Raznovrsnost današnjeg kabarea

7. Gumbekovi dani, međunarodni festival cabareta, Zagreb, 20. ožujka – 1. travnja 2014.

• 
  
  Međunarodni festival cabareta Gumbekovi dani nazvan prema jednom od naših najznačajnijih komičara i vrhunskom kabaretistu Mladenu Crnobrnji Gumbeku (1939-2000) još je jednom pokazao kako u našem kazalištu i pored toga što su rijetke predstave tradicionalnog kabarea žive i sve više se šire elementi te specifične scenske vrste koju je iznimni kritičar, povjesničar i zaljubljenik u taj oblik izvedbene umjetnosti Igor Mrduljaš (1945-2013) precizno označio naslovom svoje nezaobilazne knjige Zagrebački kabaret, slika jednog rubnog kazališta iz 1984.
  
  Da se taj rub primiče središtu te da se sastavnice kabaretskog izraza pojavljuju u sve više scenskih oblika pokazao je i ovaj festival koji je zasigurno bar djelomice zaslužan za to širenje i izvan granica komedija koje uobičajeno tvore okosnicu repertoara. I ove godine kabaretskih se rješenja moglo naći u predstavi za djecu – ovaj put bila je to Ja i moji osjećaji autorice i redateljice Ivice Boban u izvedbi GK Žar ptica iz Zagreba koja je efektno i mladoj publici privlačno uklopila klaunovske točke u strukturu kabaretske predstave. Nakon nekoliko godina ponovo su se na Gumbekovim danima pojavile i lutke u vrlo uspjeloj predstavi Još si zelen GK Zorin dom iz Karlovca, podjednako namijenjenoj i mladoj i odrasloj publici. U njoj su autori, izvođači i redatelji Peđa Gvozdić i Giulio Settimo raznim vrstama lutaka i lutkarskih tehnika izrazito komično, glumački i vizualno vrlo efektno uobličili priču o odrastanju, prijateljstvu, mašti i realnosti, otkrivajući u izravnom, kabareu bliskom obraćanju gledateljima način stvaranja scenske iluzije kao radost imaginacije i kreativnosti.
  
  Izvan uobičajenih rješenja na zanimljiv se način kretalo istraživanje raznih novih mogućnosti kazališnog, pa i kabaretskog izraza od crnog teatra, animacije dijelova tijela do neočekivane uporabe svjetla studenata Umjetničke akademije iz Osijeka Nikše Eldana, Filipa Eldana i Nina Pavlekovića u predstavi Pekel na zemli Denisa Peričića.
  
  Ipak najveće iznenađenje ne samo za festival nego i za odnos naše sredine prema kabareu bila je pojava Opernog cabareta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u kojem su u jednu predstavu objedinjene tri desetominutne opere – Partija bridža Samuela Barbera, Tamo i natrag Paula Hindemitha te Upoznavanja i rastanci Lukasa Fossa koji su povezani vještom konferansom Luke Dragića u scenskom okviru za koji je nagrađena Marta Crnobrnja (Gumbekova kći) zbog osmišljenog i duhovitog povezivanja tipično kabaretskog ugođaja kavanskih stolova s naznakama grandiozne operne scenografije. Ipak čini se da je redateljica Jasna Žarić svoju invenciju ponajviše iskoristila u stvaranju tog atraktivnog okvira izvedbe koja je većim dijelom ipak ostala u okvirima konvencionalne operne režije.
  
  Iako se značaj ovih za Gumbekove dane neuobičajenih predstava nije iscrpio samo u tematskom i stilskom širenju područja koje festival obuhvaća, jer su sve donijele i natprosječne vrijednosti i zanimljivost, ipak su najviši dometi bili u okvirima koji su i ranije bili prisutni, a neke od njih su ostvarili i nagrađeni na prethodnim Danima. Tako je vrhunski ljubljanski izvođač Jure Ivanušič, nagrađen prije nekoliko godina za najbolju mušku ulogu u vlastitoj autorskoj predstavi Od tišine do glazbe, ovaj put fascinirao publiku tumačeći u suradnji s Nordunk orkestrom Jacquesa Brela u kroz (na slovenski prevedene) šansone originalno zamišljenoj biografiji velikog šansonijera i pjesnika, režijom i interpretacijom pronalazeći izraz koji spaja bogatu kabaretsku tradiciju s mentalitetom suveremene publike u predstavi Srce u koferu.
  
  A povezujući neke elemente kabarea sa suvremenom glazbenom komedijom i farsom te groteskn o komičnim prikazom suvremene estrade u urnebesnoj izvedbi Pevaj brate II Stevana Koprivice u režiji Slavenka Saletović beogradski Favi teatar je oduševio nevjerojatno brzim ritmom, dosjetkama i sjajnim glumačkim izvedbama Milana Kalinića, Milana Vasića i Andrije Miloševića (prošle godine nagrađenog za najbolju ulogu u prethodnoj uspešnici iste ekipe Pevaj brate). Oni su uz komičarski talent pokazali i izvanrredno vladanje kako fizičkim teatrom tako i glazbom i pjevanjem.
  
  Te zvjezdane trenutke zabavnog teatra utemeljenog dobrim dijelom na zasadama kabarea za nijansu je prevladala kompleksnost dobitnika nagrade za najbolju predstavu Njuški CJ Johnsona u režiji Matka Raguža i izvedbi Teatra Exit s izvanrednim glumcima Jankom Rakošom, Enesom Vejzovićem i Filipom Križanom koji su uspijevali složenim promjenama govora tijela naznačiti karakteristike različitih vrsta pasa, a svojim dojmljivim glumačkim transformacijama povezati njihova fizička svojstva poput različitog načina hoda s odlikama njihovog ponašanja da bi u tom spoju pronašli i sličnosti s karakterima ljudi i tako na komičan način sagledali međupseće i od njih ne toliko različite međuljudske odnose iz vrlo osebujnog i originalnog rakursa.
  
  Među te iznimno uspjele predstave treba svakako ubrojiti i Muke po Iveku Nina Škrabea, zasluženo nagrađenog za izniman doprinos oživljavanju kabarea. U izvedbi GD Histrion premijerno izvedena na prošlogodišnjem Zagrebačkom histrionskom ljetu ta je predstava postala mamac za mnogobrojnu publiku zahvaljujući režiji Želimira Mesarića koji je postigao frenetičan ritam s razigranim ansamblom koji je tipske likove nadogradio ne samo silnom energijom nego i nekim elementima vlastite glumačke osobnosti u čemu je posebno uspješan bio dobitnik nagrade za najbolju ulogu Davor Svedružić koji je glumom s naglašenim elementima fizičkog teatra i uporabom različitih dijalekata prelazio iz jednog izmišljenog lika u drugi dovodeći do krajnjih granica komediju zabluda i ostvarujući jednu od najboljih komičnih uloga u našem teatru posljednjih godina.
  
  Uspješna je u nešto drugačijoj vrsti pučkog teatra bila koprodukcija Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i Kerekeš teatra Bogi Ivač – znova, novu verziju najgledanije (nekoliko stotina puta izvedene) varaždinske komedije prema srednjevjekovnim francuskim farsama nepoznatog autora koje je preveo Vladimir Gerić, a lokalizirao i varaždinskom kajkavskom prilagodio Tomislav Lipljin, a sada režirao Ljubomir Kerekeš vodeći glumce prema stilizaciji i karikaturi, što je najupečatljivije izvela Sunčana Zelenika Konjević, dobitnica nagrade za najbolju žensku ulogu.
  
  Već i ovaj kratak pregled ukazuje na to da su 7. Gumbekovi dani obilovali vrijednim i zanimljivim predstavama, čak i više nego prijašnja izdanja tog značjnog festivala koji je opet ukazao na to kako se kabare u naše vrijeme mijenja i kako njegovi postupci žive u različitim scenskim oblicima, a cjelovito uspješnom dojmu nedvojbeno je pripomogao na svečanom zatvaranju prikazan zanimljiv televizijski igrano-dokumentarni film Igora Mrduljaša i Tahira Mujičića Jeste li bili u Zagrebu gospodine Cabaret o povijesti rubnog kazališta u našem gradu.
  
  © Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2014.

Piše: