Apsurdni brodolomnici
Scena Sisak, Sisak: Slawomir Mrožek, Na pučini, red. Tihomir Kosić
-
Scena Sisak ove godine izašla je s još jednom premijerom. Posegnuli su za tekstom Na pučini Slawomira Mrožeka, jednog od najznačajnijih poljskih autora druge polovine 20. stoljeća, čije djelo se često svrstavalo u teatar apsurda ili u antirežimski obrazac. Ocrtavanje besmislene svakodnevnice Mrožekov je najprepoznatljiviji znak koji je i ovu predstavu učinio značajnom i aktualnom, s obzirom na trenutne prilike u društvu.
Radnja se događa u jednom činu s jednostavnom scenografijom koja dočarava splav na otvorenom moru. Trojica neimenovanih protagonista (nazvanih po fizičkom izgledu – Debeli, Srednji i Mršavi) nalaze se izgubljeni na pučini, s iscrpljenim zalihama hrane, očajni i gladni. U popularnim postapokaliptičnim djelima (pogotovo na filmu i televizijskim serijama) junaci suočeni s katastrofom prolaze gotovo ustaljen obrazac ponašanja: shvaćanje situacije u kojoj su se našli, organizacija, nagon za opstankom... Ukratko, raspadanje civilizacijskih i svođenje na životinjske nagone. Izmijenjena svijest pojedinca koji postaje sebična jedinka u ovom dramskom djelu ima posve drukčiji tretman. Gospodstvo, civiliziranost junaka naglašena je ne samo na nivou izgleda (elegantna crna odijela i bijele košulje, s neizostavnim bijelim rupčićima u džepovima), nego i u njihovim manirima i postupcima.
Oni su čitavo vrijeme uljudni. Izgladnjeli brodolomnici ne zaboravljaju jedni drugima persirati. Predstava počinje brijanjem jednog od junaka (poput Joyceovog „Bucka“ Mulligana), mirnom i dostojanstvenom brigom za osobnu higijenu u trenu kada su zarad opstanka primorani da pribjegnu - kanibalizmu. Likovi su bez dublje psihološke karakterizacije, pa se početna tenzija i dilema – kojega od njih trojice pojesti – vrlo brzo rješava. Beskrupulozni i licemjerni, Debeli i Srednji, manipulacijom uspjevaju nagovoriti Mršavog u nužnost i plemenitost njegova žrtvovanja. I od toga ne odustaju čak ni kad slučajno pronađu još jednu konzervu graha na brodu. Rekviziti, koje nikako ne bi očekivali na splavu, također su u funkciji očuđavanja, uz neizostavnu dozu humora. Iz kofera se pojavljuju: pribor za jelo, ručni aparat za mljevenje mesa, dekoracije za trpezu,...
Na pučini je satirična groteska s primjesama teatra apsurda na nedefiniranoj geografskoj lokaciji u nepoznatom vremenu. Iako se parodira parlamentarna demokracija (predizborna kampanja, izbori, opasnosti demokracije u kojoj se odluke donose glasovima većine...), oštrice su usmjerene prvenstveno ka pojedincu i njegovom bespogovornom služenju sistemu. Sporedni likovi Poštara i Batlera samo dodatno potcrtavaju situacije u koje čovjek zapada bez kritičkog promišljanja svijeta oko sebe, i jedan i drugi požrtvovano obavljaju svoje funkcije, do krajnjih granica apsurda. Tipizirani likovi bez dublje psihološke karakterizacije čine situacije iz ove jednočinke univerzalnim. Nažalost – i aktualnim.
Jednolični umirujući šum mora i optimistično plavo svjetlo na početku kontrastirani su crvenom rasvjetom i završnim govorom o slobodi koji zaokružuje predstavu. Čitava je predstava podređena jačini teksta, a glumačka izvedba pokazala se kadrom nositi se s tom snagom. Isprva malo suzdržano, ali kako se zaplet razvijao, i njihova se igra sve više oslobađala. Kako su likovi bivali jasniji i zaokruženiji, glumci su se u ulogama sve bolje snalazili, a igra postajala dinamičnija. U sceni predizborne kampanje, kada se junaci prigodnim govorima predstavljaju i bore za vlastito preživljavanje, u samo tri politička govora vješto i precizno utjelovljen je mentalitet diktatora i manipulatora koji nisu rijetkost ni u suvremenoj zbilji. Živopisni likovi učinili su da u ovoj dosljedno sprovedenoj mješavini komičnog i tragičnog, prevlada humor i učini predstavu pitkom i dopadljivom.
© Olivera Radović, KAZALIŠTE.hr, 25. veljače 2014.
Slawomir Mrožek
Na pučini
redatelj Tihomir Kosić
premijera 22. veljače 2014.
izvode: Zoran Ivanić, Josip Jajčević, Tihomir Kosić, Stiv Stipić, Mihovil Mioković
Piše:

Radović