Naše sitne opsesije i slabosti

6. međunarodni festival cabareta i komedije Gumbekovi dani, Histrionski dom, Zagreb, 16. – 28. ožujka 2012.: Vedra scena, Osijek i Trag Crveno, Zagreb, Fadil Hadžić, Ugledni gost, red. Vlatko Petrić

• Završna večer 6. Gumbekovih dana bila je posvećena Fadilu Hadžiću, gotovo kultnoj ličnosti hrvatske kulture, osobito na području filma i kazališta. Kada je taj osebujni Festival posvećen kabaretskoj tradiciji započeo 2008. godine, Fadil Hadžić bio je prvi predstavnik žirija i dobitnik nagrade za izniman doprinos oživljavanju cabareta. Nakon nekoliko lijepih uvodnih riječi te kratke i šarmantne dodjele nagrada, izvedena je predstava Ugledni gost, nastala prema tekstu jedne od brojnih Hadžićevih komedija. Ideja je krajnje jednostavna; stereotipni sredovječni malograđanski par Žugec iščekuje uglednog gosta, junakovog najboljeg prijatelja iz školskih klupa, sada političara na važnoj društvenoj poziciji. Sati prolaze, štrukli se hlade, a domaćini proživljavaju sve od brige, preko bijesa do rezignacije.
  
  Tekst se svodi na izmjenu dijaloga i monologa izrazito kolokvijalnog stila, muž i žena međusobno se čas podbadaju, čas izmjenjuju nježnosti. Ugledni gost obiluje duhovitim, pomalo zajedljivim komentarima koje supružnici spretno i uvjerljivo jedno drugome dobacuju, redajući klišeje tipične za takvu situaciju. Režija Vlatka Petrića tradicionalna je, ujednačena, jasna i jednostavna te odaje Hadžićevu tekstu dužno poštovanje. Žena je dominantna ličnost, oštra jezika, dostojanstvena i drži pod kontrolom sve što se događa pod njihovim krovom, no često negoduje zbog pasivnog muža zahtijevajući od njega da „bude muško“. Muž je servilni neostvareni čovjek koji ponekad, kada ga žena isprovocira, prijeteći zamahne rukom prema njoj, no njezin potpuni nedostatak reakcije sugerira da ju nikada nije niti bi je ikada udario. Snježana Lančić-Prpić i Milorad Bunčić savršeno funkcioniraju zajedno. Duhoviti i opušteni, djeluju poznato, a opet svježe.
  
  Autorica scenografije i kostimografije, rađene u posve realističnom kodu, također je Snježana Lančić-Prpić. Na praznoj pozornici postavljena su dva namještena stola te, kao osobit zanimljivi detalj, zrcalo, odnosno njegov okvir, bez samoga stakla. U tom zrcalu provjeravaju svoju odjeću, pripremajući se da ostave što bolji dojam na goste koji su evidentno hijerarhijski više na društvenoj ljestvici. Istovremeno smatraju statusnim simbolom samu činjenicu da im takvi ljudi žele doći na večeru i, kako vrijeme prolazi, uživaju parodirajući ih. Zanimljiv je moment u kojemu, tada već pomalo nakresani junak, viče na svoj odraz u zrcalu, kao da se svađa sa svojim starim prijateljem i otkriva da je današnji političar (nemoguće je previdjeti jasnu aluziju) još kao dijete bio podmukao i manipulativan.
  
  Oni sretno odrađuju svoju koreografiju unutar četiri zida, igrajući određenu ulogu jedno pred drugim te, prema potrebi, zajedno pred nekim trećim. Određen dojam rezerviran je za znatiželjnu susjedu, a sasvim drugi za ugledne goste, no kada se učini da je večer propala, unatoč pažljivim pripremama s njihove strane, oboje zaključe da im je „baš lijepo kad smo ovako sami“. Iako produkcija ne nudi nešto osobito originalno, kako na sadržajnom, tako ni na izvedbenom planu, ona je poput jezgrovite i simpatične dramske crtice, uzete iz svakodnevnog života. Kao zrcalni odraz malog segmenta naše vlastite svakodnevice (jer nije slučajno publika s druge strane zrcala na pozornici) podsjeća nas na naše vlastite sitne opsesije i slabosti te izaziva smijeh solidarnosti i autoironije.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 29. ožujka 2013.
  
  Fadil Hadžić
  Ugledni gost
  redatelj Vlatko Petrić
  premijera 31. siječnja 2013.
  adaptacija Zlatko Petrović, scenografkinja i kostimografkinja Snježana Lančić-Prpić, inspicijent Tomislav Slavić, tehnika Tomislav Slavić
  izvode: Snježana Lančić-Prpić, Milorad Bunčić

Piše: