I mi možemo!
Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Magdalena Lupi Alvir, Žar ptica, red. Lawrence Kiiru
-
U sklopu 12. Osječkog ljeta kulture, Dječje kazalište Branka Mihaljevića predstavilo je ambijentalnu praizvedbu predstave za djecu Žar ptica, nastale po motivima ruske narodne bajke. Smještena u bajkovitoj zemlji s prelijepim dvorcima začaranim šumama, zlim čarobnjacima, carevićima, začaranim nevjestama i zlatnogrivim konjima bajka nas vodi kroz avanturu u kojoj će Car Ivan (Edi Ćelić) sazrjeti od mladog i razigranog carevića željnog materijalnog u zrelog i odgovornog mladića koji je u stanju donositi prave odluke. Nakon što Car Vislav (Ivica Lučić) otkrije da mu Žar ptica (Areta Čurković) iz vrta dvorca krade zlatne jabuke šalje svoja tri sina, careviće Ivana, Dmitrija (Đorđe Dukić) i Vasilija (Aleksandra Colnarić), da je uhvate. Pokvareni i prevrtljivi brat Dmitrije nagovara potom Vasilija da se udruže i pošalju najmlađeg brata Ivana u začaranu šumu kako bi poginuo te kako bi oni uhvatili Žar pticu i dobili kraljevstvo u nasljedstvo.
Naivni i dobroćudni Ivan prihvaća njihove sugestije i sam odlazi u začaranu šumu gdje će njegova prava avantura i odrastanje tek početi. Ivan će kroz poznanstvo sa Sivim Vukom (Inga Šarić) svladati mnoge prilike i neprilike, a svladavajući spletke zlog i moćnog čarobnjaka Koščeja Besmrtnog (sukob zbog Žar ptice, hvatanje zlatnogrivog konja, prepoznavanje odabranice srca svog među sedam začaranih nevjesta) izgrađivati će svoj karakter i sklapati prijateljstva koja će mu pomoći prebroditi i najteže situacije poput one kad ga braća u začaranoj šumi prepolove mačem. Na kraju će bajka dobiti sretan kraj u obliku pobjede nad Koščejom (Tihomir Grljušić), Ivanovog oprosta braći, afirmacije temeljnih društvenih vrijednosti kroz brak s lijepom Jelenom (Snježana Ivković) i oslobađanju Žar ptice.Smjestivši izvedbu u dvorište Franjevačkog samostana u Tvrđi, Kiiru je postigao pun pogodak. Mizanscena od stotinjak kvadrata sa središnjom scenom u centru dvorišta, malom šumicom breza s lijeve strane (začarana šuma ukrašena svjetlećim šljokicama), osvijetljenom crkvom Sv. Ante s desne, tvrđanskim bedemima koji su opasali sve skupa i otvorenim zvjezdanim nebom, na kojem su se čak vidjele i zvijezde padalice za vrijeme izvedbe, doslovno je uvela publiku u svijet bajke. Bajkovitost su upotpunili i maštoviti, stilizirani i vizualno dojmljivi kostimi – tamne boje za zle likove s cipelama s dugačkim špicevima poput Grinchevih, svijetle i vedre boje za dobre, Žar ptica na koturnama u svjetlucajućem crvenom kostimu i začarane nevjeste u kostimima na tragu ruskih nošnji. Kao da sve to nije bilo dovoljno, atmosfera je bila dodatno začinjena melodičnim, energičnim i zaraznim glazbenim umetcima, koji su dubokim i mračnim tonovima naglašavali opasnost, a vedrim i poletnim trenutke sreće.
Potaknut atmosferom i okolišem ansambl se u potpunosti prepustio i bez zadrški svladavao sve izazove velike mizanscene – glumci su trčali lijevo, desno, igrali u sredini, u šumici, iza središnje scene, ispred i na njoj, ne posustajući u energiji niti u jednom trenu. Posebno treba istaknuti najbolje ostvarenu ulogu Ivice Lučića koji je po ne znam koji put začarao publiku svojom kreacijom. U liku Vislava kojeg je razradio u tančine fizičkim pokretom, gestom, mimikom, stiliziranim glasom, pa čak i u maloj ulozi stražara Polu-kokoši, njegovo kokodakanje bojom glasa i intonacijom govori više od riječi. Podjednako uvjerljiv bio je i Tihomir Grljušić, koji je poput Lučića u svakom elementu glumačke kreacije odgovorio na izazov stvaranje lika moćnog, starog i zlog čarobnjaka iz kojeg pršti zloća. Odličan posao obavio je i Edi Ćelić u liku carevića Ivana. Krenuvši energično iz lika mladog i razigranog carevića, Ćelić je u sat vremena uspio proživjeti i prikazati razvoj karaktera od nezrelosti do zrelosti. Jedina zamjerka Ćeliću je povremeno popuštanje koncentracije što rezultira u probijanju dalmatinskog narječja prilikom izgovora.
Kako sve ovo ne bi bilo presavršeno da bi bilo istinito, pojavio se i jedan problem – dramaturgija. Magdalena Lupi Alvir je u stvaranju ove bajke spojila nekoliko različitih verzija ruske narodne bajke kako bi dobila zadovoljavajuću cjelinu. Pritom se pokazalo da je radnja prebogata i da sadrži suviše elemenata koji bi, da bi bili odigrani u cijelosti, produžili trajanje izvedbe vjerojatno na dva sata. Nužno kraćenje je, na određenim mjestima, rezultiralo dramaturškim rupama, zbrzanim kratkim scenama u kojima se naracijom i pokretom pokušava pokazati, a ne odigrati, ponekad i nejasnim motivima djelovanja pojedinih likova ili nedorečenim i nelogičnim postupcima likova. Kako će izvedba na jesen preći u zatvoreni prostor biti će potrebno provesti dodatna i redateljska i dramaturška prilagođavanja što predstavlja šansu da se isprave potencijalni problemi i izvedba zasja u punom sjaju.
Usprkos problemima u dramaturgiji izvedba Dječjeg kazališta je pokazala zavidnu razinu u svim elementima. Izgleda gotovo kao da je mali brat Hrvatskog narodnog kazališta poželio odgovoriti na rukavicu bačenu Unterstadtom (ambijentalna praizvedba HNK u sklopu OLJK-a 29. lipnja 2012.) i pokazati da i ono može postaviti kvalitetnu i zahtjevnu ambijentalnu ansambl predstavu i konkurirati velikom bratu na svim razinama kazališne umjetnosti.
© Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 10. srpnja 2012.
Magdalena Lupi Alvir
Žar ptica
redatelj Lawrence Kiiru
premijera 9. srpnja 2012.
scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin-Šabanović, autor glazbe Ivica Murat, koreograf Žak Valenta, asistentica redatelja Aleksandra Colnarić, jezična savjetnica Alma Vančura
Piše:

Biskupović