Ovogodišnje Splitsko ljeto iznjedrilo je hrvatsku praizvedbu dame Na ljetovanju Maksima Gorkoga, u režiji poljskog redatelja Janusza Kice i dramaturgiji Lade Kaštelan. Riječ je o drami nastaloj 1904. godine (u originalu Dačniki) čija je praizvedba, kako bilježi i sam autor, izazvala veliki skandal: „Praizvedba je bila skandal, zbog kojeg sam zadovoljan. Komad nije ništa osobito, ali pogodio sam u ono, u što sam i ciljao.“
Podnaslovljena kao Prizori, čime se želi sugerirati dramaturška i naratološka fragmetarnost, Na ljetovanju se često određuje autorovim najčehovskijim dramskim tekstom. Grupa prijatelja i znalaca ljetuje u dačama, besciljno provodeći dane. Materijalno situirani pripadnici ruske inteligencije ispunjavaju svoje vrijeme u razmišljanju kako i što bi trebalo raditi te kako bi trebalo živjeti, no nemaju dovoljno snage, niti motiva kako bi zaživjeli svoje ideje. Poput Varvare Mihailovne (u izvedbi Alme Price) žele otići i promijeniti život, ali ne umiju, a melankolična atmosfera drame sugerira kako nemaju niti kamo.
U dugim i mnogobrojnim monološkim eksplikacijama koje se umrežuju, međusobno nadopunjuju ili suprotstavljaju, likovi oslikavaju vlastitu prazninu, potrošenost, besciljnost i inertnost, tvoreći ujedno i socijalno-politički kontekst svoga vremena koje najavljuje skoru revoluciju. Likovi i atmosfera uvelike su na tragu Čehova, no ono što Gorki ne uspijeva uspostaviti sama je drama, čija se insuficijentnost osjeća u više trenutaka izvedbe. Taj nedostatak nije uspio nadoknaditi niti vrlo dobar i ujednačen glumački ansambl, niti precizna, do detalja razrađena Kicina režija, niti pak promišljeni i suptilni dramaturški zahvati, tako da je rezultat vrlo dobra, ali ne i iznimna predstava.
Uigran glumački ansambl u sastavu Ante Čedo Marinić, Alma Prica, Bruna Bebić-Tudor, Mijo Jurišić, Evis Bošnjak, Marija Tadić, Nenad Srdelić, Snježana Sinović-Šiškov, Dragan Jovičić, Trpimir Jurkić, Ksenija Prohaska, Danijela Vuković, Ivica Vidović, Robert Kurbaša, Andrea Mladinić ostvario je niz vrsnih glumačkih kreacija (pri čemu bi bilo nepravedno izdvojiti samo neke) a u tome ih nisu spriječili ni brojni komarci koji su ih saljetali na probama, niti bura koja je okretala reflektore i raznosila zvukove za vrijeme kasno večernje premijere u Vili Dalmacija koja je još jednom postala vrlo pogodan scenski prostor što ga je vrlo nenametljivo oblikovala scenografkinja Dinka Jeričević koju je pratila i kostimografkinja Diana Kosec-Bourek.
Gradnji melankolične atmosfere malograđanskog društva uvelike je pridonijela i glazba Nenada Šiškova.
Iako autorskom timu te glumačkom ansamblu valja odati priznanje na učinjenom, konačno ostvarenje, da ponovimo, ipak nije uspjelo premostiti nedostatake dramskog predloška. Posljednje svakako ide u korist zagovarateljima još uvijek živog dramskog teatra.
© Ana Prolić Kragić, KULISA.eu, 14. kolovoza 2008.
