubojici. Svojevrsna studija osobnosti i test likova koji će podrediti presudi svoju svakidašnjicu i nepromjenjivost. Svaki se od junaka mijenja, a upravo ja te promjena najvažnija– iako nam je završetak poznat, zanima nas što je to točno utjecalo na junake da su bili spremni promijeniti svoje mišljenje, a time i dio sebe.
Scena na kojoj glumci pokušavaju doći do krajnjega odgovora gotovo je prazna. Na njoj su samo ljudi i stolci, za svakoga po jedna. Upravo time redatelj usmjerava pozornost na važnost sadržaja, a ne forme u kojoj bismo se zasigurno izgubili. Iz tog razloga tekst kojega primamo kroz likove junaka koji se bore sa svojim životom, a sada sa tuđim i za tuđi život postaje nam više nego važan, priča više nego zanimljiva, a nakon gledanja dijelimo osjećaj pravednosti – upravo kao da smo i sami odlučili svojom glavom, ali uvjereni dokazima kako osobu treba pustiti na slobodu.
U predstavi igraju Miroljub Mijatović i Adis Mehanović, glumci BNP-a Zenica, Antun Vrbenski i Igor Golub iz Kazališta Virovitica, Vladan Živković, Ivan Vidosavljević, Zdravko Maletić, Dragan Stokić, Mirko Babić, Nikola Milojević Čedomir Štajn i Milić Jovanović iz Knjažesko-srpskog teatra u Kragujevcu. Dvanaest različitih života isprepletenih oko jedne sudbine djeluju na početku egzotično – otac ljut na sina, ostarjeli arhitekt, izumitelj, radnik, urar, burzovni mešetar… dok se na kraju ne svedu na ono zajedničko – promjenjivost ljudskoga mišljenja, prestanak vjerovanja iz vlastitih ideala i početak vjerovanja u ispravnost jer je ispravno.
Posebno se u svojoj ulozi istaknuo Mirko Babić kao prvoga porotnik koji je glasovao za oslobađajuću presudu. Babić je vrlo dobru odigrao ulogu čovjeka za kojeg se tijekom predstave čini da bi sve oko sebe uspio uvjeriti u bilo što. Vješto i razumno prolazeći kroz šumu nerazumijevanja i predrasuda ostavlja dojam snažne osobe i u stvarnom životu, profiliran je kao vođa koji se ne želi nametati i kojega se često ne želi razumjeti, ali ostaje snažan i dosljedan. Igor Golub je također bio vrlo dobar u ulozi oca koji se prepoznaje u procesu u kojemu je i sam porotnik, a kao otac koji također ima problema sa svojim sinom. Ostale uloge također izazivaju pozitivne reakcije. Vrlo dobro odabrana ekipa u kojoj će svaki glas doprinijeti zajedništvu, ali ostati poseban. Glumci tako od svojih malih uloga, posebnih i zapakiranih u brojne osobine svojega lika ostavljaju dojam kao da ne glume već samo iz svoje stvarnosti na scenu prenose ono najzanimljivije.
Vrlo dobra suradnja triju kazališta urodila je dobrom predstavom koju se gleda ne zato da bi se uočila posebnost maske ili scenografije, čak ni priče čiji se misterij razrješava gotovo na početku nego da bi se dobio odgovor na pitanje promjene mišljenja. U središtu priče je čovjek – kako onaj koji čeka odgovor porote, tako i svaki onaj koji tu porotu čini, ali i svaki onaj koji predstavu gleda.
© Josip Strija, KAZALIŠTE.hr, 9. lipnja 2012.
Reginald Rose
12 gnjevnih ljudi
redatelj Neil Fleckman
premijera 25. svibnaj 2012. (Kragujevac), 31. svibnja 2012. (Virovitica)
prevoditelj Đorđe Krivokapić, kostimografkinja Jelena Janjatović, asistenti redatelja Čedomir Štajn, Nikola Milojević
izvode: Vladan Živković, Ivan Vidosavljević, Igor Golub, Miroljub Mijatović, Adis Mehanović, Zdravko Maletić, Dragan Stokić, Mirko Babić, Antun Vrbenski, Nikola Milojević, Čedomir Štajn, Milić Jovanović, Đorđe Đoković
Piše:

Strija