Ona i oni

39. dani satire Fadila Hadžića, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 5. – 20. lipnja 2015.: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Vedrana Rudan, Kurva, red. Zijah A. Sokolović

• 
  
  U program 39. dana satire Fadila Hadžića uvrštena je i produkcija Kurva Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca temeljena na tekstovima jedne od najpoznatijih hrvatskih kolumnistica Vedrane Rudan. Riječ je o monodrami oblikovanoj iz perspektive šezdesetogodišnje protagonistice spomenutih kolumni koje su objavljene kao knjiga pod naslovom Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder.
  
  U vrlo slobodnoj i pretjerano optimističnoj interpretaciji Vedrana Rudan je provokativna i izravna komentatorica društvenih događanja, koja piše polazeći najčešće od pojedinačnih situacija i osobnih iskustava te čak ponekad glasi kao „borac za ženska prava“. Njezini su uvidi uglavnom senzacionalistički i često prvoloptaški, nedostaje im minimalne analitičke dubine i dijalektičke promišljenosti, dok su iz uvjetno rečeno feminističke perspektive teme otrcane i eventualni zaključci ishitreni. Autorica temeljito iskorištava psovke i ponavljanja kako bi tekst postigao što veću šok vrijednost, ne obraćajući pozornost na strukturiranost teksta, ali u nedostatno izbalansiranom tekstu eventualni efekt koji bi ti vulgarizmi mogli imati posve se gubi. Dramatizacija je spretnije složena od samih kolumni te ne vrvi toliko psovkama (koje ionako danas rijetko koga mogu šokirati), ali sadrži priličnu količinu krikova koji bi trebali biti gorki izrazi tuge i bijesa od osobe kojoj je pravo na takve izraze često oduzeto, ali nažalost ne izazivaju osobit efekt u gledatelja, osim iritacije. Predstava počinje skiciranjem tipičnog razgovora na kavi te nastavlja odigravanjem nekoliko različitih, potresnih ili tragikomičnih životnih situacija, ali nakon dvadesetak minuta počinje opasno nalikovati na stand-up komediju te taj ton održava do kraja.
  
  Glumica Olivera Baljak odradila je vrlo dobar posao, očito i preočito vođena čvrstom rukom Zijaha Sokolovića čiji je talent neupitan i doprinos hrvatskoj kazališnoj sceni odavno prepoznat, ali činjenica je da njegov vrlo specifičan potpis najbolje funkcionira kada je riječ o autorskim projektima čiji je istovremeno i izvođač, dok takvo treniranje glumice i, čini se, nedostatak senzibiliteta za temu specifično ženskog iskustva rezultira pomalo bizarnim dojmom da je riječ o blijedoj ženskoj verziji Sokolovića. Ostaje dojam da bi izvedba možda bila i snažnija da je neupitno kvalitetna, dojmljiva i prirodno duhovita izvođačica imala malo više slobode i opuštenosti na sceni.
  
  Vizualni dojam kostima i minimalne scenografije ciljano je otužan, svodi se na jednostavnu, pomalo neuglednu odjeću, stolić za kavu sa servisom i veliki ekran na kojemu se vrte snimke haute couture revija. Ovo jukstaponiranje kulta mladosti, ljepote, artificijelnosti i luksuza s jedne strane te, pretpostavljeno, prosječne žene u zrelim godinama s druge ponovno ne zalazi dublje od banalne aluzije. Predstava izaziva dojam da su sve žene koje su se odlučile za obiteljski život (kako su se i koliko slobodno na to odlučile te što taj život zapravo implicira ostaje nejasno) postale s godinama beskrajno frustrirane i praktički bespomoćne, budući da je jedini eksplicitni izraz nezadovoljstva ostao osamljeno urlanje na pozornici. Određen obrat se događa na kraju kada su manekenke na ekranu zamijenjene glumicom koja radosno pjeva o kurvama okružena rasplesanim vršnjakinjama, ali poanta raspleta nekako promiče.
  
  Satira je efikasna kad je vezana za suvremenost i zaista provokativna, a u svakom trenutku je moguće pronaći temelja za inventivan pristup vrlo različitim i vrlo aktualnim problemima, stoga je nejasno zašto su se autori odlučili upravo za ovakav pristup. Daleko od toga da tekstovi ne sadrže opipljivo prepoznatljive reference na neposrednu stvarnost, no ne uvode ništa na što nije ukazano već nebrojeno puta i na znatno zanimljivije i promišljenije načine. U vrijeme izrazite samosvijesti po pitanju feminističke problematike u najširem smislu te živog razvoja queer teorije, način na koji ova predstava pristupa sličnim temama gotovo da čini više štete nego koristi te na izvjestan način samo perpetuira stereotipe i diskriminacijske postavke koje bi trebala problematizirati.
  
  © Ana Fazekaš, KAZALIŠTE.hr, 8. lipnja 2015.
  
  Vedrana Rudan
  Kurva
  redatelj Zijah A. Sokolović
  premijera 13. veljače 2014.
  autor adaptacije Zijah A. Sokolović, asistentica redatelja Nataša Antulov, oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak, autor songa Sandi Bratonja, suradnica za pokret i ples Martina Hrlić Rogić, suradnica za video Tamara Dugandžija, suradnica na kostimu Manuela Paladin Šabanović, montažerka Ana Jurčić, inspicijentica Jolanda Pahor
  izvodi: Olivera Baljak (Kurva)

Piše: