Smij se i kad plakat bi htio

9. Velesajam kulture, Studentski centar u Zagrebu, 13. – 16. prosinca 2012.: Kazalište Teatrum u suradnji s Teatrom &TD, Zagreb, Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu, (prema motivima iz Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića), red. Paolo Tišljarić

  • Kazalište Teatrum u suradnji s Teatrom &TD, Zagreb, Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu, (prema motivima iz Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića), red. Paolo Tišljarić

    U sklopu Velesajma kulture premijerno je prikazana predstava Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu, adaptacija Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića koja je pak nadahnuta njemačkim tekstom istoimenoga naslova, tekstom koji je baziran na kazivanjima ljudi o problemima s kojima su se suočili nakon pada DDR-a. Srpska inačica polučila je pozitivne komentare, dramatizirajući intervjue napravljene u raznim čekaonicama, dok hrvatska adaptacija ostavlja ponešto površan dojam. Glumce iz regije, pripadnike različitih škola i političkih konteksta, okupio je mladi redatelj Paolo Tišljarić kako bi udruženim snagama artikulirali zajednički problem kojeg generiraju kapitalistički sustav, financijska kriza i obrtanje ili pak jednostavno opadanje osnovnih ljudskih vrijednosti. Nekoliko međusobno odvojenih životnih situacija pokreću i povezuju konci raspadnuta kapitalističkog sna.

    Mladi glumci Emir Fejzić, Nađa Josimović, Petar Cvirn i Irma Milović utjelovili su dvadesetak likova čiji se životi vrte oko propalih poslova, neuspjeha, teških početaka, beskrupuloznih konkurenata, dok su privatno žrtve emocionalne praznine, samoće, boli, kompleksa i gubitka dostojanstva. Sve to uokvireno je apsurdnim obećanjima, nemogućim izlazima i lažnim nadama koje izbijaju iz pukotina očaja. Iako predstava ima nekoliko slabih karika, glumci nisu jedna od njih. Emir Fejzić glatkim je transformacijama kroz različite uloge pokazao zrelo glumačko umijeće i mogućnost da vjerno utjelovi i komično i tragično, najčešće sintetizirano u jednoj osobi. Petar Cvirn posebno se istaknuo ulogama sadističko-šovinističkog voditelja arhitektonskog ureda, te selektivnog prevoditelja. Nađa Josimović i Irma Milović također su dobro odglumile svoje uloge, no ni u jednoj nisu ostavile posebno upečatljiv dojam.
    Kazalište Teatrum u suradnji s Teatrom &TD, Zagreb, Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu, (prema motivima iz Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića), red. Paolo Tišljarić
    Epizoda u arhitektonskom uredu najbolje je izveden fragment predstave, u kojem sposobnosti svih glumaca dolaze do izražaja, dok na cjelokupnoj razini (ne)poklapanje više faktora predstavu čini slabom. Prvenstveno je to samo struganje po površini teme, teme koja nažalost već dulje vrijeme zaokuplja hrvatsku svakodnevnicu, pa se uslijed toga sve češće materijalizira i na kazališnoj pozornici. Toliko često posezanje za blagom iz riznice krize iziskuje, kako bi se gledatelj zainteresirao i izbjegla dosada, nešto više kreativna napora no što je u ovom slučaju uloženo. Popularna metoda mozaičkog sastavljanja predstave upotrijebljena je kako bi se prikazalo što je moguće više onoga što muči ispaćeni narod, a to ostavlja dojam nabacanosti zbog koje cjelina pati. Propust je i najava predstave kao multikulturne, što opravdava činjenica da ona jest ostvarenje glumaca školovanih u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, ali ako je pored te činjenice cilj bio i poentirati na slične prilike u BiH, Srbiji i Hrvatskoj u tome se nije uspjelo.

    Iako predstava ima dobrih trenutaka, često pobuđuje samo ravnodušnost. Ipak, to nije slučaj sa vizualnom komponentom jer trud uložen u scenografiju i scenski pokret svakako zaslužuje pohvalu. Elementi suvremenog plesa presijecaju i nadopunjuju radnju, a vizualni naglasak stavljen je na igre svjetlosti i sjene. Veliki transparentno bijeli zastor u trenucima dijeli publiku od glumaca i na njemu se ocrtavaju pokretne sjene koje kreiraju prigušenu atmosferu i postižu zanimljiv estetski ugođaj, koji ipak asocira na scenografiju predstave Rat i mir zagrebačkog HNK-a u režiji Tomaža Pandura.
    Kazalište Teatrum u suradnji s Teatrom &TD, Zagreb, Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu, (prema motivima iz Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića), red. Paolo Tišljarić
    Predstava koju otvaraju glumci poredani na stolcima sučelice publici, pjevajući Zar je stvarno došao taj dan, završava recitacijom pjesme Slavka Mihalića: Majstore, ugasi svijeću. Osim domišljatog načina da se uokviri radnja, ubacivanjem ove pjesme upozorava se na moć umjetnosti da utječe na stanje stvari, opasnosti koje ta moć podrazumijeva, ali istovremeno poentira da su jedini koji mogu nastaviti bez straha stvarati klaunovi jer oni „plaču kad im se smije i smiju se kad im plač razara lice“. Da li je ovakav završetak svjesni refleksivni i autorefleksivni komentar na, ponekad vještu, ponekad manje vještu, subverzivnost ovijenu komikom kakva je prisutna u mnogim hrvatskim kazališnim komadima na ovu temu, ili pak samo slučajno zanimljiv pasus, ostaje jedno od rijetkih mjesta u predstavi otvoreno pojedinačnim interpretacijama.

    © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 21. prosinca 2012.

    Čekaonica ili Tragedija o napaćenom narodu
    (prema motivima iz Čekaonice Borisa Liješevića i Branka Dimitrijevića)
    redatelj Paolo Tišljarić
    premijera 15. prosinca 2012.
    dramaturgija i adaptacija Mila Pavičević, koreografija i scenski pokret Krunoslav Kolenić – Zrinka Lukčec Kiko – Ana Lovrić, scenograf Paolo Tišljarić, kostimografkinja Ana Trišler, oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec, skladatelj originalne glazbe Ozren K. Glaser, suradnik za pjevanje Adam L. Turjak, producent Petar Cvirn, organizacija i produkcija Mia Bučević
    izvode: Emir Fejzić, Irma Milović, Nađa Josimović, Petar Cvirn

Piše:

Maja
Dujmović