Raspjevani policajci, gospođa nona, naivan mladić i porculanski pas – dovoljno je reći da je sve to dio jedne predstave pa da bude jasno kako je riječ o sve samo ne običnoj komediji. Talijanska drama riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u koprodukciji s La Contrade – Teatro Stabile iz Trsta na kazališne daske postavila je komediju koju je nadahnut likovima iz filma Zoran, moj nećak idiot (Zoran, il mio nipote scemo) Mattea Oleotta napisao Aram Kian, a režiju potpisuje Andrea Collavino.
Predstava donosi paletu karakterno različitih likova koji su, iako komični, pomalo i tragični. Zoran je pomalo neprilagođeni petnaestogodišnjak kojeg je odgojila vrckasta i zločesta, u dubini duše nesretna baka Anya. Žive u selu na granici Hrvatske i Italije i u tom mjestu na kraju svijeta ne događa se gotovo ništa pa je i sajam porculana velik događaj, odatle i naslov predstave. Pravog psa bake Anye nehotično ubije susjed i tu počinje niz smiješnih, često crnohumornih situacija koje Aram Kian vješto ispisuje oblikujući svojevrsni prequel filma.
Zoran je potajno zaljubljen u znatno stariju gospođu Mariju Potuli (Rossana Bubola) čiji je muž, Bogdan Potuli (Maurizio Zacchigna) navodno pregazio psa. Gospođa Potuli žarko želi dijete no njezin je muž previše zaokupljen uzgojem nojeva i pilića koje, uz pomoć unuka, Anya iz osvete želi ubiti. Liječnik Eugenije je Anyin prijatelj i traži svaki izgovor kako bi je posjetio jer je potajno zaljubljen u nju. Komični policajci (Mirko Soldano i Giuseppe Nicodemo) vječito se sukobljavaju i neodoljivo podsjećaju na karabinjere iz talijanskih filmova dok pokušavaju razriješiti ubojstvo psa i pilića. Dodatnu dozu humora svakako daje i njihovo veselo pjevanje prilikom izmjena scena.
Zbunjenog Zorana igra Stefano Bartoli koji je dobro utjelovio ukočenog i izoliranog mladića željnog ljubavi i društva. Njegovu gospođu nonu, kako je iz poštovanja ali i straha zove, igra Elvia Nacinovich koja sjajnom interpretacijom tvrdoglave, uporne, stroge i prefrigane starice, nosi čitavu predstavu. Poznati talijanski glumac Eugenio Allegri izvrstan je kao usamljeni i uporni liječnik, a stilom glume pomalo podsjeća na Roberta Benignia.
Kostimi Manuele Paladin Šabanović zorno su dočarali seosku sredinu u kojoj se odvija radnja. Odjeća je vrlo klasična i ozbiljna, posebno Zoranova koji je odjeven u košulju i pulover te i tako prikazan kao uzoran mladić i poslušan bakin sin. I scenografija (Stefano Katunar) podsjeća na stare talijanske filmove, s knjigama na policama koje vise u zraku, starinskim kuhinjskim pokućstvom i dakako – psom od porculana. Čitava je predstava prvenstveno zbog dinamične režije, ali i zbog činjenice da se igra na talijanskom jeziku (uz hrvatske titlove) – vrlo filmična.
© Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 23. studenoga 2015.
Aram Kian
Zoran e il cane di porcellana / Zoran i pas od porculana
redatelj Andrea Collavino
premijera 13. lipnja 2015.
dramaturgija Andrea Collavino, asistent režije Giuseppe Nicodemo, scenografija Stefano Katunar, kostimi Manuela Paladin Šabanović, svjetlo Bruno Guastini, inspicijentica Lili Švrljuga, šaptačica Sintia Lacman
izvode: Elvia Nacinovich (La Nonna Anya), Eugenio Allegri (Eugenio Allegri), Stefano Bartoli (Zoran), Maurzio Zacchigna (Bogdan Potuli), Rosanna Bubola (Maria Potuli), Mirko Soldano (Sbirro 1), Giuseppe Nicodemo (Sbirro 2)
