Dobitak u razmjeni

Umjetnička organizacija Skroz, Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, HDS ZAMP: Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel, Priroda i društvo, red. Nora Krstulović

  • Umjetnička organizacija Skroz, Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, HDS ZAMP: Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel, Priroda i društvo, red. Nora Krstulović

    Svaka kazališna predstava, svako scensko djelo na neki je način edukativno i društveno angažirano. Jer jednostavno je nemoguće osmisliti ga izvan konteksta društva i međuljudskih odnosa, pa stoga čak i najlarpurlartističkije ostvarenje odražava neku ideologiju, neki svjetonazor i odašilje odnosno sadrži neku poruku. Kazališni komad (budući da je riječ o portalu tog profila, druge umjetnosti ne spominjemo) uvijek i nužno zrcali neki odsječak realnosti i temelji se na razmišljanju o ili na osjećaju nekog problema svakidašnjice, bez obzira na to hvatao se autor s njime u koštac izravno ili neizravno, svjesno ili nesvjesno.

    Predstava Priroda i društvo to čini otvoreno i deklarativno; u promidžbi se, kao i u samom djelu obraćajući publici kao pothvat s određenom obrazovnom namjenom, a ta je podučiti gledatelja ponečemu o autorskim pravima, približiti mu neke osnove, pokoju začkoljicu i ponešto sivih zona tog pojma. Priroda i društvo, najavljivana s kasnije iščezlim podnaslovom Uvod u kapitalizam za početnike, nastala je na inicijativu HDS ZAMP-a (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava) koji je, kako objašnjava suautorica i redateljica predstave Nora Krstulović, predložio suradnju umjetničkom kolektivu Skroz, a oni potom ZKM-u te je predstava nastala u zajedničkoj produkciji organizacije nezavisne scene (Skroz), javne ustanove (ZKM) i strukovne udruge (HDS ZAMP), čime je oko jedne teme i cilja sretno udruženo više segmenata društva.
    Umjetnička organizacija Skroz, Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, HDS ZAMP: Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel, Priroda i društvo, red. Nora Krstulović
    Didaktičnost obično nije osobina koja se ističe kao zanimljivo, privlačno obilježje umjetničkog djela, jer ona ima miris moranja, pritiska, a ne razonodnog opuštanja (koje ne isključuje i nerazonodne efekte). Osobito ako se ozbiljno računa i na mlađu publiku (ovdje 13+) kojoj je, bit će, didaktike i izravne poduke posve dosta u školama. No za razliku od uobičajenog, dominantnog školsko-nastavnog pristupa, nažalost uglavnom uvelike dosadnog, ovdje se temi, nastavnoj jedinici, pristupa na živ i zabavan način, entuzijastičkim ekipnim angažmanom, uz nastojanje da se materija (za mlađu publiku u osnovi nezanimljiva i odveć apstraktna) osvijetli šarenim reflektorima, a da se pritom ipak ne trivijalizira.

    Pažnja se privlači raznolikim sredstvima i taktikama, ponajprije skokovitom epizodičnošću, pri čemu glumački ansambl čas utjelovljuje glazbeni sastav (izvodeći, uz pomoć matrice, za ovu predstavu skladane skladbe Dušana Vuce Vranića i Vedrana Peternela), čas sudionike razgovorne TV-emisije Priroda i društvo, čas tvorce predstave koju gledamo, čas likove u raznolikim skicoznim ilustracijama zamišljenih ili na temelju činjenica osmišljenih skečeva vezanih uz povijest ili pitanja autorskih prava. Među potonjima osobito se uspjelima doimaju onaj s Wolfgangom Amadeusom Mozartom i distopijski crnohumorni vic u kojem je zaštita autorskih prava toliko stroga da je zabranjeno čak i privatno pjevušiti neku pjesmu bez plaćanja naknade.
    Umjetnička organizacija Skroz, Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, HDS ZAMP: Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel, Priroda i društvo, red. Nora Krstulović
    S obzirom na (pretpostavljenu) vrstu disperzirane koncentracije (mladih) žitelja današnjice koji nemaju vremena za udubljivanje i skloni su brzom, površnom, parcijalnom, neurotičnom pabirčenju informacija koje neprestano pristižu odasvud, temeljni dramsko-izlagački model Prirode i društva onaj je užurbane skokovitosti, nervozne kaotičnosti, rastresene raspršenosti u kojem se neki aspekt teme načne da bi se prešlo na drugi, pa treći, a onda opet vratilo na prvi itd. Začin svemu tome je i impromptu gostovanje stvarnih izvođača hrvatske glazbene scene, po jednoga u svakoj izvedbi – na praizvedbi u ZKM-u to bje Damir Urban, na prvoj reprizi Ante Cash, a potom su najavljeni Luka Bulić, Zoran Prodanović Prlja, Sara Renar, Ivanka Mazurkijević i Mrle, Kandžija i Remi. U izvedbi kojoj smo nazočili, 6. ožujka, imotskog je repera Antu Casha, posjednutog u publici, smjestivši mu se u krilo brzinski intervjuirala lepršavo nametljiva novinarka Prirode i društva, a razgovorčić je bio usmjeren više na šalu, negoli na drugo.

