Mitološki složenac

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo

    Prva ovosezonska dramska premijera Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku bile su Zeusove ljubavnice Ane Tonković Dolenčić. Alegorijsko-satiričnu komediju s elementima mjuzikla i farse, a u formi omnibusa režirao je Ivan Leo Lemo (ujedno i tekstopisac songova), scenografiju je osmislila Vesna Režić, kostime Mirjana Zagorec, koreografiju Larisa Navojec i Tamara Curić, glazbu songova Zvonimir Dusper, a video oblikovanje Dejan Flajšman.

    Zeusove ljubavnice priča je koja vodi publiku kroz osvajačke pohode Zeusa (Aleksandar Bogdanović), nevjerna i prijetvorna supruga božice Here (Jasna Odorčić). Na tom putu Zeus iza sebe ostavlja prevarene, silovane, unesrećene žene i razorene obitelji, a samo kako bi udovoljio svojoj neutaživoj pohoti ne razmišljajući o dugoročnim razornim posljedicama
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo
    Ideja ili što su nam to autori skuhali

    Krenuvši od premise da je Grčka kolijevka europske civilizacije, Ana Tonković Dolenčić poigrala se s idejom kako je djelovanje mitoloških bogova izravno utjecalo na svu nesreću koja je snašla ljudski rod od davnina do dana današnjeg. Kako ne bi sve ostalo samo na lekciji iz povijesti s primjesom zanimljive teze o porijeklu ljudske nesreće, djelu je dodana i alegorijsko-satirična razina na kojoj su bogovi zapravo današnji moćnici, a muškarci klasični šovinisti koji ugnjetavaju ženski rod od davnina. Sukladno tome mjesto radnje je Olimp koji je predstavljen kao bijela kuhinja u Zeusovoj kući (aluzija na mjesto gdje je sve zakuhano i tradicionalno mjesto žene), a cjelokupan pogled publike na scenu odijeljen je četvrtim zidom od prozirnog platna koji istovremeno služi za projekcije i razdvaja različita vremena radnje. Iza zida gledamo sukobe Here i Zeusa te njegove ljubavne avanture s Kalistom (Ivana Soldo Čabraja), Ijom (Anita Schmidt), Ledom (Matea Grabić), Alkmenom (Rada Mrkšić), Danajom (Antonija Pintarić), Semelom (Ivana Gudelj) te Vladimira Tintora u kratkim gotovo performerskim nastupima Dioniza, Artemide, obada, Tindareja, Erosa…, a ispred zida pojavljuje se ocvala, iskorištena i isprostituirana Europa (Petra Blašković) u sadašnjosti komentirajući događaje iza platna. Pri tome je svaka pojedinačna ljubavna epizoda strukturirana po jednakom principu – u obliku kratkog dramoleta s uvodom, zapletom, vrhuncem (scena seksa u obliku pjesme i plesa kako bi se izbjegla eksplicitnost) i raspletom, a čije se posljedice na današnjost tada prikazuju kao projekcija na platnu.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo
    Problemi ili nešto je trulo u kuhinji

    Na prvi pogled zanimljivi dramski predložak i redateljski koncept imaju pregršt slabosti – od tehničkih, strukturalnih do idejnih. Zbog odjeljivanja scene od publike platnom, mizanscena je postavljena dublje nego obično pa se često događa da su neke izgovorene riječi nejasne. Jednako tako sitna forma u kojoj je svaka scena u obliku samosvojnog dramoleta, a popunjena je s nizom pjesme i koreografije uvjetovala je kratkoću natrpanih scena koje izgledaju poput slika što je rezultiralo nedostatkom prostora za stvaranje ozbiljnije i zaokružene dramske radnje. Osim toga, zbog platna nisu jasne facijalne ekspresije glumaca što je vrlo bitno u određenim scenama, a i cijelo vrijeme čini se da gledatelji predstavu gledaju kroz maglu. Uloga naratora i projekcija koje publici objašnjavaju alegoriju koja se referira na današnje probleme i moćnike koji se poigravaju sa svijetom, a koju bi trebali sami shvatiti vrlo je banalna i podcjenjivačka, a same alegorije su često poprilično nategnute.

    Tako će nakon scene u kojoj Artemida kazni Kalistu zbog odnosa sa Zeusom pretvorivši je u medvjedicu, projekcija pokazivati kako su nimfe predivnu zemlju Arkadiju, nazvanu po Kalistinom sinu, privatizirale i prodale turističkim resortima. Osim navedenog, problem se javlja i u poruci koja predstava šalje pa i samom načinu. Kako su nam preci razvratnici, preljubnici, ubojice i ostali šljam i mi smo danas takvi, a kako bi to potkrijepili Europa je pijana za vrijeme cijele predstave, povraća, prostači, songovi pjevaju o uriniranju po partnerima i cuclanju, a scena u kojoj Zeus prostački opći s Alkmenom (prelijepom i neosvojivom ženom) koju naziva mačkica, a koju glumi Rada Mrkšić, gospođa u zlatnim godinama, jednostavno je degutantna. Sam kraj je podjednako nategnut i podcrtavački kao i ostatak alegorijske komedije – javlja se problem gdje će sva ta Zeusova izvanbračna djeca i njihovi nasljednici živjeti pa tu na scenu stupa Europa uz Zeusov monolog o slobodi govora i jednakosti ljudi koji će tamo živjeti… Govoriti o žanru komedije ovdje je izlišno.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Ana Tonković Dolenčić, Zeusove ljubavnice, red. Ivan Leo Lemo
    Ansambl ili što ćemo mi s tim receptom

    Redateljski koncept i dramski predložak evidentno nisu ostavili prostora za glumačke kreacije osim što ih treba pohvaliti za scenski pokret koji su svi odradili na više nego zadovoljavajućoj razini. Za izdvojiti je nastup Petre Blašković i Matee Grabić koje su se vrlo dobro snašle u ovakvoj za glumca nepovoljnoj situaciji te svoje likove kreirale uvjerljivo i energično, izdvajajući se glasovnim i govornim sposobnostima i boreći se čak s partnerima koji su im na sceni ponekad odmagali. Dosta problema cijelom dojmu stvorio je duo Bogdanović i Odorčić koji nisu uspjeli ostvariti zajedničku suigru i uvjeriti nas u svoj odnos. Među njima nije bilo emocije niti u trenutcima bijesa niti u trenutcima sreće, jednostavno nisu zaživjeli zajedno i ostali su nedorečeni, a upravo taj odnos mogao je biti nit koja bi povezala sitnu formu u zaokruženu cjelinu.

    Nova premijera osječkog HNK ispala je tako izlet u nepoznato redateljsko-autorskog dvojca koji se jednostavno mogao izbjeći prikazom disfunkcionalne obitelji koja dodatno pati pod pritiscima modernog društva i politike. Ovako smo gledali isto to zapakirano u alegorijski, mitološki okvir koji je dodatno potencirao krivnju bogova za sva zla svijeta, a za koji je dvojac očigledno mislio da nam ga stalno treba tumačiti kako bi shvatili alegoriju. Osječki HNK ima kvalitetan ansambl koji treba znati iskoristiti, a ovako su ostali samo neiskorišteni sastojci u neuspjelu složencu.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 7. prosinca 2013.

    Ana Tonković Dolenčić
    Zeusove ljubavnice
    redatelj Ivan leo Lemo
    premijera 6. prosinca 2013.
    asistentica redatelja Suzana Vuković, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreografkinja Larisa Navojec / Tamara Curić, skladatelj Zvonimir Dusper, autor songova Ivan Leo Lemo, oblikovatelj videa Dejan Flajšman, oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia, inspicijent Eduard Srčnik, šaptačica Zrinka Stilinović, korepetitor Damir Šenk
    izvode: Aleksandar Bogdanović (Zeus), Jasna Odorčič (Hera), Petra Blašković (Europa), Ivana Soldo Čabraja (Kalista), Anita Schmidt (Ija), Matea Grabić (Leda), Radoslava Mrkšić (Alkmena), Antonija Pintarić (Danaja), Ivana Gudelj (Semela), Ljiljana Krička Mitrović (Pandora), Vladimir Tintor (Artemida, Arkad, obad, Tindarej, Amfitrion, Akrisije, Dioniz, Eros)

Piše:

Alen
Biskupović