Neki novi vjetrovi

15. Osječko ljeto kulture, 29. lipnja – 12. srpnja 2015.: Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek, i Osječko ljeto kulture, Jonathanov let (po motivima romana Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha prilagodio Nikola Zavišić), red. Nikola Zavišić

• 
  
  Već tradicionalno, osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića na Osječkom ljetu kulture pretpremijerno je izvelo svoj prvi naslov iz iduće sezone. Radi se o predstavi Jonathanov let nastaloj po motivima romana Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha za koju adaptaciju teksta, režiju i oblikovanje svjetla potpisuje Nikola Zavišić.
  
  Priča govori o Jonathanu Livingstonu (Edi Ćelić), galebu koji je više od svega želio pomaknuti granice svoje letačke vještine i odbaciti nametnute društvene okove te živjeti slobodno promičući ljubav, slobodu i nesebičnost kao temelje kojima će se uzdići iznad ispraznosti dotadašnjeg života. Na tom putu osvještavanja sebe i odbacivanja pravila većine naspram pojedinca, Jonathan se kreće kroz tri svijeta. U prvom se dijelu nalazi na zemlji sa svojim jatom (Lidija Kraljić Zavišić, Đorđe Dukić, Snježna Ivković, Areta Ćurković, Mirel Huskić) koje ga izopći jer je svojom drugosti, ponašanjem i djelovanjem sramotio tradiciju galebova. Nakon toga, prelazi u metafizički svijet (nebo?) u kojem sreće novo jato (ponovo svi prethodno navedeni glumci) koje ga za razliku od onog prizemnog, zemaljskog potiče u njegovim nastojanjima i različitosti. Vrhunac samospoznaje čini trenutak kada Jonathan dosegne savršenstvo postojanja (letenja) i shvati da je svrha življenja podijeliti to znanje s drugima. U trećem se dijelu vraća kući i preuzima ulogu mentora mladog galeba Flipa (Lidija Kraljić Zavišić) koji se poput Jonathana sukobio s jatom i postao izopćenik. Zajedničkim snagama njih dvojica preobraćaju jato te im se pridružuje sve više i više sljedbenika. U trenutku kada Flip sazrijeva dovoljno da preuzme mentorsku funkciju, Jonathan najavljuje svoj odlazak i prepušta mu vođenje nove generacije galebova.
  
  Nikola Zavišić uspio je kreirati društveno angažiranu, ozbiljnu i promišljenu predstavu temeljenu na kombinaciji vizualnog i fizičkog teatra s primjesom dramskog i lutkarskog. Dobiveni rezultat je pametna i važna predstava koja fantastično izgleda i prati se u jednom dahu, a pritom je zadržana originalnost tekstualnog predloška. Svoj je koncept i adaptaciju predloška Zavišić zamislio kroz naglašavanje atmosfera uz pomoć različitih teatarskih formi. S jedne strane to su one grupne koje elektriziraju atmosferu poput antičkog kora (galebovi predstavljaju norme društva), ritualnog (pripadnost jatu galebova), višeglasnog govorenja i melodioznih napjeva, a s druge su to one koje mistificiraju, ublažavaju i spuštaju naboj poput mirnog glasa naratora (koji prepričavaju određene dijelove priče kako bi olakšali protok radnje), solilokvija i monologa.
  
  Sve to Zavišić vješto spaja u cjelinu poigravajući se svjetlom kao jednim od glavnih vezivnih elemenata u stvaranju atmosfere pa je tako koristio scenografiju kao platno za teatar sjena ili podlogu za projekciju s grafoskopa, pretvarajući svjetlo u maštovito rješenje za sve možebitno problematične događaje za scenska uprizorenja – Jonathanov let brzinom 360 km/h, probijanje svih rekorda letenja i postizanje nove razine svijesti kroz vodu koja se disperzira i skuplja u posudicama čiji se sadržaj projicira preko sjene glumaca, oslobađanje duha od fizičkog kada galeb stoji uz pozadinsko platno, a preko njega se stavlja crveni filtar na kojeg onda Jonathan grebući ucrtava fizičko tijelo kojeg se Flip mora osloboditi i oslobađa ga uklanjanjem projekcije s njega, psihodelična svjetla i ples sjena koji označavaju prelaske na različite razine svijesti i/ili svjetove…
  
  Zavišićev maštoviti koncept teško bi zaživio bez vrhunskog angažmana svakog pojedinog člana glumačkog ansambla, a pogotovo Edija Ćelića. Ćelić je u svom karakteru evidentno pronašao poveznice s Jonathanom te je njegove fanatične pokušaje, borbu s okovima, promjene razina svijesti i sazrijevanje uvjerljivo igrao s rijetko viđenom preciznošću i fokusom u govoru, glasu i gesti, a zavidnu je kreaciju napravio i u scenskom pokretu demonstrirajući silnu snagu, energiju i fizičku izdržljivost od početka do kraja izvedbe. Ostatak ansambla slijedio je Ćelića u njegovoj kreaciji koliko su im likovi dopuštali, ali nužno je reći da su oni podrška Ćeliću i da su mu upravo oni svojom otvorenom i podatnom suigrom i svjesnom scenskom skromnošću omogućili da zabljesne na viđeni način. Cijeli ansambl nužno je pohvaliti i za uigranost u koreografiranim dionicama, a za zanemariti nisu niti pjevačke mogućnosti koje su demonstrirali. Sve u svemu, ansambl se izvrsno snašao i odgovorio na ogroman izazov koji je pred njih stavio Zavišić, pokazavši kako mogu itekako zapeti kada su prave stvari u pitanju.
  
  Iznimnu podršku Zavišić je pronašao i u kostimografkinji Maji Mirković koja je vjerno dočarala svijet galebova na različitim razinama – prizemna (odjeveni potpuno u bijelo i zakopčani do grla – zatvoreni) i ona onozemaljska (šareniji, otvoreniji i veseliji kostimi poput kupaćih). Jednako tako dobar posao odradila je scenografkinja Irena Kraljić koja se poigrala s prozračnim svilenkastim materijalom bijele boje koji je okruživao čitavu scenu i naglašavao čistoću neba, a istovremeno služio kao platno za projekcije. Veliki prinos dala je i Dunja Jocić koja je osmislila zanimljive i istovremeno simboličko-značenjske koreografije koje su se izvrsno nadopunjavale s redateljevim zamislima i stvarale dodatne efekte naglašavanja atmosfere, radnje i događanja.
  
  Posljednji premijerni naslov u nizu DJK iz Osijeka pokazuje kako su s dolaskom novog ravnatelja počeli puhati neki novi vjetrovi. Nakon nekoliko pokušaja i pogrešaka, na scenu je napokon postavljena kvalitetna predstava za mlade koja će preko noći postati hit. Ova izvedba ima sve – od dobre poruke koja se može čitati iz različitih kodova (Božja milost, Isus, self-help filozofija, borci za ljudska prava…), preko kvalitetnog redateljskog koncepta pa do izvrsnih glumačkih kreacija. Hoće li se zalet na krilima novih vjetrova zadržati i koliko će trajati, vidjet ćemo u sljedećoj sezoni, ali zasad se čini kako, poput Jonathana, imaju dobar vjetar u leđima.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 4. srpnja 2015.
  
  Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku u koprodukciji s Osječkim ljetom kulture
  Jonathanov let
  po motivima romana Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha prilagodio Nikola Zavišić
  redatelj Nikola Zavišić
  prilagodba teksta, oblikovanje svjetla Nikola Zavišić, kostimografkinja Maja Mirković, scenografkinja Irena Kraljić, autor glazbe Willem Miličević, scenski pokret Dunja Jocić, asistentica redatelja Areta Ćurković
  izvode: Edi Ćelić (Jonathan), Lidija Kraljić Zavišić (Flip), Đorđe Dukić (Uč – Jang), Snježna Ivković (Mali koralj – Koraljka), Areta Ćurković (Daleka Hrid – Dalia), Mirel Huskić (Saliven)
  

Piše: