Što je moj kisik?

12. Osječko ljeto kulture: Novo kazalište, Osijek, Ivan Viripajev, Kisik, red. Aida Bukvić

  • Novo kazalište, Osijek, Ivan Viripajev, Kisik, red. Aida Bukvić

    Posljednja praizvedba u sklopu dvanaestog Osječkog ljeta kulture, Kisik autora Ivana Viripajeva, nastala je u produkciji Novog kazališta, Kisik je i prvi realizirani projekt Novog kazališta kojeg su oformile Gradske galerije Osijek. Kako je izjavila Marijana Fumić (zamjenica ravnatelja Gradskih galerija) njihov repertoar će sadržavati „nepretenciozne, inteligentne i poticajne kazališne predstave, koje će govoriti o vremenu Sada i Ovdje, o nama kakvi Jesmo.“

    Izvornik suvremenog ruskog dramatičara mlađe generacije, redatelja i glumca Ivana Viripajeva (Irkutsk 1974.) napisan je u formi deset kompozicija (aluzija na deset Božjih zapovijedi). Koncipiran na taj način, tekst zapravo nema radnju. Sastoji od deset fragmentiranih scena prožetih poetskim jezikom, stihovima i refrenima, kojima likovi u kaotičnim tijekovima misli, sjećanjima, doživljajima i svjedočanstvima izbacuju iz sebe izravne političke i životne poruke propitujući tradicionalne vrijednosti društva. Tematizirajući probleme s kojima se suvremene generacije susreću – ljubav, seks, terorizam, nasilje, preljub, kapitalizam, čedomorstvo, ateizam... – Viripajev subverzivno opisuje suvremeno društvo ne nudeći izlaz iz crnih misli, nego uvijek iznova izaziva postavljajući pitanje što je naš kisik, što nas pokreće, evocirajući u nama želju da sami pronađemo odgovor na pitanje.
    Novo kazalište, Osijek, Ivan Viripajev, Kisik, red. Aida Bukvić
    Obrada Viripajevljova teksta Marijane Fumić u suradnji s redateljskom vizijom Aide Bukvić zadržala je osnovne autorove namjere međutim, zajedničkim snagama uspjele su nedramski, postmodernistički tekst omekšati i učiniti prigodnim za scensko postavljanje. Dodatno raspisujući, mijenjajući poredak scena originala te vješto i suptilno povezujući deset kompozicija, Fumić i Bukvić stvorile su tečnu dramsku cjelinu u dvije razine. Na glavnoj razini gledamo priču o dvoje mladih ljudi koji ljube, mrze, vjeruju, govore i dišu – Saši (muškarcu iz provincije koji je ubio suprugu jer nije imala kisika) i Saši (njegovoj novoj djevojci iz Moskve koja je imala kisika), a na drugoj, sublimacijskoj razini, kroz njihove životne probleme tematiziraju se Viripajevljeve ideje o mračnoj suvremenosti. Međutim, za razliku od Viripajeva, Fumić i Bukvić su tekst ipak učinile afirmativnim rečenicom, koju na kraju likovi izgovaraju paleći svijeće sebi i svima nama, citatom Ive Andrića: „Toliko je stvari bilo u životu kojih smo se bojali, a nije trebalo, trebali smo živjeti.“

    Neizostavno za uspjeh ovakvog koncepta koji počiva isključivo na emociji i energiji jakog teksta svakako su glumci. Amar Bukvić i Olga Pakalović na minimalističkoj sceni u osječkoj Barutani demonstrirali su široki raspon svojih glumačkih vještina. Zaokupivši pozornost od početka do kraja izvedbe, Amar Bukvić i Olga Pakalović vodili su publiku kroz emocijom nabijene scene ostvarujući konstantu partnerskog odnosa na sceni. Jednako su uvjerljivi bili u kreacijama očaja i nade, a s interpretacijama velikog raspona i silnom scenskom energijom koja od početka čuči skrivena u glumcima i čeka da gradacijski eksplodira u odabranim trenucima, lakoćom kojom prelaze iz jednih krajnosti u druge bez suvišnih ili propuštenih trenutaka, dokazali su da su glavni aduti ove izvedbe.
    Novo kazalište, Osijek, Ivan Viripajev, Kisik, red. Aida Bukvić
    Praizvedbom Kisika i svojom prvom produkcijom, Novo kazalište iz Osijeka postavilo je sebi ljestvicu visoko i nadam se da će i u budućim projektima uspjeti dosegnuti. Kisik je vrsna predstava u kojoj su se spojili svi elemenati: redateljska senzibilnost, dramaturške logičnosti i glumačke kreacije, od kojih je svaki pojedinačno očigledno pronašao odgovor na pitanje što je njegov kisik.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 12. srpnja 2012.

Piše:

Alen
Biskupović