Muke po kazalištu
Gradsko kazalište Požega: Damir Mađarić, Glumice u zagrljaju, red. Damir Mađarić
-
Prva ovogodišnja premijera Gradskog kazališta Požega Glumice u zagrljaju, autora i redatelja Damira Mađarića, izvedena je 10. ožujka 2015. godine čime je i svečano obilježeno dvadeset godina od otvaranja kazališta 1995. godine. Dramski tekst Damira Mađarića govori o sukobu dvije glumice unutar ansambla kazališta. S jedne strane stoji Maja (Vlasta Ramljak) starija, iskusna i afirmirana glumica koja kazalište živi cijeli svoj život, a s druge Zrinka (Sandra Lončarić Tankosić) mlada i ambiciozna glumica koja ne preže od ičega kako bi ostvarila svoj cilj – preuzela ulogu dramske prvakinje. Instrument koji im je obojima omogućio ostvarivanje njihovih snova je ravnatelj kazališta Ilija Pacak (u drami se ne pojavljuje) – osoba koja svoju poziciju iskorištava kako bi spavao s mladim glumicama željnim uspjeha.
Mlada i zgodna Zrinka preotima Pacaka Maji te ga bez Zrinkinog znanja nagovara da joj da otkaz, a nju promovira u dramsku prvakinju. Scenska radnja zapravo počinje nakon te odluke. Maja i Zrinka sreću se u kazalištu te započinju prijateljski razgovor o kazalištu, ulogama, životu…, a Zrinka provodeći svoj perfidni naum u kojem želi poniziti Maju (koja još ne zna da je dobila otkaz) do kraja joj nudi suradnju na vlastitom dramskom tekstu Preodgajanje Maje. Uloga siromašne i neobrazovane prodavačice zelja i kelja koja želi učiti glumu dodijeljena je naravno Maji, a uloga doktorice glume i profesorice jezika i književnosti Zrinki. Maja prihvaća igru te se upušta u improvizaciju scene nastave sa Zrinkom u kojoj se odnosi sve više i više zaoštravaju da bi na kraju kulminirali kada Maja otkriva ravnateljevu odluku i probada Zrinku.Damir Mađarić ovom je prilikom obavljao nekoliko funkcija što se često pokazalo ne baš najboljim rješenjem. Autor sam po sebi teško može stvoriti objektivni odmak od svog teksta, a kad ga onda i uređuje za scenu i pri tome bira glazbu te smišlja scenografiju (jednostavna i minimalistička scenografija sa dva stolca, stolom, ormarom za knjige i ukrasnim lončanicama) i kostimografiju (suvremeni kostimi) jednostavno nedostaje onog vanjskog pogleda. Sama ideja po sebi i nije loša jer dramska riječ ne obiluje tekstovima o događanjima iza kazališnog zastora. Uvodne scene i sam kraj u kojem su dvije glumice suprotstavljene jedna drugoj, otvoreno i iskreno, u formi ispovjednog teatra i dijaloškog sukoba funkcioniraju, imaju smisla i dramaturški su razrađene. Međutim središnji dio (scena u kojoj Maja i Zrinka igraju predstavu u predstavi i koji traje gotovo pola cijele izvedbe) nema dramaturškog opravdanja.
Njihov sukob koji je već jasan od početka sad se najednom pretvara u igru mačke i miša da bi ponovo došli do otkrivanja razloga sukoba i prirode njihove veze. Jednako tako nelogičan je i cijeli taj pokušaj ponižavanja Maje jer je Zrinka već pobijedila, zna da je Maja dobila otkaz i da je ona preuzela sve glavne uloge, sve je zapravo riješeno. Problem iz moje vizure predstavlja i neopravdan i nerealan pesimizam (iako je on svojstven Mađariću) utkan u samu radnju – Maja se usprkos svim preprekama (protivljenje obitelji, otac je dolazi tući na premijeri, odbijenice kazališta pošto ne prihvaća spavati s ravnateljima i glavnim zvijezdama…) uspjela afirmirati i evidentno je dobra glumica, ali opet je to ostvarila kroz krevet, a na kraju umjesto da upotrijebi svu snagu koju je pokazala i nastavi se boriti, počini ubojstvo kolegice i pečati svoju karijeru.
Razlog zbog kojeg će ova drama polučiti više uspjeha kod publike nego što je zapravo i zaslužila je dvojac Vlasta Ramljak – Sandra Lončarić Tankosić. Njih dvije, iskusne i rutinirane, vladale su scenom u svakom aspektu. Sandra Lončarić Tankosić uvjerljivo je odigrala ulogu mlade i beskrupulozne glumice koja hini prijateljstvo i suosjećanje da bi u obratu pokazala svoje pravo lice hladne, bezosjećajne i proračunate fajterice, a cjelokupna njezina kreacija protkana je preciznom logikom rečenice, govornim i fizičkim radnjama te jasnom dikcijom. Vlasta Ramljak je s druge strane također besprijekorno odigrala svoju ulogu, vješto balansirajući patetikom kazališne dive s romantičarskim idealima o kazalištu, izmjenjujući pritom širok dijapazon emocija i karakternih nijansi – mirnoća, rezigniranost, hladnokrvnost do bijesa, mržnje i gotovo surealnog gubitka doticaja sa stvarnošću na samom kraju kada nakon ubojstva govori Utjehu kose Antuna Gustava Matoša.
Prva ovosezonska premijera Gradskog kazališta Požega temelji se na pomalo nedorađenom i dramaturški nesigurnom tekstu izrazito pesimističnog tona, ali usprkos tome imena glumačkog dvojca i njihova vještina te nesvakidašnja tematika osigurati će barem prvotno zanimanje publike za izvedbu.
© Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 11. ožujka 2015.
Piše:

Biskupović