Raznoliko i šaroliko
45. PIF, Međunarodni festival kazališta lutaka, Zagreb, 4. – 9. rujna 2012. (4)
-
Sabirući dojmove nakon završenog 45. PIF-a, lako je primijetiti kako je ovogodišnji 'mali jubilej' Festivala protekao posve u okviru očekivanja. Predstave su bile izrazito raznolike, stilski (srećom) i (na žalost) vrijednosno. Spektakularnost se, kako to u lutkarstvu često biva, znala naći u minimalistički jednostavnim produkcijama, dok su raskošne velike scene nedovoljno rijetko odzvanjale prazninom. Zvjezdana imena lutkarskih majstora privukla su publiku, ali i nisu uvijek (ili do kraja) opravdala visoka očekivanja. No, PIF nas je na takvu šarolikost već navikao – na njemu se uvijek nađe velikog i malog, blještavog i decentnog, skromnog i pretencioznog, tihog i bučnog, površnog i pametnog, jakog i slabog, smislenog i ispraznog. Međunarodni stručni žiri (Liliana Bardijewska, Romano Bogdan, Želimir Ciglar, Marija Leko i Vladimír Predmerský) podijelio je na kraju nagrade očigledno potičući ozbiljan rad, inovativnost i domišljenost, tako da je Grand prix zaslužila mariborska predstava Kada je Šlemil išao u Varšavu. Dječji žiri nagradio je ljupku brazilsku predstavu Kovčežić priča.
Domaća selekcija kao da se htjela pohvaliti novom akvizicijom hrvatskog lutkarstva – Tamarom Kučinović – prvom lutkarskom redateljicom koja je nakon studija u Osijeku krenula na Akademiju kazališne umjetnosti u St. Petersburgu, gdje je netom diplomirala upravo lutkarsku režiju. Čak dvije od tri domaće predstave na Festivalu njezine su: Kako se vjetar spustio među ljude Gradskog kazališta lutaka Split i Dobri doktor Jojboli Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka, obje rađene sa suradnicama ruske škole. Zbog toga izgledaju drugačije, likovno su izrazito uredne i umivene, vizualno su atraktivne i lutkarski osmišljene, ali ostaju istovremeno posve klasične u načinu pripovijedanja. Dobra je vijest, dakle, da smo dobili jedno novo, kompetentno ime u lutkarskoj režiji, koja je kod nas i prečesto prepuštena redateljima koji samo gostuju u lutkarstvu, a zapravo se bave kazalištem živog glumca, pri čemu ih lutka kao poseban medij izražavanja ne zanima dovoljno.
To ipak nije slučaj s Reneom Medvešekom, koji rijetko radi s lutkama, ali tada im posvećuje punu pažnju. Njegov Veli Jože (Gradsko kazalište lutaka Rijeka) dojmljiva je predstava s efektnim lutkama načinjenima od tekstila i upotrebnih predmeta koja sumornu Nazorovu priču o divovima i ljudima postavlja bez uljepšavanja. Traganje za adekvatnim upravo lutkarskim izrazom iznjedrilo je simbolički višeslojnu, po jednostavnosti poput legende naivnu, a po snazi na trenutke gotovo potresnu predstavu.
Sljedeće izdanje Festivala bit će, barem tako najava kaže, posvećeno kazalištu sjena i crnom kazalištu
© Iva Grujuć, KAZALIŠTE.hr, 13. rujna 2012.
Nagrade 45. PIF-a
Oleg Žjugžda nagrađen je za režiju predstave Pikova dama Regionalnog lutkarskog kazališta Grodno iz Bjelorusije, a u istoj predstavi za glumačko je ostvarenje nagrađena i Larisa Mikulič.
Milena Matijević Medvešek i Rene Medvešek nagrađeni su za scenografiju a Matija Antolić za glazbu u predstavi Veli Jože Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
Maja Petrova nagrađena je za kreaciju lutaka u predstavi Priča o galebu i mačku koji ga je naučio letjeti Lutkarskog kazališta Sofija iz Bugarske.
Adéla Srncová nagrađena je za koreografiju u predstavi Antologija Crnog Kazališta Jiřija Srneca iz Praga.
Les Sages Fous nagrađeni su za oblikovanje svjetla u predstavi The Orphan Circus u izvedbi Les Sages Fous, Trois-Rivières, Québec, Kanada.
Za animaciju su nagrađeni Tian Gombau (Kamen po kamen, El Teatre De L’home Dibuixat, Castellon de la Plana, Španjolska), Valentina Berngard i Aleksej Beljajev (Susjedi, Lutkarsko kazalište Krasnojarsk, Ruska Federacija) i Neville Tranter (Punch i Judy u Afganistanu, Stuffed Puppet Theatre, Amstelveen, Nizozemska).
Nagradu Tibor Sekelj za predstavu s najhumanijom porukom dobilo je Gradsko kazalištu lutaka Rijeka za Velog Jožu
Glavnu nagradu Milan Čečuk, za najbolju predstavu u cjelini, dobilo je Lutkarsko kazalište Maribor za predstavu Kada je Šlemil išao u Varšavu.
Piše:

Gruić