Umijeće slušanja
Teatar Exit, Zagreb, Kazalište Planet Art, Zagreb: Nina Raine, Plemena, red. Slavica Knežević
-
Naziv predstave Plemena s pravom aludira na ono primitivno u ljudima što ih i danas često nagoni da se grupiraju, izoliraju i neprijateljski gledaju pripadnike drugih skupina. Ali isto tako podsjeća i na duh zajedništva, na odanost i vjernost, ljubav prema svojima, sve dok pripadnost nekom plemenu ne postane osnovna odrednica našeg identiteta i dok nas ne sputava da pripadamo i drugim plemenima, da ih prihvaćamo i uvažavamo. Ambivalentnost (ne)pripadanja i (ne)prihvaćanja osnovna je okosnica ove dirljive priče. Drama Plemena engleske spisateljice Nine Raine prošle godine osvojila je nekoliko najvažnijih svjetskih nagrada za najbolji dramski tekst. To svjetski aktualno djelo preveo je i adaptirao Marko Torjanac, a na scenu Teatra Exit postavila Slavica Knežević. Glumačka podjela uključuje i alternacije, pa se tako pored stalne postave koju čine Marko Torjanac, Slaven Španović i Petra Kurtela u ostalim ulogama izmjenjuju parovi glumaca i glumica.Plemena problematiziraju brojna pitanja, a ne samo život osoba s invaliditetom i način na koji ih najbliža okolina prihvaća. To je i priča o ograničavajućim stereotipima, o posesivnoj ljubavi koja u svom ekstremnom vidu prelazi u sebičnost, to je i priča o roditeljima i djeci, priča ne samo o fizičkom nedostatku sluha, već i o onom mnogo važnijem – sluhu za tuđa osjećanja. U klasičnom dramskom redoslijedu događaja i u realističkoj scenografiji ispričana e priča sasvim obične obitelji u kojoj je sin Billy od rođenja gluh. Pokušavajući da se prilagode sinovljevim potrebama uzrokovanim njegovim hendikepom ostali članovi obitelji zapravo njega podređuju svojim potrebama. U želji da mu olakšaju život s hendikepom, oni taj isti hendikep ne prihvaćaju, poriču ga. Odbijaju naučiti znakovni jezik kako se „njihov sin ne bi razlikovao“ Uče ga govoriti, čitati s usana, odnosno slušati, ne uviđajući pritom da oni sami ne čuju njega, da su gluhi za njegove potrebe. Do preokreta dolazi kada Billy upozna djevojku iz gluhe obitelji koja također postupno ostaje bez sluha.
Glavni osporavatelj plemenskog principa u predstavi u isto vrijeme je i njihov zagovornik, objedinjen u liku oca obitelji, Cristophera. Trudeći se da ostane svoj, da pripadnost nekakvoj skupini ne ugrozi njegov identitet, nesvjesno će se začahuriti u vlastitom plemenu, čiji će poglavica postati on sam. Taj itekako složeni lik maestralno je iznio Marko Torjanac, dodajući mu i elemente humora i oštre crte satire. Torjanac je uspio svom liku dodati nove dimenzije, oživjeti ga na pozornici i približiti suvremenom gledatelju. Uz Slavena Španovića u ulozi Billyja, koji je bio više nego rječit u svojoj tišini, Torjančeva je uloga najbolji glumački doseg predstave. Zanimljivo je koliko je predstava koja tematizira gluhoću zapravo – bučna. To se u prvom redu odnosi na likove djece Ruth i Daniel (koje u ovoj izvedbi igraju Lana Gojak i Matija Kačan). Burni sukobi i izravno iznošenje frustracija znaju često frustrirati i publiku. No, te povišene frekvencije još su više pojačale kontrast spram svijeta tišine u kojem protagonist, Billy, živi i istaknule ograničenost jezika riječi.
Linearni fabularni raspored scena upotpunjen je projekcijama koje dobivaju funkciju titlova, i to ne samo kada je znakovni jezik kojim se glumci služe u pitanju, nego će povremeno prevoditi i skrivena razmišljanja likova. To je ujedno i najsmjeliji redateljski potez. Nositelj je predstave, kojem su i redateljski zahvati u potpunosti podređeni – dramski tekst. Kroz sliku jedne obitelji on zrcali i suvremeno društvo i daje bitan doprinos razumijevanju i prihvaćanju osoba s invaliditetom. Naravno, pravo će se prihvaćanje dogoditi kada jedna od uloga bude ona gluhe osobe, a da radnja tu činjenicu ne iskorištava za dramski zaplet ili kritiku društva ili edukaciju o osobama s invaliditetom. Dok ne dođe takvo doba, Plemena su nam potrebna.
© Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 21. travnja 2013.
Nina Raine
Plemena
redateljica Slavica Knežević
premijera 17. travnja 2013.
prijevod Marko Torjanac i Jasminka Pakušić, adaptor i pomoćnik redatelja Marko Torjanac, scenografkinja Slavica Knežević, kostimografkinja Đurđa Janeš, oblikovanje svjetla Olivije Marečić, oblikovanje tona Branko Vodeničar, dizajner Tomislav Veltruski, fotograf i snimatelj Tomislav Brdjanović
izvodi: Marko Torjanac (Christopher), Slavica Knežević / Jasna Palić Picukarić (Beth), Slaven Španović (Billy), Lana Gojak / Vanda Winter (Ruth), Matija Kačan / Janko Popović Volarić (Daniel), Petra Kurtela (Sylvia)
Piše:

Radović