Sjajan duet

Kazalište lutaka Zadar i Kazalište Virovitica: Ana Prolić, Hamletova istina, red. Dražen Ferenčina

• 
  
  Uputno jeosvrt na predstavu Hamletova istina početi premisom da je malo predstava u Hrvatskoj koje igraju dva ansambla, u dva kazališta, u dva grada dijeleći scenografiju, kostimografiju, svjetlo i režiju, a opet prema istom predlošku. Neobičnost ove koprodukcije obilježava i hiatus između virovitičke verzije, premijerno odigrane 17. svibnja 2014. i zadarske premijere 20. studenoga 2014. Kako je ipak riječ o dvije predstave i dvije izvedbe, ne mogu se oteti dojmu da ću pišući o zadarskoj umanjiti vrijednost virovitičke koju nisam gledao i obratno. U Hamletovoj istini ramaturginja Ana Prolić ponovno se vraća Hamletu kao materijalu za dekonstrukciju konotativnih oznaka ozbiljne drame; 2002. sa Slučajem Hamlet u režiji Maria Kovača Shakespearov je predložak transponiran u svijet reality TV-a i talk-showa nalik Jerry Springeru.
  
  Ovoga puta Ana Prolić usmjerava konotaciju sižea na didaktičnost i poučnost za mlađe (iznad 12 godina) generacije, razriješivost Hamletovog sindroma i humornu stranu traume. S obzirom da je scenarij vrlo dinamičan i fluidno razrađen nad dvjema odsudnim sekvencama: susret s duhom Hamletovog oca i Mišolovci, i režija Dražena Ferenčine je vrlo uravnotežena s predloškom i minimalistička s obzirom da je veći dio posla zahtijevao rad s glumačkim ansamblom. Posebice stoga što je predstava hibridni spoj lutkarskog i klasičnog kazališta, zbog čega glumci igraju nekoliko likova u kratkim intervalima što iziskuje povećanu koncentraciju.
  
  Sjajan duet odigrali su Juraj Aras i Sanja Zalović u ulogama Hamletovih drugova, kombiniranjem lutkarskih i klasičnih izvedbi; Aras posebice uspješan u gesti, gegu i scenskom pokretu s natruhama renesansnih zabavljača dok je Zalović povrh svoje zaštitne vokalne manire upečatljiva u liku/lutki posve satiriziranog Polonija. Upečatljiv je bio i Dragan Veselić u ulozi Klaudija odigranoj pod maskom vizualno nakaradnog kralja koji je u njegovoj interpretaciji pomaknut prema vizuri hedonsitičke seljačine i posesivnog krvnika. Gabrijela Meštrović Maštruko u dvije je ženske uloge Kraljice i Ofelije bila vrlo dojmljiva, naročito kao razmažena i tinejdžerski bedasta verzija Ofelije. U konačnici poveznica između ova dva dueta jest Josip Mihatov u ulozi Hamleta koji je nešto manje upečatljiv od ostatka ansambla, ali ipak bez dikcijskih i scenskih grešaka je na visokoj razini cjelokupne izvedbe.
  
  Posebice valja istaknuti funkcionalni i efektni spoj dizajna svjetla (Ivo Nižić, Damir Gvojić) sa scenograskim i lutkarskim oblikovanjem Lea Vukelića i Mojmira Mihatova. Četiri pokretne scenske kulise koje dočaravaju dvorac apsolutno su esencijalni režijski i scenografski alat kojima su oblikovani dinamični dueti/dueli i promjene sekvenci unutar dramskog sižea. Kostimografsko riješenje Ive Matije Bitange dalo je likovima ponešto jezovitiji i opskurniji vizualni identitet koji se onda kontrastira s komičkim učincima u samoj tjelesnoj izvedbi glumaca (scenski pokret osmislio je je Rajko Pavlić). Glazba i zvučni efekti koji se nižu kao lajtmotiv komada vrlo su utilitarni (potpisuje ih Igor Karlić).
  
  Ono što izvan fomralističkih oznaka kazališnog komada ponajviše osvaja u izvedbi Hamletove istine je humorističnost i situacijska komika koja nastaje kombiniranjem tekstualnog predloška, mimike i gesti glumaca i režijskim postuliranjem konstrastiranih dueta kao okosnice dramskog sižea. Iz te perspektive predstava osvaja auditorij koji zaboravlja zvaničnost toposa Hamleta i prepušta se neusiljenoj i dinamičnoj humoreski na sceni. Koprodukcija poput ove pun je pogodak s obirom da je ciljana publika komada naznačena u programskoj knjižici upravo pubertetska i adolescentska populacija kojoj ova dekonstruirana školska lektira može otkriti zavodljivu snagu kazališnog čina izvedbe.
  
  © Mario Županović, KAZALIŠTE.hr, 25. listopada 2014.
  
  Ana Prolić
  Hamletova istina
  redatelj Dražen Ferenčina
  premijera 20. studenoga 2014. (Zadar) / 17. svibnja 2014. (Virovitica)
  (u koprodukciji s Kazalištem Virovitica)
  scenografija i lutke Mojmir Mihatov, scenograf Leo Vukelić, kostimografkinja Iva Matija Bitanga, skladatelj Igor Karlić, scenski pokret Rajko Pavlić, oblikovanje lutaka Mojmir Mihatov, oblikovatelji svjetla Ivo Nižić i Damir Gvojić, inspicijentica Radojka Kozulić
  izvode: Juraj Aras (Lar), Dragan Veselić (Klaudije, Duh Hamletova oca), Josip Mihatov (Hamlet), Sanja Zalović (Gilda), Gabrijela Meštrović-Maštruko (Kraljica, Ofelija)

Piše: