Susjedi iz svijeta
45. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 4. – 9. rujna 2012. (2)
-
Drugi dan PIF-a donio je prvo domaće gostovanje. Iz Osijeka je stigao Dobri doktor Jojboli. Poznata priča o doktoru koji se bolje razumije sa životinjama nego s ljudima postavljena je na scenu u živopisnom tkanju, pri čemu riječ tkanje valja shvatiti doslovno. Oblaci su svitci vunice, životinje i ljudi, pa čak i stablo, ispleteni su u raznim uzorcima i bojama. Vizualno je najatraktivniji arhetipski zlotvor Barmalej zvani Apokaliptični, ogromnog vrećastog tijela i kuštrave glave s divovskim ustima. Takva likovna čistoća, koju možemo samo pozdraviti kao rijetkost kojom se domaće lutkarstvo obično ne zamara, nastala je iz suradnje dviju mladih ruskih učenica: redateljice Tamare Kučinović te scenografkinje i kreatorice lutaka Volhe Balashove; obje su, naime, netom diplomirale na Akademiji kazališne umjetnosti u St. Petersburgu. Stilska pripadnost klasičnoj istočnoj školi lutkarstva vidi se i u linearnom, urednom, i obaveznim songovima ispresijecanom pripovijedanju.
Igrajući brojne likove, glumci su imali pune ruke posla i dok je animacija bila u svakom trenu na mjestu, govor je pomalo škripio, na mjestima do granice razumljivosti. To je sigurno jedan od razloga zašto je središnji dio predstave bitno izgubio na zanimljivosti. Osim toga, priča se tada počela ponavljati (kako to već u pričama za djecu često biva), a s njom i redateljska rješenja. No, u velikom finalu dolazi do zgodnog raspleta i publika napušta gledalište ipak prilično zadovoljna. Jedino je šteta što tkanje, pletivo i vuna kao gradivni elementi lutaka i scene nisu nekako dodatno iskorišteni za preoblikovanje, zaplitanje i/li rasplitanje koje bi jasnije opravdalo odabir i uvelo u predstavu jednu dodatnu dimenziju.
Inozemna gostovanja drugog dana PIF-a mogla su pak zadovoljiti i izbirljive sladokusce. Rusko Lutkarsko kazalište Krasnojarsk odigralo je basnoliku minijaturu Susjedi autora Sergeija Ivannikova. Medo i lisica susjedi su na način koji poznajemo iz postrevolucionarne sovjetske stvarnosti – oni su zapravo sustanari, njihovi životni prostori odvojeni su laganom zavjesom. No to je samo odrasla asocijacija gledatelja jedne sasvim dječje predstave o povjerljivom medi i lukavoj lopovici lisici. Priča jednostavno proizlazi iz razlike karaktera – medo stalno donosi hranu a lisica je raznim smicalicama uspijeva ukrasti. Zanimljivo je što se predstava odmiče od uobičajenog pedagoškog pristupa i ne daje neko tipično poučno razrješenje: baš kao ni u životu, ni ovdje nema čudotvornog popravljanja onih koji tako lako prekoračuju norme ponašanja.
No, od toga su za predstavu svakako važnije fino izrađene lutke sa širokim mogućnostima pokretanja i sasvim izuzetna animacija. Duet dvoje susjeda igra čak šest glumaca-animatora, dakle po troje za svaku lutku. Zbog njihove sjajne usklađenosti lutke postaju izrazito ekspresivne, sve je rječito, pokret ruke, nagib glave, držanje nogu. Igraju prsti, stopala, kostimi, pa likovi dobivaju kompleksnost, a svaki trenutak njihove interakcije izrađen je do finih nijansi. Ritmičnost ne posustaje ni u jednom trenu, pa se predstava, najjednostavnijoj mogućoj priči usprkos, napeto prati. Dojmu pridonosi i uvjerljivost prikaza različitih svakodnevnih radnji i baratanja rekvizitima, od malina što ih medo jednu po jednu jede ili lisice koja oglođe ribu i zatim baci gole kosti, pa sve do skrivanja hrane ili razbijanja klupe. Kad medo peče palačinke, čujemo cvrčanje ulja, vidimo kako ih vješto okreće u zraku i preostaje nam samo da se čudimo zašto ne osjećamo karakterističan miris. Jednostavnost je ovdje dotjerana vrhunskom vještinom, tako da nije smetalo niti to što se govori ruski pa tekst ne razumijemo. Medo je čak u više navrata razgovarao s publikom, i to (barem donekle) uspješno, što je znak prvoklasne jasnoće scenske slike.Večernji termin bio je rezerviran za malo mračnije tonove. Kanadsko kazalište Les Sages Fous (Mudre lude) u tmurno je, valovitim limovima okruženo skladište odbačenih stvari postavilo The Orphan Circus (Cirkus sirotana), neobično mjesto na kojem se stalno iznova događa čudo transformacije. Baš kao što je lutkarstvo po svojoj prirodi preobrazba neživog u živo, tako se i ovdje odbačeni pa zato i mrtvi predmeti transformiraju u vrijedne, korisne, stvarne – ali drugačije. Zahrđale kutije sklapaju se u vagon cirkusa, stara bačva otvara se u veliki akvarij za sirenu…
Transformaciju prolaze i svi likovi. Neki samo onu psihološku, poput plašljivog crva (načinjenog od stare opruge) koji postaje akrobat, a drugi i fizičku: žena bez nogu prvo dobiva riblji rep, a kasnije, kad joj zatreba zbog ljubavi, i limene noge. No, premda se svi ovi siročići preobražavaju u neku snažniju ili bolju verziju sebe samih, ostaju ipak zatvoreni u krletci moćnika – i doslovno i metaforično. Jer, nad svom cirkuskom menažerijom tvrdom neumoljivošću i nesalomljivom moći željezne rešetke vlada jedini lik ljudskog lica – mračni gospodar cirkusa. Samo su dvoje glumaca dobar duh koji stoj iza svih preobrazbi. Oni ne samo što na otvorenoj sceni odlično animiraju sve likove i (kao usput) grade neophodne dijelove scenografije, nego i surađuju s tim čudnim bićima, bodre ih, pomažu, vruće aktivno sudjeluju u njihovim nadama, usponima i padovima. I sve to gotovo bez riječi, ali uz podršku izrazito sugestivne glazbe.
Predstava je vizualno i zanimljiva i dojmljiva. Mračna ljepota ofucana svijeta, odbačenog i isluženog, tako je moćna da poziva na trenutačno prepuštanje. Mala čuda, poput letećeg vagona ili maglovitog otvaranja odaje za preobrazbu to dodatno potiču. Likovima nedostaju ruke ili noge, nepotpuni su, čudni, iskrivljeni, no to nije groteskno ni morbidno, nego prožeto finim toplim humorom koji nas odvodi u predjele mekanog prihvaćanja, daleko od pompe površnosti i blještavila kojem je današnji svijet tako sklon.
© Iva Gruić, KAZALIŠTE.hr, 7. rujna 2012.
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
Tamara Kučinović (po motivima Korneja Ivanoviča Čukovskog)
Dobri doktor Jojboli
redateljica Tamara Kučinović
scenografija i lutke Volha Balashova, dramaturgija Maja Sviben, glazba Hrvoje Radnić
izvode: Ivica Lučić, Areta Ćurković, Mladen Vujčić, Inga Šarić, Snježana Ivković, Đorđe Dukić, Aleksandra Colnarić
Lutkarsko kazalište Krasnojarsk, Krasnojarsk, Ruska Federacija
Sergei Ivannikov
Susjedi
redatelj, scenograf i glazbeni aranžer Sergei Ivannikov
izvode: Galina Kikot, Ekaterina Kimyaeva, Alla Zinovyeva, Anastasia Krasnova, Valentina Berngard, Alexander Nizienko, Alexey Belyaev, Nikolay Redkin
Les Sages Fous, Trois, Rivières, Quebec, Kanada
Cirkus sirotana (The Orphan Circus)
redatelj South Miller
lutke, maska: South Miller, pokret Jacob Brindamour, struktura i mehanika Sylvain Longpré, glazba Christian Laflamme
izvode: Catherine C. Mousseau, Jacob Brindamour
Piše:

Gruić