Zatvor u tranziciji

1. Bobijevi dani smijeha, Histrionski dom, Zagreb, 16. – 28. listopada 2012.: Hrvatsko kazalište Pečuh, Fadil Hadžić, Državni lopov, red. Stipan Filaković

  • Gostovanje: Hrvatsko kazalište Pečuh, Fadil Hadžić, Državni lopov, red. Stipan Filaković

    Quod licet Jovi, non licet Bovi
    , odnosno, što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Ili, da se oslobodim alegorije: što je dopušteno čovjeku na vlasti, nije dopušteno običnom narodu. Problematiku dvostrukih mjerila koje izvršioci zakona iskazuju prema velikim njuškama i sitnim lopovima razradio je 1977. Fadil Hadžić u komediji Državni lopov, a laganu političku satiru začinio je, čime drugim nego, ljubavnom pričom. Tri desetljeća kasnije, u promijenjenom državnom uređenju, komedija Državni lopov i dalje je više nego aktualna. Nažalost, ne samo zbog neprolaznog interesa prema ljubavnim pričama.

    Komediju, u izvedbi Hrvatskog kazališta Pečuh, na svojim daskama ugostio je Histrionski dom. Redatelj i dramaturg Stipan Filaković minimalno je intervenirao u originalni tekst, no ipak dovoljno da prva Hadžićeva didaskalija: „događa se danas“, ne izgubi na značenju. U bezvremenskom prostoru zatvorske ćelije siromašno opremljene istrošenim, jeftinim metalnim krevetima na kat te još ponekim neophodnim rekvizitom, natpisi i crteži na zidovima domišljat su pokazatelj tijeka vremena, iščekivanja promijene, nepromjenjivosti nekih običaja, ali i popularne kulture današnjice. Osim jednostavne, a ipak ne dosadne scenografije, zanimljivo je rješenje dodjeljivanje uloge nevidljivog zastora pjesmi Ive Robića Samo jednom se ljubi.

    Gostovanje: Hrvatsko kazalište Pečuh, Fadil Hadžić, Državni lopov, red. Stipan FilakovićUnutar zatvorskih zidova ženidbeni varalica Kiki Puškar provodi dane čitajući ljubavna pisma nasamarenih žena i zadirkujući dobronamjerna čuvara Jozu, sve dok jednog dana ne dobije cimera – državnog lopova Marka Komadinu. Ozbiljnost i uzvišeni stav kojim Komadina odiše u trenutku dolaska u zatvorsku ćeliju postupno će se, razotkrivanjem intimnih pojedinosti njegova života te intrigantnim, mada predvidljivim raspletom situacije, transformirati u histerično, plačljivo, ali i nadasve komično ponašanje. Na putu transformacije Komadina i Kiki će jedno drugoga podučavati plesnim koracima, engleskim frazama, istočnjačkim vježbama za vječnu mladost, pravoj ljubavi, razlozima zbog kojeg jedno od njih više nikada neće jesti paprikaš, ali i kako do zatvora doći zavođenjem žena, ili, još zanimljivije, kako se to u zatvor dospijeva izvođenjem legalnih poslova. Potpis tu, savjet tamo, džepovi puni, a ruke čiste k'o sunce. Nije to lopovluk, to je nešto sasvim drugo kada si na vlasti.

    Energično režirana predstava odgovarajući je okvir Hadžićevim likovima te dinamičnim pokretima i dovitljivim scenskim rješenjima zaokuplja gledateljevu pozornost. Goran Smoljanović pridonosi toj atmosferi uspješno utjelovljujući mangupski i strastveni lik Kikija, dok je Stipan Đurić odlično prikazao sva lica i raspoloženja simpatičnog i nasamarenog ljigavca Marka Komadine. Rafael Arčon u ulozi čuvara zatvora ravnoteža je među dva eksplozivna lika, ali i najzanimljiviji za političko-parodijski aspekt predstave. Jozo je primjer čovjeka koji se bespogovorno i sa strahom povija svakom društvenom uređenju u kojem se nalazi. Kao čuvar zatvora u kojem se zatvorenici stalno izmjenjuju, Jozo je jedina konstanta, poveznica socijalističkog i kapitalističkog državnog uređenja i svjedok kako su se na nekim područjima stvari malo promijenile. Njegova situacija se u tranziciji iz jednog u drugo državno uređenje promijenila utoliko što ne dopušta više da ga se oslovljava sa druže. Osim toga, čini se da je kod Joze sve godinama isto. Ima on iskustva i sa finim lopovima, i sa ovim sitnijima. I zna kako se koga tretira.
    Gostovanje: Hrvatsko kazalište Pečuh, Fadil Hadžić, Državni lopov, red. Stipan Filaković
    Ako je ime znak, postoji mogućnost da naziv ove predstave navede potencijalnog gledatelja da očekuje mnogo više političkih elemenata no što će mu uistinu biti ponuđeno. Politički se aspekt – neravnopravan odnos zakonodavnih tijela i vršitelja vlasti prema Lopovima i lopovima – provlači kao lajtmotiv cijelom predstavom, naglašavajući nepravednost sustava i zalazeći u problematiku upravo onoliko duboko koliko je potrebno da ne našteti komičnom karakteru predstave. No, više no političkom situacijom komad odiše ljubavnim problemima, životnim radostima i tugama, mirisom tutkala i laganom atmosferom koja poziva na smijeh.

    © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 26. listopada 2012.

    Fadil Hadžić
    Državi lopov
    redatelj Stipan Filaković
    premijera: 10. veljače 2012.
    dramaturg Stipan Filaković, jezični savjetnik dr. Ernest Barić, kostimograf i scenograf Péter István Fenyő, scenski pokret Éva Bálint, asistentica redatelja Kata Filaković
    izvode: Stipan Đurić  (Marko Komadina, državni lopov),  Goran Smoljanović  (Kiki PušKar, ženidbeni varalica), Rafael Arčon  (Jozo, čuvar zatvora)

Piše:

Maja
Dujmović