Gomila neprilagođena teksta

Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Johnatan Swift, Gulliverova putovanja, red. Ivan Kristijan Majić

  • Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Johnatan Swift, Gulliverova putovanja, red. Ivan Kristijan Majić

    Gulliverova putovanja
    publiku vode na magičnu avanturu kroz prostore Liliputa (naseljen stanovnicima visine petnaestak centimetara), Brobdingnaga (zemlju divova), Lapute (leteći otok nastanjen velikim misliocima), a referiraju se i na Houyhnhnmske zemlje (naseljene razumnim bićima koja liče na konje i iskvarenim Yahooima koji nalikuju ljudima). Na svojim putovanjima Gulliver upada u brojne prilike i neprilike, komične i ozbiljne situacije, a sve je protkano pustolovnim duhom, zanimljivim likovima, napetim i dramatičnim situacijama te kritikom društva primjenjivom i dan danas.

    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Johnatan Swift, Gulliverova putovanja, red. Ivan Kristijan MajićRedatelj Ivan Kristijan Majić i autorica dramatizacije i dramaturginja Marijana Fumić zagrizli su poveliki zalogaj ravan Gulliverovim putovanjima upustivši se u avanturu postavljanja Swiftova djela. Za potrebe izvedbe reducirali su i prilagodili roman od šestotinjak stranica i transponirali ga u pedesetak minuta predstave namijenjene poblici starijoj od osam godina. U svojoj verziji uzeli su sve četiri Swiftove priče (Put u Lilliput, Put u Brobdingnag, Put u Laputu, Balnibarbi, Luggnagg, Glubbdubdrib i Japan te Put u Houjhnhnmsku zemlju) te ih kombinirali kroz sjećanja u Gulliverovim snovima koji se odvijaju u njegovoj kući nakon povratka s putovanja. Pritom su znatan prinos dali i oatali članovi autorskog tima – skladatelj Ivica Murat, oblikovatelj svjetla Igor Elek te Ria Trdin koja je oblikovala scenografiju, lutke i kostime. Murat je po običaju stvorio nenametljivu, a funkcionalnu glazbenu podlogu, koja je u kombinaciji s efektnom i promišljenom svjetlosnom podlogom Igora Eleka ocrtavala sve nijanse atmosfere.

    Najveći posao obavila je Ria Trdin, koja je u svojoj prvoj suradnji s osječkim Dječjim kazalištem, osmislila stiliziranu, praktičnu i dramaturški funkcionalnu scenografiju (veliko jedro s lijeve strane, potporne mreže s desne strane scene i pozadinsko platno za projekcije), koja osim stvaranja iluzije Gulliverovih putovanja omogućuje i laku i brzu izmjenu scena (glumci u izmjenama animiraju jedro uz zvuk vjetra simbolizirajući putovanje i odvlačeći pažnju od tehničkih radnji u izmjeni). Izvrsna su pritome rješenja svake pojedine scene različitih svjetova pa je Trdin za Liliput stvorila dvorac u liliputanskim mjerilima nastanjen stolnim lutkama visokima tek petnaestak centimetara (domišljato je rješenje kad Gulliver promatra male Liliputance kroz povećalo, a publika pritom, kroz projekciju slike povećala na platnu, otkriva minucioznost s kojom je autorica pristupila izradi majušnih lutaka.
    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Johnatan Swift, Gulliverova putovanja, red. Ivan Kristijan Majić
    Na jednak način funkcioniraju i događanja u Brobdingnagu – iza jedra u lutkarskoj se tehnici pojavljuje predimenzionirana ruka divova, na mjestu gdje smo gledali male liliputance kroz povećalo sada se pojavljuje veliko oko diva kako bi se naglasila promjenu omjera, a svakodnevne situacije poput objedovanja završavaju komično jer je komad kolača velik gotovo kao i Gulliver. U sličnoj maniri riješen je i dio priče na otoku gdje mislioci stoje razmišljajući poput statua na pijedestalima, a jednako važni i minuciozno kreirani su i kostimi, vjerna replika onih u Engleskoj u 17. stoljeću.

    Vrsnost vizualne komponente, pojedinih režijskih rješenja i glazbeno-svjetlosne podloge, suprotstavljena je nažalost neuspjeloj dramatizaciji i dramaturškoj prilagodbi. Cijelu predstavu obilježava teško probavljiva i suvišna količina teksta koja evidentno nije dramski prilagođena što rezultira u usporavanju radnje, predugačkim replikama, a na kraju i statičnošću glumaca. U takvim uvjetima glumci su se teško snalazili. Ivica Lučić u ulozi Gullivera, Aleksanda Colnarić u ulozi njegove supruge Mary, Areta Ćurković, Lidija Kraljić Zavišić, Đorđe Dukić, Edi Ćelić i Snježana Ivković (svi u nekoliko uloga) jednostavno ne funkcioniraju zajedno, nema one osnovne glumačke suigre, nego se koncentriraju na silu teksta koju treba izgovoriti pa svako njihovo dijaloško suprotstavljanje izgleda kao monolog izgovoren u prazno. Osim toga, pojedini svjetovi imali su i svoje jezične zakonitosti koje su glumci morali ispoštovati pa na primjer u Liliputu govore stiliziranim glasovima, a onda još moraju i sve glasove -c, -z, -s izgovarati kao -č, -ž, -š, a ne treba zaboraviti i animaciju lutki te pojedinih komada scenografije. U kombinaciji s gomilom neprilagođena teksta to jednostavno nije funkcioniralo.
    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Johnatan Swift, Gulliverova putovanja, red. Ivan Kristijan Majić
    Gulliverova putovanja Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića napravila su još jedan iskorak prema promjenama u repertoaru pokušavajući ponuditi osnovnoškolskoj publici zanimljivo i svevremeno satirično djelo koje je ujedno i osnovnoškolski lektirni naslov. Međutim, unatoč izvrsnoj vizualnosti, glazbeno-scenskoj podlozi, velikoj želji i trudu ansambla, neuspjeh dramatizacije i dramaturške prilagodbe učinio je svoje. U ovom obliku, predstava zasigurno neće postati motivacija školarcima za čitanje knjige, kako je to dramaturginja sugerirala u programskoj knjižici, nego upravo suprotno.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 7. ožujka 2015.

Piše:

Alen
Biskupović