    Ponajviše razjašnjenja, pojašnjenja i objašnjenja izlaže se u naslovnoj televizijskoj emisiji što je vode voditelj starijega kova koji nastoji biti smiren i razložan (Zoran Čubrilo) i novopridošla voditeljica novijega kova (Mia Biondić) koja rado upada u riječ, prekida sugovornike i ponajprije igra na efekt, dok joj je zbiljsko bavljenje temom sekundarno. Iz svojih gledišta, kao gosti, pitanje potrebe za honoriranjem autora izlažu Korisnik (Jasmin Telalović), autorica/izvođačica (Anđela Ramljak) i Posrednik (Edvin Liverić).

    Premda nudi mnoge natuknice vezane uz temu, Priroda i društvo u edukacijskom smislu ne domeće do idealnog krajnjeg cilja, a taj bi pretpostavljeno bio da po gledanju predstave, zabavivši se, razmjerno pristojno ovladamo gradivom autorskih prava i potrebama njihove zaštite, odnosno naknade. Mnogošto ostaje nedorečeno, otvoreno, nejasno i onaj tko o temi već ima neka (sa)znanja i stavove vjerojatno nakon predstave neće biti bitno oplemenjen. Međutim, valja uzeti u obzir da kazališna predstava nije ni rješavatelj ni regulator problema, nego tek dodatno pomoćno sredstvo koje će upozoriti, potaknuti, zainteresirati i osvijestiti.
    Umjetnička organizacija Skroz, Zagreb, Zagrebačko kazalište mladih, HDS ZAMP: Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel, Priroda i društvo, red. Nora Krstulović
    Kako piše u tekstu (nepotpisanom, vjerojatno nekog od autora predstave) popratne knjižice: „...važno je da svi nešto dobiju u razmjeni koja se događa za vrijeme izvedbe – autori i izvođači mogućnost da propituju, da izazivaju, da stvaraju nove sustave i odnose, a publika da dobije doživljaj koji joj omogućuje iskustva realnog svijeta prespojiti u nove kombinacije. ... da pokušamo postaviti pitanja koja će potaknuti pomake – možda ne tektonske, no izazovemo li ijedan osobni potres, osjetit ćemo zahvalnost jer nismo iznevjerili pruženo povjerenje.“

    Šesteročlana glumačka ekipa – uz navedene tu je i Dora Polić Vitez, a istaknuto je kako su glumci i suautori – skače iz uloge u ulogu i natrag, preodijeva se i igra vlasuljama na jednostavno, ali djelotvorno uređenoj pozornici dvorane Polanec čiju scenografiju mahom čine tek rekviziti (oprema glazbenog sastava, vješalica s odjećom, kubusi, domišljato upotrjebljeni mikrofoni na stalcima...) te s osjetnim elanom i zdušnošću predstavlja i stvarne i čudnim putovima konstruirane probleme i zablude vezane ponajprije uz pitanja naplate autorskog umjetničkog rada i djela čiji mnogi uživatelji, pa i oni strasni, odbijaju prihvatiti ideju da autor za svoje stvaranje nečega ni iz čega zavrjeđuje i neki honorar. Bez obzira na to je li djelo stvorio lako i brzo ili s mukom i teško i je li mu se posvetio s ljubavlju i zanosom ili tek kao poslovnom projektu.

    © Janko Heidl, KAZALIŠTE.hr, 4. travnja 2016.

    Maja Sviben, Nora Krstulović, Vedran Peternel
    Priroda i društvo
    redateljica Nora Krstulović
    premijera 5. ožujka 2016.
    dramaturginja Maja Sviben, glazba Vedran Peternel, Dušan Duco Vranić & ansambl predstave, kostimografkinja Marita Ćopo, scenski pokret & koreografija Martina Nevistić, oblikovanje zvuka Vedran Peternel / Tomica Kraljić, oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek, scenografija Skroz
    izvode: Edvin Liverić, Jasmin Telalović, Dora Polić Vitez, Zoran Čubrilo, Mia Biondić, Anđela Ramljak

Piše:

Janko
Heidl