Iskrena energija neprofesionalaca

Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, Zagreb: Daniele Ricci, Uskrsli, red. Robert Bošković, Marko Cindrić

  • Na pozornici Gradskog kazališta Komedija prigodno je postavljena predstava Uskrsli Danielea Riccija, najavljena kao „duhovni rock mjuzikl“. Predstava je nastala u koprodukciji kazališta sa Župom sv. Antuna Padovanskog i glasnikom sv. Antuna Padovanskog Veritas, a u izvedbi koja traje sat vremena uprizoruje događaje iz Velikog tjedna koji kulminiraju upravo Isusovim uskrsnućem i sveopćim slavljenjem života i vjere.

    Iako je kao koprodukcija s Kazalištem Komedija osnažena plesnim ansamblom kazališta, cjelokupna izvedba ne prelazi granice amaterizma koji nosi određeni naivni šarm. Valja istaknuti da su plesne sekvence uglavnom svedene na neke temeljne pokrete jazz dancea. Vokalne sposobnosti sudioika u projektu osciliraju te se glas često unatoč mikrofonima ne pronosi potrebnim intenzitetom da bi pjesme bile zaista uvjerljive, no one su tekstualno jasne, pamtljive i efektne, što je velikim dijelom zasluga rock sastava Novo svitanje. Izvođači unatoč vidljivom velikom trudu pokazuju nedostatak opuštenosti na pozornici, pokreti su im kruti, kretanje kroz prostor pomalo nespretno, no jasno režirano i eksplicitno motivirano. Štoviše, velika jasnoća i česti iskoraci u pretjeranu ilustrativnost (primjerice u detalju kada Pilat pere ruke od onoga što će se Isusu dogoditi prepuštajući odluku narodu i pritom sasvim doslovno pere ruke u lavoru) djeluje zaista suvišno i može uzrokovati čak i (neželjeni) komični efekt.

    Redatelji Robert Bošković i Marko Cindrić imali su izrazito težak zadatak i valja pohvaliti čvrstu strukturiranost i konciznost predstave koja pristupa temi veoma ozbiljno, no izbjegava patetiku i završava u optimističnom tonu, no prijelazi između prizora često su nezgrapni, a u pojedinim trenucima predstava upada u klišeje i nehotice gubi na ciljanoj ozbiljnosti. Korištenje projekcija za popunjavanje prazne pozornice od sveopćeg dojma više oduzima, nego što mu dodaje. Banalna simbolika vizualnih efekata gotovo poništava uvjerljivost pojedinih prizora t u potpunoj je kontradikciji s uglavnom realističkom i dosljedno korektnom kostimografijom. Minimalizam u scenografiji i rekvizitima ne bi bio problematičan, a česte masovne scene prodonijele bi cjelokupnom dojmu i da nije bilo spomenutog kičastog multimedijalnog momenta.

    Za glazbeni aspekt zaslužni su prije svega glazbeni producenti Sanja i Branko Bardun (autori prepjeva na hrvatski jezik i adaptacije) te Iva Bardun (autorica paritura i voditeljica zbora). Iako se ne može podičiti osobitom originalnošću, u glazbi valja pohvaliti mjuziklu primjerenu atraktivnost. Sanja Bardun također igra Mariju te je pokazala jedan od svakako najljepših glasova, uz vrlo nježnog Nikolu Pašalića u ulozi Isusa, pomalo promuklu Maju Blagdan u ulozi Marije Magdalene, Ivana Mikulića kao nevjernog Tomu i vrlo rockerskog vokala Igora Drvenkara (umjetničkog imena Iggy) u ulozi Pilata. Solo dionice lijepo se izmjenjuju i upotpunjuju s dionicama zbora Kolbe što je jedan od najsnažnijih elemenata cjelokupne predstave dok je glumački aspekt produkcije znatno slabiji.

    Izvedba u svojoj sažetosti ne pretendira na razvoj i psihološku razrađenost likova, svi su svedeni na svoje funkcije u središnjoj priči. Detalj scenske borbe prilično je nespretan, trema pojedinih izvođača osjetna, a nedovoljno snalaženje na sceni na trenutke zaista smeta, osobito u sporednih likova koji ponekad djeluju gotovo izgubljeno, što se ne bi smjelo događati ma koliko njihova uloga bila naizgled malena. Predstava ne dostiže osobito visoku umjetničku vrijednost, no prije svega je nepretenciozna i zabavna gledana kao više amaterski nego profesionalni uradak, što valja imati na umu pri odlasku na ovaj mjuzikl u Komediju. Najveća kvaliteta predstave svakako je osjetna ljubav s kojom je rađena i iskrena energija neprofesionalnih izvođača.

    © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 20. travnja 2014.
    Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, Zagreb: Daniele Ricci, Uskrsli, red. Robert Bošković, Marko Cindrić
    Daniele Ricci
    Uskrsli
    redatelji Robert Bošković, Marko Cindrić
    premijera 14. travnja 2014.
    prijevod Aleksandra M. Chvalowsky, prepjev i adaptacija Sanja i Branko Bardun, partiture / voditeljica zbora Iva Bardun, koreografkinja i scenski pokret Andrea Solomun, kostimografkinja za Kazalište Komedija Barbara Bourek, kostimografkinja Ana Trišler, scenograf Davor Prah, glazbeni producenti Sanja Bardun, Iva Bardun, Branko Bardun, majstor tona Mihael Varenica, oblikovanje svjetla Branimir Vorberger Vidović, video projekcije i mapping Ivan Slipčević, oslikavanje Veronikinog rupca Tea Stražičić, dizajn vizuala Rea Brčić, inspicijent Zlatko Kelnerić, šminka Merima Đikoli, frizure Irena Ružić, vlasuljar i maska Merima Đikoli, Irena Ružić, PR manager Pavla Miličić, evant manager Ivona Ercegović, producent i odgovorna osoba fra Ivan Bradarić

    izvode: Nikola Pašalić (Isus), Sanja Bardun (Marija, majka Isusova), Maja Blagdan (Marija Magdalena), Ivan Mikulić (Toma), Valent Slonje (Petar), Ivan Lotar (Kajfa), Igor Drvenkar (Pilat), Lucija Maltar (Marija, majka Jakovljeva), Nives Holajn (Saloma, majka Ivanova), Matea Bardun (Klaudija, žena Pilatova), Ines Miletić (Anđeo s groba), Josip Ivanović (Juda), Filip Pašalić (Ivan), članovi zbora (Sinedristi, Kajfini sljedbenici), Petar Krašek, Pavao Puljić (učenici iz Emausa), Robert Janđel, Antun Štelma (hodočasnici iz Grčke), Darko Miočić (Sluga Malho), Martin Golik (Baraba), Ivan Milardović, Marko Jurić, Nikola Degač, JosipVrbanić, Kristijan Linde, Jozo Mijatović (Kajfina straža i rimski vojnici)
    Članovi orkestra (Band Novo svitanje): Branko Bardun (voditelj banda, klavijature), Iva Bardun (klavijature), Vlado Volenec (gitara), fra Michael Pavić (bas gitara), Tomislav Šnidarić (akustična gitara), G. Markić (bubnjevi)
    Članovi zbora (Zbor Kolbe): soprani: Ana Balić, Marija Dujmović, Andreja Kotnik, Ivana Linde, Lucija Maltar, Ines Miletić, Dora Magdalena Pongrac, FrankaZelić; altovi: MateaBardun, Sanja Bardun, Anabela Črneli, Nives Holajn, Kana Kovač-Mihaljčević, Brigita Lekaj, Maja Miletić, Dominika Rojković; tenori: fra Josip Ivanović, fra Robert Marija Janđel, Valent Slonje, Antun Štelma; basovi: Igor Drvenkar, Petar Krašek, fra Ivan Lotar, Darko Miočić, Filip Pašalić, Nikola Pašalić, Pavao Puljić
    Plesni ansambl: Andrea Solomun (koreografkinja i voditeljica), Iva Čevizović, Sanja Kocon, Mateja Miković, JasnaPerin, Manuela Svorcan, Dijana Šokčić, Ante Gluščević, Marko Herceg, Elvis Hodžić, Mario Jukić, Zdravko Petek, Anteo Ukusić

Piše:

Ana
Fazekaš