
Druga ovogodišnja premijera Kazališta Ulysses nastala je u koprodukciji sa Splitskim ljetom. Riječ je o predstavi Sprovod u Theresienburgu rađenoj prema istoimenoj noveli Miroslava Krleže iz ciklusa o Glembajevima, koja je izvođena je od 23. do 27. srpnja na Malom Brijunu. Novela je prvi put objavljena u Savremeniku 1929. s podnaslovom Događaji iz života generalice Olge Warronigg-Glembay, a zatim u knjizi Glembajevi tiskanoj u Zagrebu 1932, i u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Glembajevi II izašloj također u Zagrebu 1945. godine. Taj komad nedovoljno poznat široj publici, a usudila bi se primijetiti i naizgled neatraktivan za izvođenje na pozornici, adaptacijom, dramaturškom obradom, režijom i koreografijom Staše Zurovca pretvorio se u atraktivnu, duhovitu i neizmjerno zabavnu predstavu koja plijeni pozornost publike od silovita početka pa do dramatična kraja. Krležin groteskno-satirički prozni tekst najavljen je kao glazbeno-plesna drama. U stvari, radi se o totalnom teatru u kojem su zastupljeni svi kazališni žanrovi: drama, ples, glazba, mjuzikl u kome svi sudionici pjevaju, glume i plešu. U programu je Sprovod u Theresienburgu naveden kao praizvedba, no malo bolji poznavatelji kazališta sjetit će se da je istoimena dramska predstava izvedena 2007. u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog kazališta u Pečuhu u režiji Tomislava Pavkovića.

Radnja se zbiva u garnizonu carske i kraljevske aspern-esselinške Sedamnaeste dragunske pukovnije u mađarskom gradu Maria Theresinburgu. Izbor brijunske austrougarske tvrđave Minor s početka 20. stoljeća vrlo je spretno scenografsko rješenje koje oplemenjuje predstavu dodatnom snagom i povijesnom znakovitošću. Vješto osvijetljen, koreografski maksimalno iskorišten ambijent robusne vojne utvrde postao je nerazdvojan organski dio predstave. Spartanski uvjeti prijevoza gledateljstva na Mali Brijun i sam čin penjanja prema tvrđavi, zanimljiva su predigra događanju koje publiku očekuje već na samom početku predstave. Dočekuje ih, naime, moćna slika raskalašene i dekadentne vojske u crvenim kostimima razbacana po scenskom prostoru izvedbe. Glavni glumac odmah najavljuje okosnicu i tijek radnje nagovješćujući i estetiku scenskog djela. Krležin odnos prema austougarskim tradicijama očituje se u zadržanim nabrajanjima, retorici govornika i konstruiranju fiktivne vojne predaje. On gradi satiričnu sliku grandomanske samoobmane carstva koje ne želi znati da umire, ali istovremeno demonstrira eleganciju i sjaj preživjele sile u trenutku kada postaje samo povijesna uspomena.
Posjet trojice visokih japanskih časnika zaslužnih u nedavnom ratu protiv Rusije stvara žustru reakciju austougarske vojske. Grof Fudschi-Hasegava i njegovi suputnici dočekani su s velikim ceremonijalom, a pukovnikova supruga, Olga Warronigg prva je dama na svečanosti koju im priređuje pukovnija. Referat o velikoj bici, u kojoj su zaslugom pukovnije poražene Napoleonove jedinice, čita poručnik Ramong Gejza, matematički talent nesretno zaljubljen u Olgu. Na plesu dolazi do manjeg incidenta pred japanskim gostom i pukovnik Warronigg kažnjava Ramonga zatvorom. Neočekivano se otkriva da su japanski posjetitelji bili varalice. Oni su na kartama, apelirajući za dobrotvorne priloge izvukli velike svote od brojnih časnika u garnizonu. Ramong traži da bude oslobođen kazne, Warronigg to odbija i Ramong u zatvoru izvrši samoubojstvo. Warronigg je zbog supruge kompromitiran, pa drži pogrebno slovo u kojem prikazuje pokojnika kao osobu bez osjećaja časti. Radi pokojnikova oca, umirovljenog husarskog potpukovnika iz iste jedinice, a i na nagovor Olge, priređuje se ipak pogreb sa svim počastima.

To je okvir koji je poslužilo redatelju i koreografu Staši Zurovcu kao nepresušno nadahnuće za maštovite plesno-glazbene i glumačke bravure u čemu su mu pomogli nadahnuti solisti i ansambl Baleta splitskog HNK-a te glumački ansambl kojeg čine Vanda Winter, Ozren Grabarić i Dražen Čuček. Predstavu uživo majstorski na violini prati Alexander Balanescu, violinistički virtuoz i vođa čuvenog Balanescu kvarteta. Autor glazbe ja plodni, makedonski skladatelj Marjan Nećak. Od početka pa do kraja, plesači i glumci suvereno vladaju scenom ne dopuštajući publici ni trenutka predaha. Zurovac lukavo mijenja dinamiku predstave izmjenjujući silovite i burne scenske situacije s intimnim ispovijestima ili dijalozima aktera. Predstava je komponirana od desetak slika, a svaki prijelaz iz jedne u drugu prati dramaturški osmišljena iskoreografirana promjena scenografije izvedena matematičkom preciznošću. Višeslojno komponirane scenske slike poput igre telefonskih razgovora, doček uzvanika iz Japana, pripreme svečanog objeda, bal garnizona i uzvanika, skladno se nadopunjuju i uklapaju u cjelinu, a mogu egzistirati i kao samostalne epizode.
Grandiozne masovne scene uokvirene surovom ljepotom vojne utvrde izvode solisti i baletni ansambl HNK-a Split. U funkciji aktera i žive scenografije, služe kao antički kor koji podcrtava i pokretom komentira zbivanja na pozornici. Scenski pokret vojske rađen je u ekspresionističkoj maniri oštrim i jasnim pokretima, a epizode s postavljanjem stola za uzvanike i ceremonija objeda izvedene radnim pokretima (u kojima svaki poslužitelj ima svoj pokret i razrađen karakter) urnebesno su groteskne. Plesno lirski elementi kao prikaz muško-ženskih odnosa i čistih ljubavnih osjećaja na tren odmiču pozornost publike s militarističkog ozračja koje vlada scenom. Baletni ansambl daleko je najupečatljiviji dio predstave koju skladno i uigrano izvode s glumačkim ansamblom. Androidna i nadasve krhka pojava japanskih vojnih izaslanika svojom mirnoćom plijeni pozornost u općem metežu kojim diše pukovnija. „Carsko poslanstvo uzvišenog pikada u vreću“ čine Shunsuke Amma, Jassaui Mergaliyev i Yuki Nakashima. S obzirom na njihove sjajne plesačke sposobnosti možda su mogli biti i bolje iskorišteni.

U pozadini cijelog zbivanja tematizira se ljubavni trokut između pukovnika, njegove žene Olge i poručnika Ramonga Gejze. Prelijepa Olga u interpretaciji Vande Winter karakterističan je ženski lik Krležina glembajevskog ciklusa. Maloljetna i bogata udana za starog sifilitičara, živeći u muškom okruženju pukovnije, naučila je manipulirati muškarcima i situacijama bez grižnje savjesti. Njezin lik simbol je uspona i pada vitalnosti srednjoeuropskog aristokratizma. Vanda Winter je ženstvenošću i svevremenskom ljepotom, također glumačkom i vokalnom realizacijom opravdala svoj izbor za glavni ženski lik predstave. Nesretni poručnik Ramong Gejza u sjajnoj interpretaciji Dražena Čučeka, iznosi na scenu cijelu paletu iznijansiranih ljubavnih osjećaja. Rastrgan između dužnosti i srca, ogorčen i nesretan, matematički genij uz pomoć pukovnika izvrši samoubojstvo. Zavidne artikulacije pokreta i pjevačkih predispozicija zadovoljava sve segmente ove zahtjevne glazbeno-plesne predstave.
Kruna svega je nevjerojatni Ozren Grabarić u ulozi pukovnika Mihajla pl. Warronigga. Grabarić godinama na Brijunima (kao i u svom matičnom Kazalištu Gavella u Zagrebu) plijeni pozornost publike i kritike bravuroznim umjetničkim kreacijama. Istančanost i lakoća izvedbe, nepretenciozna ekspresivnost odlike su njegovog scenskog izražaja. Snažnog intelekta i visoke koncentracije nepogrešivo manipulira svim kazališnim strukturama. Njegove pjevačke, odavno poznate glumačke, a i novootkrivene plesačke sposobnosti zaokružuju i drže na okupu ovo kompleksno scensko djelo dovodeći ga povremeno na granicu lakrdije kao u njegovoj koreografskoj minijaturi vodviljsko-disneyevskog karaktera, u ritmičkoj igri s telefonskim pozivima, grotesknom plesu s mrtvačkim sandukom.

Kostimografija i nadasve funkcionalna scenografija Bjanke Adžić Ursulov zaokružuju ovo skladno scensko događanje komunicirajući međusobno. Estetski vizualni efekt dobio se korištenjem crvene i crne boje, golih dijelova tijela, moćnim simbolom zastava i oružja. Jednostavni elementi scenografije kao pokretni stolovi i stolice, maksimalno su iskorišteni.Upečatljiva je i duhovita kostimografija uniformiranih muškaraca i žena (muškarci u treger-hlačama, žene u muškim gaćama i gornjem dijelu uniforme s kapama i brkovima), s povremenim jednostavnim izletima nadopunjenim crnim tilom u balskim haljinama. Kostimi glavnih glumaca vojnički su jasni i nedvosmisleno naglašavaju njihovu hijerarhiju na sceni. Ovo cjelovito kazališno djelo ne bi bilo potpuno bez majstorski osvijetljene ogromne ljetne pozornice, djelo oblikovatelja svjetla Srđana Barbarića koji stvara atmosferu s periferno obojanim zidovima, širi prostor i dramaturški naglašava pojedina zbivanja na sceni.
© Sanja Petrovski, KAZALIŠTE.hr, 29. srpnja 2014.