Smijati se u boji melankolije

Scena Zvonimir Rogoz Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu: Vittorio Fraceschi, Šah brat, red. Jernej Kobal

• 
  
  „Znaš li se smijati u boji ciklame? To je smijeh zaljubljenih.“ – upućuje nas Antonio u sagledavanje osjećaja iz njegove perspektive. Elizabetta, njegova životna odabranica, to je znala. A takve su rijetke, neka se zna. No, Elizabetta je poginula prije jedanaest godina u stravičnoj nesreći koju je skrivio Antonijev brat Valerio. Gledatelji, ubačeni u in medias res radnje, u epizodama iz njihove svakodnevice postupno otkrivaju razloge i uzroke odnosa glavnih protagonista. Braći su, da bi našli ono čega (više) nema, potrebni bujna mašta i živo srce, stvari koje prosječan čovjek ne posjeduje. Zato se Vrijeme čini kao dobar saveznik. Ipak, oni ga ne razumiju. Umjesto da se zaustave, trče još brže nego prije i psuju.
  
  Goran Guksić (Antonio) čas glumi razmažena šestogodišnjaka i tjera brata na unaprijed dogovorenu igru uloga, maskiranje u majku ili oca, a ukoliko brat stavi krivu masku, on postaje neurotičan i psihotičan. Ponekad, Goran Guksić preuzima ulogu šaljivca, lascivnog zavodnika pa čak i potencijalnog silovatelja. Svoje likove povezuje diskretno i samouvjereno, živcirajući nas i dovodeći u situaciju da se pitamo tko je tu lud, Antonio ili Goran? Potencijalno, uloga za neku od kazališnih nagrada. S obzirom na njegov talent, ne čudi da nakon suradnje na prošlosezonskoj predstavi Ruke po Ranku (kojom je ujedno i diplomirao) ponovno surađuje s varaždinskim HNK-om i dramaturginjom Vesnom Kosec-Torjanac. U Antonijevoj je opoziciji njegov protivnik i skrbnik, brat Valerio koji „preuzima očevu papirnicu, pedantan je u poslu i računima, brine o oronuloj kući, kao o mračnoj grobnici u kojoj se prizivaju sablasti“. Nakon jedanaest godina osjećaja krivnje i potpune posvećenosti ludom bratu, Valerio je smogao hrabrosti i doveo u kuću djevojku Mariannu.
  
  No, od prošlosti je nemoguće pobjeći pa je Mariannina pojava kod Antonija izazvala regresiju, što pak je izazvalo impulzivno i manipulativno ponašanje, iznenadne i neočekivane akcije. Nije ni čudno, jer je u nju projicirao izgubljenu Elizabettu. Nakon nekoliko pokušaja prihvaćanja unesrećene braće, Marianna bježi. No, ni ona nije lišena trauma. Upoznajući je shvaćamo kako je njezinu prošlost najvjerojatnije obilježio incestuozni odnos s ocem. Tako su figura oca i pokušaji kojima bi se autoritet nadomjestio, utkani u čitavu predstavu. Troje melankolika zaustavljeni su u prošlom vremenu no paradoksalno od njega pokušavaju pobjeći. U novoj situaciji traže ono bez čega su davno ostali ili nikad nisu ni imali (ljubav), ne shvaćajući da su oni koji idu naprijed puno sretniji od onih koji bježe. Robert Plemić u ulozi Valerija i Sunčana Zelenika Konjević kao Marianna glumački su solidni, premada je glumica svoj lik predstavila odveć samouvjerenim, što je teško zamisliti s obzirom na njezino teško djetinjstvo.
  
  Nagrađivanu dramu s humornim elementima Šah brat napisao je talijanski kazališni glumac, pisac i redatelj Vittorio Fraceschi. To je njegovo najuspjelije djelo koje je nakon praizvedbe u domovini 1991. godine uprizoreno i u desetak europskih zemlja. Slovenski redatelj Jernej Kobal. Kobal scenu je postavio statično, u oronulu kuću, kao podsjetnik na vrijeme koje je stalo u trenutku tragedije. Likovi na pozornici u srazu su poput igrača šaha, no u pat poziciji, s pitanjem koje se nadvilo nad cijelu scenu – tko će izvući kraću slamku iz tog melankoličnog stanja bivanja? Scenografija, koju je postavio Ivan Dujić, jasna je i pregledna, a osobito se svidio crno-bijeli pod koji aludira na šahovsko polje, dok je tek korektna kostimografija Žarke Krpan podbacila usporedimo li je s njezinim prijašnjim radovima. Dva okvira umjesto dvoja vrata na pozornici, kao da su dodatno fiksirala živote protagonista za jednu točku. Ti okviri djeluju poput vrata koja zatvaraju vremensku kapsulu sa svim njihovim tajnama. Izvan kapsule, imaju prilike biti drugačiji. Međutim, samo ako dopuste Vremenu da šeće u svojim cipelama i ljudima da se smiju u boji ciklame.
  
  © Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 31. listopada 2013.
  
  Vittorio Fraceschi
  Šah brat
  redatelj Jernej Kobal
  premijera 25. listopada 2013.
  prevoditeljica Petra Knok, dramaturginja Vesna Kosec-Torjanac, scenograf Ivan Duić, skladatelj Miha Petric, kostimografkinja Žarka Krpan
  izvode: Goran Guksić (Antonio), Robert Plemić (Valerio), Sunčana Zelenika Konjević (Marianna)

Piše: