U ovom nastavku podlistka nadnaslovljena Prostori pamte, a naslovljena Zrcalni odrazi prošlosti: prostori događanja Dubrovačkih ljetnih igara analiziram tri crno-bijele fotografije, sve tri snimljene u Kneževu dvoru kao kazališnoj pozornici na otvorenom za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara... Na poleđini je samo jedne navedeno ime fotografa. Na prvoj fotografiji, formata 12, 8 cm x 17 cm, koja na poleđini ima plavičasti grb-pečat Foto Dubrovnik, s galebom u sredini, ispred karakteristična kuta Kneževa dvora sa skalinima i kamenim teatrinom za malu fontanu scenograf je napravio klupicu u duhu arhitekture te reprezentativne dubrovačke građevine u kojoj se relativno rijetko odvijaju dramske izvedbe i koja je u svijetu prepoznatljiva kao jedna od najšarmantnijih i najakustičnijih ambijentalnih pozornica za festivalske i druge koncerte klasične glazbe, s rijetkim izletima u druga glazbena područja. U slaganju tamna glumičina kostima s bijelim pojasom i svijetla glumčeva kostima s bijelom kapom prepoznajemo kostimografski rad slikara. I zaista – kostime je napravio jedan od najintrigantnijih hrvatskih slikara, Milovan Stanić (1929-1989). U mladoj glumici koja teatralno pokriva rukama uši prepoznajemo Mariju Kohn, a u mladom glumcu s cigaretom koji klečeći piše na scenografskoj klupi Izeta Hajdarhodžića (1929-2006), legende hrvatskoga glumišta, Dubrovčane.
Riječ je o predstavi Kazališta Marina Držića, tad Narodnoga kazališta Dubrovnik; glumački se ansambl toga teatra, u to vrijeme, pedesetih godina 20. stoljeća, nerijetko isprepletao s ansamblom koji je izvodio predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama. Premijera te predstave, nastale prema avangardnom tekstu francuskog autora Jeana Anouilha, Antigona (izvornik Antigone, s francuskoga preveo Radovan Ivšić) izvedena je izvan trajanja Igara, 27. lipnja 1958., u atriju Kneževa dvora, a posljednja je, dvanaesta izvedba bila u istom prostoru 6. kolovoza 1960. Na Igrama je bila na repertoaru od 1. kolovoza 1959. do završne izvedbe u kolovozu sljedeće godine u okviru Male scene Dubrovačkih ljetnih igara. Naša blow-up analiza pokazuje da je legendarni hrvatski redatelj i redatelj ove predstave Kosta Spaić (1923-1994) lucidno iskoristio prostor nekadašnjega sjedišta vlasti Dubrovačke Republike, Knežev dvor, za predstavu koja govori o licemjerju vlasti i odnosu tzv. žrtve i tzv. junaka u vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, angažiravši tad ponajbolje hrvatske glumce: Mariju Kohn u ulozi Antigone i Izeta Hajdarhodžića u ulozi Kreonta, koji je od 1957. do 1961. i od 1963. do 1968. bio umjetnički ravnatelj tadašnjega Narodnoga kazališta Dubrovnik, a od 1968. do 2000. godine profesor glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, istaknuvši se najviše glumačkim ulogama na Dubrovačkim ljetnim igrama (Skup, Dundo Maroje, Mortimer, Gospar Lukša...) i kao Mali u Teatru &TD u predstavi nastaloj prema romanu Mirisi, zlato i tamjan Slobodana Novaka u režiji Božidara Violića.
Na drugoj je crno-bijeloj fotografiji, formata 17 cm x 17 cm, koju držim u rukama zahvaljujući privatnoj arhivi obitelji Hajdarhodžić, koja mi ju je ustupila, prizor ponovno snimljen s boka i poluprofila nakon ulaza u atrij Dvora, a perspektiva se širi od utora za malu fontanu i više puta za kazališne predstave iskorištena kantuna ispod središnjih skalina Kneževa dvora prema sredini atrija. Na fotografiji je četvero glumaca. Blow-up analiza pokazuje da je prvi slijeva, s velikom bradom i ispruženom lijevom rukom, Izet Hajdarhodžić, da je u sredini, u svijetlom kostimu, isto tako mlada Milka Podrug-Kokotović, danas legendarna i još uvijek aktivna hrvatska glumica, s rukama na bokovima, da je desno na fotografiji, u svijetlom kostimu, s ornamentom istaknutim u drugim modalitetima na oba ženska kostima, istaknuta hrvatska glumica Desa Begović-Mrkušić, koja sjedi s lepezom u desnoj ruci, a pridržavajući šal-plašt u lijevoj ruci, dok je zrcalno i dijagonalno prema Izetu Hajdarhodžiću, uspravljen i s rukama teatralno postavljenima u zraku također Dubrovčanin Miše Martinović, danas legenda hrvatskoga glumišta. Tamne klupe kontrast su bjelini Dvora, s kojom se nadopunjuju svijetli ženski dekoltirani i uz tijela glumica pripijeni kostimi.
Položaj glumaca i njihova gestikulacija te mimika upućuju na to da je riječ o režiji istaknutoga hrvatskoga redatelja Vlade Habuneka (1906-1994), francuskoga đaka koji je isti tekst režirao godinu prije, 1959. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Blow-up analiza pokazuje da fotografija nepoznata autora prikazuje prizor iz Habunekove predstave u Dubrovniku nastale prema drami u tri čina Lisica i grozd (A raposa e as uvas) brazilskog autora Guilhermea Figueireda (1915-1997) u prijevodu Velimira Živojinovića. Na Ljetnim igrama ta se predstava prikazivala od 31. srpnja do 12. kolovoza 1960. na Maloj sceni, kao predstava tadašnjega Narodnoga kazališta Dubrovnik, na repertoaru kojega je bila od 23. svibnja 1959. do 12. kolovoza 1960., s ukupno osamnaest izvedbi, uz scensku glazbu Branimira Sakača.
Na trećoj je fotografiji koju imam u rukama, formata 12 cm x 15, 5 cm, prizor iz jedne predstave pomaknut više prema sredini i unutarnjim skalinima Kneževa dvora, sa sličnom klupicom kao u Spaićevoj predstavi, a manje reljefno izrađenom. U središnjici je ponovno Izet Hajdarhodžić, ovaj put na nogama i u klasicističkoj pozi, a na klupi sjedi, stvarajući geometriziranost todobnoga francuskoga teatra, hrvatska glumica Ksenija Hajdarhodžić (rođena Dedić), oboje naravno u klasicističkim kostimima koje je osmislila Vanda Pavelić (Vanda Pavelić-Weinert, 1911-1979). Režiju predstave Škola za žene, nastale prema Molièreovoj drami L' École des femmes, koju je s francuskog preveo Vladimir Gerić, potpisuje asistent Koste Spaića, Dubrovčanin, tad relativno svježe diplomirani hrvatski redatelj Joško Juvančić. Redateljeva dobra suradnja sa scenografom i kostimografom Zvonkom Šulerom vidljiva je u povezivanju praznoga prostora Dvora elementima koji podsjećaju na one s francuskih dvorova. Fotografiju potpisuje Vilko Zuber, a adresom u Zagrebu, Pantovčak 42. Ta se predstava na Ljetnim igrama kao predstava Narodnoga kazališta Dubrovnik prikazivala od 14. srpnja 1962. do 12. kolovoza 1962., četiri puta, u atriju Kneževa dvora. Izvedbe na Ljetnim igraam bile su jedine izvedbe te predstave, nije se prikazivala u okviru cjelogodišnjega kazališnoga širega repertoara tadašnjega Narodnoga kazališta Dubrovnik.
Ove tri fotografije, sve tri snimljene u Kneževu dvoru u Dubrovniku za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, izvrsno pokazuju različite redateljske poetike Koste Spaića, Vlade Habuneka i Joška Juvančića nastale na temelju romanskih dramskih tekstova s hrvatskim glumačkim ansamblom koji čine dubrovački glumci i glumice: snažnu i hrabru Spaićevu redateljsku gestu poduprtu groteskno-apsurdnim glumačkim izrazom utemeljenim na tekstu Jeana Anouilha, koreografiranu Habunekovu mizanscenu baziranu na drami brazilskog autora i precizan Juvančićev rad na glumačkoj mimici i pokretu zasnovan na Molièreovu teatru.
© Mira Muhoberac, KAZALIŠTE.hr, 8. svibnja 2015.
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica..png)
ČASOPISI
mjuzikl.png)
ESEJI