O Galiciji na Gvozdu

3. festival Miroslav Krleža, Zagreb, 2. – 7. srpnja 2014.: Miroslav Krleža, U logoru (2. čin), red. Georgij Paro

• 
  
  U sklopu trećeg Festivala Miroslav Krleža, u dvorištu je Krležine rezidencije ponad Tuškanca izveden drugi čin drame U logoru kao hommage Gavellinoj inscenaciji iz 1954. godine. Riječ je tekstu čiji je zaplet smješten na galicijsko ratište, u hrvatski logor 1916. godine, no temeljni je sukob prije svega intrapersonalni, budući da je riječ o unutarnjim previranjima glavnog lika, kadeta Horvata, apsolventa konzervatorija, glazbenika, intelektualca, mladića koji se našao naglo izmješten iz svoje zone ugode i osuđen na područje koje je zapravo limb između ratne istine i iluzije sigurnosti. Dok je o drvo obješena lutka starice, u drugom se činu razmata priča njezina pogubljenja, razotkriva se beskrupuloznost  i moralna bijeda onih koji formalno visoko kotiraju. Zgađen sredinom koja je zakrvarila i ruke pijanista, Horvat u napadu pravedničkog gnjeva izriče svoje prvo buntovno „Neću“ čime potpisuje vlastitu smrtnu presudu.
  
  Predstavu izvode studenti druge godine glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, vođeni preciznom i iskusnom rukom jednog od najvećih hrvatskih kazališnih redatelja Georgija Para. Iako njihova mlada pojava u uniformama isprva ostavlja dojam da će izvedba teško doseći nužnu ozbiljnost, svi ubrzo pokazuju iznenađujuću snagu i razumijevanje za teško prohodni i njima zasigurno tematski dalek tekst. Predstavu pomalo nesigurno otvara Lujo Kunčević u ulozi Waltera, no kad je iz njegovih ruku preuzmu glavni likovi koje utjelovljuju Filip Sertić i Andrej Kopčok, drama se zaista uzdiže na posve profesionalnu razinu. Sertićev promukli glas očajnika gotovo mu transformira fizionomiju i pretvara ga u više no uvjerljiva mladog kadeta, dok je doktor Kamilo Gregor Andreja Kopčoka pametnim pogledom ispod obrva prati svaki detalj zbivanja i vješto parira naivnom i histeričnom rezoniranju svog prijatelja.
  
  Ponešto komike i na trenutke crnog humora unose Fabijan Pavao Medvešek kao prizemni racionalni Podravec te razmahani i pripiti oberleutnant Agramer kojega tek na trenutke malo nespretno igra Karlo Mlinar. Kada u radnju ulazi poljski Židov, njegova je pojava više realizirana metafora ili inkarnacija simbola negoli stvarna osoba, a vrlo ga zanimljivo interpretira temeljito zakamuflirani Bernard Tomić.
  
  Studenti usvajaju uvijek blago patronizirajući bogati Krležin diskurs i sa senzibilitetom prenose dane im likove, osobito dvojica koji za razradu naprosto imaju više prostora te uspijevaju u izvedbi oblikovati kao višedimenzionalne; Horvat je buntovni intelektualac, no njegov je bunt gotovo infantilan, nekontroliran, post factum, njegov bijes i frustracija proizlazi iz činjenice da je on sada „na zemlji tako sramotno, kao nikada prije“. Kada mu gotovo cinično racionalni Gregor pokušava osvjestiti „lirski nihilizam“ njegova diskursa i u ratu posebno neprimjereno „precjenjivanje vlastitog tužnog slučaja“, Horvat je suviše zaglušen svojim opsesijama da bi za to imao sluha.
  
  Dvorišni prostor na Krležinu Gvozu idealan je za ovo uprizorenje, radnja se odigrava na kamenim stepenicama, a jedini su elementi scenografije obješena lutka i raspelo s lutkom Isusa koji djeluju gotovo komično, svjetlo je fiksno, žuto, iz jednog pomičnog reflektora, no cjelokupna je atmosfera odlično uhvaćena. Ovom je prilikom spoj gavellijanskog nadahmuća, jednostavne estetike te stručnog vodstva kultnog redatelja s jedne te vrlo mlade generacije glumaca s druge strane, rezultirao vrlo dobrom, koherentnom i ujednačenom predstavom koja je u odabranom kontekstu imala priliku zaista zasjati.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 5. srpnja 2014.
  
  Miroslav Krleža
  U logoru
  redatelj  Georgij Paro
  premijera 2. srpnja 2014.
  asistentica redatelja Marina Pejnović, izbor kostima Doris Kristić
  izvode: Filip Sertić (Kadet Horvat), Andrej Kopčok (Oberleutnant doktor Gregor), Karlo Mlinar (Oberleutnant doktor Puba Agramer), Lujo Kunčević (Oberleutnant Walter), Fabijan Pavao Medvešek (Infanterist Podravec), Bernard Tomić (Poljski Židov)

Piše: