Ljubav pobjeđuje sve

Umjetnička akademija u Osijeku: Dalibor Cikojević, Zdenkin striptiz, red. Robert Raponja i Velimir Velev

• 
  
  U sklopu osječkog ljeta kulture 1. srpnja 2012. godine reprizno je izvedena predstava Zdenkin striptiz. Predstava je nastala prema trećem dijelu romana Dalibora Cikojevića Virtuozi, muze, striptiz u produkciji Umjetničke akademije u Osijeku (praizvedba 10. svibnja 2012. godine). Režiju i scenografiju svojevrsne duodrame s elementima teatra sjena zajednički potpisuju Robert Raponja i Velimir Velev (bugarski predavač na Umjetničkoj akademiji), dramatizaciju Marijana Nola, kostime Ivana Živković (studentica na Odsjeku za likovnu umjetnost UAOS-a) pod mentorstvom Jasmine Pacek, a suradnik za glazbu je Ljudevit Laušin (student Odsjeka za glazbenu umjetnost UAOS-a)
  
  Priča je to o životu i poznatoj umjetničko-ljubavnoj vezi između hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula (Peđa Gvozdić) i njegove dvadeset i sedam godina mlađe supruge Zdenke (Vlasta Ramljak). Radnja se odvija na tavanu obiteljske kuće nakon smrti Papandopula gdje se Zdenka u kaosu zajedničkih uspomena (fotografija, notnih zapisa, ploča, gramofona) prisjeća lijepih i bolnih uspomena koje prvotno iz nje izviru u obliku sjena na pozadinskom dijelu scene, a zatim prelaze u živa sjećanja utjelovljena u mladim glumcima prve godine diplomskog studija Glume i lutkarstva. Oživljena sjećanja vode nas kroz petnaestogodišnju bolnu, a istovremeno romantičnu i inspirativnu životnu putanju Zdenke od mladih dana (Katarina Arbanas), zaljubljivanja u Papandopula, financijske nesigurnosti, preko bijega u Italiju, povratka u riječki HNK, odlaska u zagrebački HNK pa sve do kobne ozljede koljena koja ju je prisilila da trbuhom za kruhom pođe u Njemačku gdje je novac zarađivala nastupajući po peep klubovima kao egzotična plesačica. Time je napokon afirmirala sebe kao osobu i osigurala sebi i Papandopulu neovisnost i toliko željenu financijsku sigurnost.
  
  Ne bojeći se igrati na emociju i prepustiti težinu izvedbe na leđa Vlasta Ramljak i Katarina Arbanas na minimalističkoj sceni (koferi, naslonjač, pozadinsko platno za teatar sjena), Raponja je ostvario funkcionalnu i zaokruženu cjelinu. Koristeći dramatizaciju Marijane Nole, maštovitost teatra sjena i glazbenu podlogu u postepenoj je gradaciji rutinirano stvorio i razvijao atmosferu polazeći od tihe ljubavne i životne patnje, preko sretnih trenutaka pa sve do smrti Papandopula. Veliku potporu svojoj viziji Raponja je našao u Velevu koji je zaslužan za maštovitu i sugestivnu igru sjena koja pospješuje atmosferu igrama svjetla, notama koje lete u ritmu glazbe ili služi prikazivanju jakih emocija koje stoje iza ekstremno bolnih (Zdenkin pobačaj) ili ekstatičnih događaja (prvi seksualni odnos Borisa i Zdenke).
  
  Velik obol uspjehu ove izvedbe dale su dvije glumice u glavnoj ulozi Vlasta Ramljak i Katarina Arbanas koje na sceni funkcioniraju besprijekorno. Njih dvije od početka do kraja igraju Zdenku kao jedno, smjenjujući se u turbulentnom miješanju sadašnjosti i tjelesnom manifestiranju sjećanja. Potpuno usklađene i fokusirane jedna na drugu školski su primjer rada s partnerom na sceni. Izvrsno se nadopunjavaju svaka u svom elementu ispreplićući neprocjenjivo iskustvo jedne (Ramljak), sa željom, talentom i energijom druge (Arbanas), držeći publiku uvučene u priču od početka do kraja izvedbe. Najslabija točka izvedbe je Peđa Gvozdić koji je prisutan tijelom, ali ne i duhom pa su scene u kojima on treba ostvariti emocionalnu vezu s Arbanas neuvjerljive, ukočene i nategnute i zapravo smetaju i na trenutke prekidaju harmoničnost kojom su prožete kreacije Ramljak i Arbanas. Osim glavnih uloga u predstavi se još pojavljuju i Selena Andrić, Ivan Ćaćić, Edi Ćelić i Jakov Gavran (studenti prve godine diplomskog studija Glume i lutkarstva) te Vuk Ognjenović (asistent na Odsjeku za glazbenu umjetnost) koji su svoje uloge, iako male odradili savjesno i precizno.
  
  Najnovija produkcija Umjetničke akademije u Osijeku inspirativna je predstava koja publici u ovim danima raznoraznih kriza šalje poruku o snazi ljubavi i ljudskog bića koji su u stanju pobijediti i nadići i najgore životne trenutke. Osim toga predstavlja još jedan uspješan kazališni projekt u nizu te pokazuje vrijednost uloženog pedagoškog rada i potencijal mladih glumaca koji su izišli kao prvostupnici glumci/lutkari studija Glume i lutkarstva u Osijeku.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 7. srpnja 2012.
  
  Dalibor Cikojević
  Zdenkin striptiz
  redatelji Robert Raponja i Velimir Velev
  premijera 10. svibnja 2012.
  kostimografija Ivana Živković, glazbeni suradnik Ljudevit Laušin
  izvodi: Vlasta Ramljak (ostarjela Zdenka), Katarina Arbanas (mlada Zdenka), Peđa Gvozdić (Boris), Katica Šubarić, Selena Andrić, Ivan Ćaćić, Edi Ćelić, Goran Guksić, Jakov Gavran

Piše: