Psihička potresenost predstavljača

Eurokaz, Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb: Plaidoyer po pički. Piši propast predstave! (prema tekstu Milka Valenta i konceptu Dalibora Martinisa priredio kolektiv predstave), red. Dalibor Martinis

• 
  
  Nova Eurokazova produkcija polazi od kontroverznog predloška vrlo plodna i provokativna hrvatskog pisca Milka Valenta, no uz originalni naslov Plaidoyer po pički nadodan je znakoviti podnaslov Piši propast predstave. Naime, riječ je o samoprozvanoj psihodrami koja se odvija između likova Prijapa, Penelope, Punkera, Pisca, Psihotika, triju Parki te Pacijenata i Publike, a koja je napisana uz korištenje isključivo rijeli s počitnim slovom P. Tekst je dosad izvođen tek kao radiodrama i to svega dvaput jer konceptualno zanimljiv avangardistički potez oblikuje teško uprizorivi diskurs, no i uvelike narušava normalnu sintaksu te izuzetno brzo lišava slušatelje i gledatelje mogućnosti (re)konstrukcije iole koherentne priče iz verbalnog tkanja, unatoč tome što je ona zapravo prilično uspješno sadržana u pisanom tekstu.
  
  Ambiciozan zadatak sama uprizorenja teksta preuzeo je Dalibor Martinis, jedan od najpoznatijih suvremenih hrvatskih konceptualnih umjetnika te je najavljeni projekt odmah potaknuo interes ljubitelja uvjetno rečeno alternativnog kazališnog izričaja. Prvi pogled na vizualni aspekt, scenu oblikovanu poput kombinacije predimenzioniranog radijskog prijemnika i bolničke sobe u snu ili halucinaciji djeluje obećavajuće, glazbu uživo izvode afirmirani glazbenici Stanko Kovačić, Ante Prgin i Davor Doležal koji će do samoga kraja ostati najsvjetlijim i najkonzistentnijim momentom izvedbe. No uskoro predstavu otvara zakrabuljena figura čitajući pisma napisana 28. i 29. prosinca netom završene godine između Dalibora Martinisa i Eurokaza u kojima redatelj izražava ogorčenje i razočaranje kolektivnom odlukom angažiranih glumaca, donesenom u njegovoj odsutnosti, da odustaju projekta. Martinis u pismu najavljuje vlastito povlačenje iz rada na predstavi, Eurokaz odgovara da je odluka glumaca ma koliko nezgodna u krajnjoj liniji ipak legitimna te da izvedbe ipak mora biti te skretanje s planiranog kursa rađa novi koncept. Glumci su zamijenjeni reprodukcijama fragmenata radiodrama, izvedba je obogaćena ogoljenim procesom pokušaja spašavanja predstave lišene vitalnog organa, upomoć neočekivano pristiže i Gordana Vnuk.
  
  Gordana Vnuk jedna je od vrlo važnih kazališnih ličnosti, osobito kada je riječ o ponešto alternativnijim kazališnim formama i komunikaciji s inozemnim kazališnim skupinama i aktualnim praksama pa, iako se ne može reći da se osobito iskazala izvođački, nečelno valja pozdraviti dobru volju da tako snažno stane iza ove predstave. Izvedba je bila neprestano prekidana zbog „tehničkih poteškoća“ te su u pauzama nekako otužno publiku zabavljale spomenuta Vnuk te simpatične Petra Jeričević i Ana Marija Filipec. Tek je posljednji prizor, koji dolazi tek nakon sat i pol trajanja izvedbe, izveden kao koliko-toliko koherentan komad uprizorenja, no dotad u publici zavlada posvemašnja atmosfera iscrpljenosti i frustracije, nimalo receptivna za raspojasanu, možda inače zabavnu i duhovitu izvedbu. Posebno je iritantna i gotovo uvredljiva uporno ponavljana izjava Gordane Vnuk da je riječ o „konceptualnoj predstavi“ kao da je to određenje dovoljno da kompenzira za zatupljujući kaos koji vlada gotovo cijelo vrijeme. Šteta je obećavajućeg teksta, njegove društveno angažirane ironijom bogate poruke, zanimljiva koncepta, nesumnjiva talenta preostalih izvođača, vizualne dojmljivosti koje se naziru u ovoj urušavajućoj produkciji.
  
  Promatrajući predstavu pišem: Predstava puca povjerljivu publiku po psihi pa publika polako prolupa pokušavajući proniknuti postavljenu psihodramu prenapučenu posve pogrešnim potezima. Prolupali producent polutonova pušeći puno psuje popravljajući pokvarene ploče. Poštovana predvodnica poznatih produkcijskih projekata pokušava pridobiti prestrpljivu publiku poluukočenim plesom. Pristojno prevarena publika pokušava pratiti predstavljeni performans postavljajući pod pitanje potencijalnu psihičku potresenost predstavljača,
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 19. siječnja 2015.
  
  Plaidoyer po pički. Piši propast predstave!
  (prema tekstu Milka Valenta i konceptu Dalibora Martinisa priredio kolektiv predstave)
  redatelj Dalibor Martinis
  premijera 16. siječnja 2015.
  izvode: Siniša Miletić, Niko Goršič, Stanko Kovačić, Hrvoje Golubić, Petra Jeričević, Ana Marija Filipec, Suzana Brezovec, Stjepan Filipec, Gordana Vnuk, Ante Prgin, Davor Doležal

Piše: