Niz zabavnih točki

9. Gumbekovi dani, Festival cabareta, Zagreb, 10. – 21. ožujka 2016.: Triko cirkus teatar, Zagreb, Ivan Leo Lemo i Triko cirkus teatar, Soundtrack cabaret, red. Ivan Leo Lemo

• 
  
  Kabare kao izvorno umjetničko ostvarenje, ipak u bitnome obilježeno referencama na ono što ga okružuje, bila to društvena, politička, ili, u ovom slučaju, umjetnička stvarnost, teme su kojima se bave autori Soundtrack cabareta. Prema koncepciji Ivana Lea Leme, članovi, kako su se nazvali, Soundtrack ansambla, Davorka Horvat, Christian Peter, Berislav Antica i Damir Horvat, oblikuju svoju predstavu kao posvetu kanonima filmske umjetnosti, ali i, kanonima kabareta kao umjetničke forme.
  
  Krajnje jednostavan, ali dinamičan mizanscen, u kojem se kratke najave smjenjuju s klaunovskim i slapstick točkama te, ponajviše, izvođenjem lako prepoznatljive filmske glazbe uživo, odrednice su u kojima se kreće Soundtrack cabaret. Ova predstava oblikuje se kao djelo koje ne teži inoviranju ili proširivanju granica kabarea postupcima karakterističnim za druge vrste kazališta, nego kao zabavna i pristupačna posveta kabareu i izvornosti njegove forme. Istovremeno, uzimajući filmsku glazbu, i to uglavnom glazbu iz poznatih filmskih hitova, autori Soundtrack cabareta žele i njima odati svojevrsnu počast te ih predstaviti kao djela kojima nije potrebno mnogo kontekstualiziranja kako bi bila zanimljiva. Reduciran i mišljen prvenstveno kao zabavno djelo, ovaj kabare ne stremi visokoj vrijednosti umjetničke kreacije ili potrebi da bude zapamćen kao pozitivno razilazeća praksa od kabaretske srednosti. Pun poštovanja prema svojem predlošku, ali i ne ulazeći dublje u njegovu kontekstualizaciju dramskom logikom, on je na rubu kazališnog iskustva i zabavne večeri, čime ostvaruje i svoju drugu idejnu matricu, oživljavanje i odavanje poštovanja klasičnom kabareu.
  
  Ipak, nedostatak jasnijeg oblikovanja cjeline kabarea, u kojem je logika povezivanja između točaka ostvarena njihovim dominantnim filmsko-glazbenim karakterom, a praktično je povezivanje provedeno tek najavama, koje pojedini članovi ansambla izriču u obliku ponekad nepotrebno patetičnih općih mjesta, pruža mogućnost percepcije ovog djela tek kao niza zabavnih glazbenih točki, što je razumljivo u kontekstu stvaranja Soundtrack cabareta kao, prvenstveno, posvete koja će publici omogućiti sjećanja i identifikaciju, a istovremeno odati priznanje kanonima kabaretske umjetnosti i filmske glazbe.
  
  Izvođači, ujedno i glazbenici, u izvođenju svojih točaka djeluju vrlo efektno i uigrano, jednostavno i komunikativno, no ne i glumački, čime potvrđuju ovaj kabaret manje kao dramski domišljenu scensku formu, a više kao sentimentalnu i publici lako pristupačnu i zabavnu priredbu. U takvom se kontekstu oblikuje i scenski pokret klaunskog predznaka i, kao najbolji dio izraza članova Soundtrack ansambla, glazbeni brojevi, posebno instrumentalna komponenta ostvarena u sviranju mnogobrojnih instrumenata i priručnih zvučnih pomagala (poput pile i gudala). Članovi ansambla tako na sceni ostvaruju komunikativan ugođaj, potvrđujući svoj kabare kao jednostavnu posvetu tradiciji te vrste kazališta te upotpunjujući svoj nastup filmskom glazbom kao prepoznatljivim i publici lako pamtljivim elementom predstave, koja je mnogo više niz zabavnih točki no koherentna dramska cjelina.
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 21. ožujka 2016.

Piše: