Slavlje glumaca i kazališta
Hrvatsko nacionalno kazalište u Varaždinu: Eduardo De Filippo, Filumena Marturano, red. Samo M. Strelec
-
U mladoj zori 20. stoljeća u Napulju je rođen scenski radnik, rekviziter, šaptač, nabavljač, komičar i dramaturg Eduardo de Filippo, koji je svojim radom i utjecajem na mlađe kolege obilježio kazališnu povijest do današnjih dana. Njegovu najslavniju junakinju Filumenu Marturano dosad su na platnu utjelovile glumice poput Sophie Loren (1964), Regine Bianchi (1962), Ise Danieli (2003), Mariangele Spalato (2010). A tako je, na platnu, započela i premijerna izvedba Filumene Marturano na otvaranju nove kazališne sezone varaždinskog HNK-a. Tri ljubavna kadra u retro stilu prekidana dinamičnim kadrovima nogometne utakmice, predočila su publici što nas čeka – tri dinamična čina s mnoštvom verbalnih prebacivanja i dobacivanja. Redatelj i scenograf predstave Samo M. Strelec tom je uvertirom podsjetio gledatelje na prethodne izvedbe Fiumene, uvukao ih u njezinu povijest te na holivudski način pokazao kako je riječ o nečem velikom. Velika predstava povodom proglašenja varaždinskog HNK-a nacionalnim kazalištem!
Nakon filmskog uvoda pod svjetlost kazališnih reflektora je stupila rastresena i uplakana Fiumena Marturano. „Čovjek plače kad doživi sreću pa je onda izgubi.“ – rekla je razočarano voljenom Domenicu Sorianu. Već u prvom činu redatelj nas tjera da postanemo voajeri teške obiteljske situacije. No, tjera nas i da zavolimo glavni lik, poistovjetimo se s njime i prihvatimo teret koji nosi na duši: 25 godina čekanja milosti svoga ljubavnika i podnošenja čestih prijevara. Izmjena prvog i drugog čina odrađena je komičnom epizodom batlera Alfreda, koji se nije dao sa pozornice sve dok ga nisu odvezli na kolicima za teret. Kućna atmosfera zamijenjena je onom slastičarnice, u kojoj pronalazimo mnoštvo faličnih predmeta (ogromni sladoledi, rimska statua). Simbolično, falus je u mnogim kulturama znak za plodnost pa tako i u nama bliskoj talijanskoj gdje je smještena radnja. Strelec je tako još jednom gledatelje na prigodan način uveo u ostatak priče – zaplet oko triju poslanih pisama trima Domenicu nepoznatim muškarcima. Kroz taj zaplet saznajemo o trima Fiumeninim sinovima od kojih je jedan upravo Domenicov.
Međutim, tu saznajemo i životnu priču stare Fiumenine pomoćnice Rosalie, čija su djeca trbuhom za kruhom otišla u Australiju i u Ameriku. Riječi „I have a green.“ koje je ironično izgovorila Rosalia, parafrazirale su slavni govor američkog svećenika Martina Luthera Kinga, u kojem je govorio o svojoj želji za budućnost u kojoj se crnci i bijelci, između ostalih, skladno koegzistiraju kao jednaki. I danas je tako, složili bismo se, jer i danas postoje nejednakosti po pitanju roda, rase, klase, ali i u privatnom području života, osobito u obiteljima gdje su djeca posvojena i ponekad manje vrijedna od rođene djece. Kritika današnjeg društva pokazana je i kroz lik Alfreda: „politička situacija je složena, a ovo s ljubavnicima više nema smisla“. Alfredo, iako „malo lošije čuje“, itekako je svjestan cjelokupne obiteljske situacije. U drugom činu predstavljen nam je i lik odvjetnika Nocelle, kao predstavnika institucija koje rade samo za vlastitu dobrobit, a ne za dobrobit pojedinaca i lokalne zajednice.
Fiumena je dakle u drugom činu otkrila svoje pravo lice, ono majčinsko, ali nam i priča svoju životnu priču iz mladih dana, kada se prostituirala kako ne bi bila gladna i kako bi mogla lijepo i lagodno živjeti. Želja za materijalnim prouzročila joj je uglavnom probleme, a jedini prihvatljivi dokaz njene ljubavi prema Domenicu ironično je novčanica iz njezina medaljona, koju joj je predao na dan kada je začet njihov sin. „Uzmi! Djeca se ne plaćaju.“ – rečenica je koja će, zahvaljujući Jagodi Kralj Novak, još dugo biti utkana u naša sjećanja. Da je teško protiv vlastite krvi dokazao je Domenico u trećem činu kada je prihvatio svoj poraz i oženio Fiumenu. Tako je Fiumeni ostvaren životni san o zasnivanju vlastite obitelji koju je gradila 25 godina, ispunjena joj je molitva upućena Madoni od Ruže, dok je sama postala simbolom snažnih i hrabrih žena koje nikada ne odustaju od svojih snova, makar u tu svrhu na sebe navukle plašt vječne patnje.
Jezik predstave adekvatan je jeziku komedija, što znači da neukiji likovi govore nestandardno, koriste žargone, a u ovoj interpretaciji češće koriste talijanske izraze. Djelo je stavljeno u moderne okvire, čemu savršeno odgovaraju kostimi Marite Ćopo, nagrađivane kostimografkinje koja je u zadnjih desetak godina surađivala s impozantnim brojem redatelja. Svoju premijeru, barem onu na velikoj pozornici, ovom predstavom doživio je Vid Novak Kralj, kompozitor i korepetitor glazbe. A glumci? Filmski glamur najavljen na početku opravdali su na najljepši mogući način te dostojno obilježili četrdeset godina djelovanja glumice Jagode Kralj Novak na kazališnim daskama varaždinskog HNK-a, kao i 25 godina djelovanja glumca Stojana Matavulja na istoj pozornici. Oboje slavljenika bili su izrazito uvjerljivi u svojim izvedbama, iskreni, osjećajni, puni emocija, uvjerljivi glasom i držanjem tijela. Jagoda Kralj Novak odigrala je naslovnu junakinju kao potpunu osobu sa svim psihičkim usponima i padovima koje žena sa takvom teškom životnom pričom može imati. Od ostalih, izdvojila bih Slavicu Jukić, koja unatoč svojim godinama i dalje pokazuje zavidnu vitalnost te pridonosti izvrsnosti izvedbe sporednom ulogom.
„Od prošlosti (op.a. one životne) ne može se pobjeći.“ –zaključila je Fiumena na kraju trećeg čina. Prigodna replika i za ovo novopečeno nacionalno kazalište, rekla bih. Jer, uloženo je mnogo truda, volje i samoodricanja da se varaždinsko kazalište uzdigne do nacionalnog statusa. Stoga želimo glumcima i glumicama Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu da ne zaborave na dostojnu prošlost njihove matične kuće kojom je zasluženo to priznanje.
© Andreja Rambrot, KAZALIŠTE.hr, 3. studenoga 2013.
Eduardo De Filippo
Filumena Marturano
redatelj Samo M. Strelec
premijera 20. listopada 2013.
scenograf Samo M. Strelec, kostimografkinja Marita Ćopo, skladatelj, korepetitor i izbor glazbe Vid Novak Kralj, asistentica redatelja Jagoda Kralj Novak, asistentica kostimografkinje Žarka Krpan, asistent scenografa Mladen Grof Jerneić
izvode: Jagoda Kralj Novak (Fiumena Marturano), Stojan Matavulj (Domenico Soriano), Slavica Jukić (Rosalia Solimene), Otokar Levaj (Alfredo Amoroso), Mitja Smiljanić (Umbreto), Ozren Opačić (Riccardo), Ivica Pucar (Michele), Leona Paraminski (Lucia), Anica Kovačević (Diana), Darko Plovanić (Odvjetnik Nocella), Marko Hrebak, Dario Horvat (statisti)
Piše:

Rambrot