Nedovoljno razrađeno

Scena Gorica, Velika Gorica: Sam Bobrick, Davež, red. Stojan Matavulj

• 
  
  Scena Gorica može se pohvaliti brojnim uspjesima kada je riječ o produkciji kazališnih predstava, ali teško da će posljednja koju su 30. studenoga premijerno uprizorili – predstava Davež u režiji Stojana Matavulja, moći ići u korak sa dosadašnjim postignućima. Opisana kao urnebesna komedija kojom se na duhovit način pokazuje kako čovjek svojom upornošću pri rješavanju osobnih problema ruši zadane norme, Davež je predstava koja kao koncept zvuči zanimljivo, no ono što zapravo imamo priliku gledati na sceni daleko je od urnebesne komedije i potrage za život važnim odgovorima. Potonjim bi bilo pretenciozno nazvati predstavu koja za središnju temu uzima kompleksan društveni problem da bi ga potom obradila na površnoj i plošnoj razini, što bi bilo razumljivo da je jedini cilj bio zadržati laganu i prozračnu atmosferu te nasmijati, ali onda nam ostaje suditi predstavu isključivo kroz zabavljačku prizmu – i zaključiti da ni na tom polju nije najbolje odrađena.
  
  Lik Daveža dobro je koncipiran i dosta dinamičan te tako osmišljen predstavlja potencijal iz kojeg se mogu razviti brojne zanimljive situacije i izvesti vrlo kvalitetna i slojevita predstava, ali do toga nažalost ne dolazi. Osim pretjerane plošnosti ostalih dvaju likova, najveći problem proizlazi iz činjenice da dvije glavne scene na koje je predstava kompozicijski podijeljena nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu, čime se potpuno ubija dramska napetost. U prvoj sceni na pozornici se nalaze Marko Makovičić u ulozi Daveža i Iskra Jirsak u ulozi Psihijatrice. Pozornica je pretvorena u psihijatrijsku ordinaciju, a zanimljivo oslikana zakulisna platna unose dašak kreativnosti u cjelokupnu atmosferu, zbog čega je scenografija jedna od pozitivnih strana predstave, a za nju je zaslužna Velikogoričanka Marta Crnobrnja.
  
  Psihijatrica sjedi ili gravitira oko svoga stola, ovisi o razini uznemirenosti, dok je Davež doslovno izluđuje svojom socijalnom iritantnošću, zbog koje je i došao potražiti pomoć. Naime, on nije u stanju sklopiti niti jedan tip odnosa sa drugim ljudskim bićem jer pati od, kako sam kaže i pokaže, neizlječive iritantnosti. Ne uspijeva dovršiti svoje misli, ubrzan je, sklon pogoditi sugovornika u bolnu točku, zasuti pitanjima pa sam pružiti odgovor te metodom pasivno-aktivne agresije dovesti sugovornika do ludila – što mu naposljetku i polazi za rukom, pa na početku distancirana i staložena Psihijatrica na kraju seanse potpuno gubi kontrolu i pokušava ga udaviti. Čin je to koji joj osigurava hospitalizaciju u umobolnici.
  
  Tu na scenu stupa njen muž, također Psihijatar, kojeg tumači Goran Malus. Malo infantilnog naslađivanja činjenicom da mu je žena u bolnici pomoglo mu je da ostavi prividan osjećaj superiornosti s kojim uplovljava u seansu sa Davežom, ali vrlo brzo i on će na njegove probleme i provokacije početi odgovarati po istom uzorku kao njegova supruga. Ritam ovih dviju scena je ujednačen, fore se uglavnom ponavljaju, ponašanje Daveža prema Psihijatru identično je kao i prema Psihijatrici, čak i kad su u pitanju seksualna udvaranja, te je u skladu s logikom, naravno, i ishod seanse jednak. Scenografija i dalje unosi dašak kreativnosti. Na pozornici sve isto, osim što je eto sad psihijatar muškarac, a ne žena. Nakon odgledane druge scene ne može se strože ne suditi i onu prvu, koja je ako je se odvojeno promatra mogla i imati potencijal da se kvalitetnom nadopunom u drugoj sceni iz nje razvije solidna predstava. Ukoliko je cilj ponavljanja bio karikirati i parodirati, trebalo se to ipak malo kompleksnije razraditi.
  
  Epilog koji slijedi lišen je svake dramske napetosti, a dobrim dijelom i humora. Davež, nakon što je svoje psihijatre spremio u ludnicu, nastavi onako iritantan slobodno hodati po svijetu dok se poludjeli supružnici, u ludosti ponovno združeni, ne urote protiv njega i sprže ga elektrošokovima te proslave svoju pobjedu seksualnim odnosom u kojem On Njoj viče: „Droljo!“ I zastori se spuste. Ono što mi za kraj ostaje pohvaliti jest glumačka izvedba Marka Makovičića koji je u ulozi Daveža kao jedinog kompleksnog lika trebao uložiti puno energije, okretnosti i brzine da bi ga uspješno interpretirao te je u tome uistinu uspio. Goran Malus i Iskra Jirsak također su dobro odigrali uloge Psihijatra i Psihijatrice, ali je zbog plošnosti tih likova veliki dio njihovog glumačkog potencijala ostao neiskorišten. Povremena Davežova komunikacija s publikom također je simpatično izvedena, pa se može reći da je tim pozitivnim elementima predstava zaslužila na kraju pristojni pljesak kojim ih je publika pozdravila.
  
  © Maja Dujmović, KAZALIŠTE.hr, 16. prosinca 2015.
  
  Sam Bobrick
  Davež
  redatelj Stojan Matavulj
  premijera: 30. studenoga 2015.
  scenografkinja Marta Crnobrnja, kostimografkinja Katarina Radošević Galić
  izvode: Iskra Jirsak (Psihijatrica), Marko Makovičić (Davež), Goran Malus (Psihijatar)

Piše: