Na dubrovačku složeno

Gradsko kazalište Marina Držića, Dubrovnik: Matko Sršen, Na Sveta tri kralja (inglezarija prema Shakespeareu), red. Ivica Kunčević

• 
  
  Shakespearovu komediju Na Tri kralja ili kako hoćete Matko Sršen adaptirao je i ambijentalizirao na dubrovčku pa njegova inglezarija ostaje intrigantnim dramskim izazovom i prizivom kojem je upravo Dubrovnik ciljano ishodište s kazališnom praksom koja posljednjih sezona traži ovakavu ili sličnu, Gradu okrenutu, pa onda i logičnu, kazališnu avanturu. Posežući za Shakespearovim prizivom Ilirije i neznanog grada od starina „punog spomenika“, Sršen iz takva mogućeg alibija stvara novi intrigantni trag komedije „na dubrovačku složene“ koja je to i po mentalitetu i po likovima i po povremenim držićevskim zaigranostima ali i mnogim tradicijskim prepoznavanjima. Sršen preuzima desetak glavnih likova iz Shakespearove komedije ali im pridodaje i novi lik – Propumanicu, važni i motivirajući ženski lik intrigala kojem je sve dozvoljeno i koji je, ovisno o komedijskom ključu, i kurtizana i „maškara“ i „fengar“.
  
  Istaknimo i još jedan, ne i slučajni, Sršenov priziv Držića. U „podjeli lica“ komedije Na Sveta tri kralja je i Pjerin, baš kao što je naslov, u fragmentima sačuvane, Dum Marinove komedije Pjerin s braćom blizancima i njihovim ljubavnim zgodama i nezgodama. U i ne tako dalekom dosluhu sa Shakespearovom ljubavnom pričom i zapletenostima i travestijama. I, napokon, tu je i Knez. Pjeva se i Kolenda a iz „dubrovačkog dramskog glosarija“ izranja i „konte“ i „Dundo Niko“ i „kontesa“, a s njima i Pera, Gruba, Perlica, Džono, Đivo, Kitica, zduri i dominali. Zapisuje Matko Sršen u Pismu dubrovačkoj publici: „U ozbiljnom književno-kritičkom diskursu prerade tuđih komada ne nazivaju se krađama nego reskripcijama, pisci takvih djela nisu lupeži nego komediografi. Svejedno, vjerujem da me nećete krivo shvatiti ako Vam kažem kako mi je draže to pučko, neznanstveno i neozbiljno nazivlje: krađa a ne komedija, lupež a ne komoediograf. Tako su dubrovčani nazvali Držića nakon reprize njegove Tirene, kojom je, navodno, pokrao Mavra Vetranovića.“
  
  Redatelj Ivica Kunčević, s bogatim iskustvom raznih dubrovačkih uprizorenja „i na Igrama i u Teatru“ pa i Srešenovih Vidrinih posezanja (komedija Pomet), ostvaruje zaigranu i veselu predstavu koja nekim svojim rješenjima prepoznaje karaktere i preispituje posebnosti podneblja, njegovih baštinskih zaziva ali i suvremenih konotacija i, istovremeno, tradicijskih prepoznavanja. Uigran, ujednačen i raspoložen dubrovački glumački ansambl s Franom Perišinom, Izmirom Brautović, Glorijom Šoletić, Branimirom Vidićem, Mirej Stanić, Zdeslavom Ćotićem, Nikom Burđelez, Hrvojem Sebastijanom i Borisom Matićem te Joškom Gverovićem i drugima, osvježen je vrsnim prinosima gostujućeg glumačkog trojca koji je bitno obogatio predstavu otvorivši joj nove rukavce a i dodatno motivirao dio stalnog znanog dubrovačkog ansambla.
  
  Maro Martinović i Nataša Dangubić, dubrovački glumci sa zagrebačkim angažmanima, te Zijad Gračić svojim su kreacijama i glumačkim osobnostima značajno pridonijeli izvedbi u podjeli koju je Kunčević vješto odabrao i složio te je takvu, s možda još nekoliko dubrovačkih glumačkih imena trenutačno izvan Grada, na neki način, prizvao u mogućem dubrovačkom kazališnom sutra. Scenograf Ivica Prlender s podatnom jednostavnom i funkcionalnom igrom kulisa (zavjesa) boja dubrovačkog grba, kostimografkinja Danica Dedijer s galerijom lijepoglednih posebice ženskih kostima, kao i koreografkinja Zrinka Japunčić te dizajner svjetla Zoranj Mihanović i skladatelji Ivo Letunić i Konrad Lovrenčić dio su ove dubrovačke kazališne priče pokrivenih alibija i jasnog koncepta koji priziva i koji se preporučuje.
  
  Premijera Srešenove komedije Na Sveta tri kralja ili „inglezarije po Shakespeareu“ kako se najavljuje izvedba, ujedno je i inauguralna predstava Ante Vlahinića, novog ravnatelja Kazališta Marina Držića, kojemu odabir autora, umjetničkih suradnika, samog naslova pa i glumačkih pojačanja zasigurno nije slučajan i otkriva, osim umjetničkih, i druge povode pa i zagovore. Izazove koje priziva i s kojima će pokušati dokazati i kazališnu opravdanost koncepta koji je, pa i bez obzira na moguće buduće nesporazume, u dosluhu s prizivom imena velikog komediografa koje dubrovačko kazalište nosi. Onda će se, možda već nakon slijedeće premijere, uslišiti Vlahinićeve želje istaknute uvodno u programskoj knjižici: „Treba inovativno osmisliti pristup i ponovno, oživljavanjem scenskog izraza, pristupa, postupka, na dubrovačku, oživjeti misao na dubrovačku, koja je sjeme svih onih djela koja istovremeno misle i misao grada i misao teatra i misao svijeta. Na dubrovačku.“ I neka ga samo novi premijerni naslovi u nastavku sezone ili sezona ne demantiraju.
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 22. siječnja 2015.
  
  Matko Sršen
  Na Sveta tri kralja (inglezarija prema Shakespeareu)
  redatelj Ivica Kunčević
  premijera 17. siječnja 2015.
  scenograf Ivica Prlender, kostimografkinja Danica Dedijer, autori glazbe Ivo Letunić i Konrad Lovrenčić, koreografkinja Zrinka Japunčić, dizajner svijetla Zoran Mihanović
  izvode: Zijad Gračić, Nataša Dangubić, Maro Martinović, Branimir Vidić, Frane Perišin, Izmira Brautović, Glorija Šoletić, Zdeslav Čotić, Mirej Stanić, Hrvoje Sebastijan, Boris Matić, Nika Burđelez, Joško Gverović, Ivan Perić, Petra Japunčić, Jelena Baričević

Piše: