Duša na sceni

Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Zvonimir Balog, Ja magarac, red. Dražen Ferenčina

  • Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Zvonimir Balog, Ja magarac, red. Dražen Ferenčina

    Dječje kazalište Branka Mihaljevića iz Osijeka već je tradicionalno posjetitelje Osječkog ljeta kulture počastilo premijernom izvedbom. Ove godine to je predstava Ja magarac, koju je prema tekstu Zvonimira Baloga režirao Dražen Ferenčina. Teško da je itko zaboravio Zvonimira Baloga i njegovu zbirku priča Ja magarac. Svijet je to naizgled zbunjujući, iracionalan i izokrenut u kojem Balog pomoću različitih jezičnih sredstava, poigravanjem formom i jezično-stilskom igrom ispred naših očiju stvara život u svoj njegovoj punoći, u lijepom i ružnom, u dobrom i zlu, u krivom i pravom, ljubavi i tuzi… Ova dramska verzija Balogove zbirke, u dramatizaciji Nives Madunić Barišić, povest će nas na zanimljiv i dinamičan put u kojoj će sudionici isprva bojažljivo kušati priču vilicom, rašpom, škarama pa na kraju i na ponajbolji način, prstom! Ako pažljivo gledate i slušate saznat će te kakve su to ruke oporuke, poruke i bruke, kakvog je okusa priča i koji joj začini nedostaju da postane baš prava, kako se postaje čovjek i kako neki nikad ne postanu ljudi, kako će mrav bukvu oženiti i omužiti to jest zastabliti, zalistiti i zadebliti… Sve će vam to objasniti, pojasniti, razjasniti, oprimjeriti, razbistriti i rasplesti rastreseni profesor (Đorđe Dukić), dječak (Edi Ćelić), djevojčica (Kristina Fančović) i njihovi pratitelji (Areta Čurković, Aleksandra Colnarić i Tihomir Grljušić).

    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Zvonimir Balog, Ja magarac, red. Dražen FerenčinaDražen Ferenčina i Nives Madunić Barišić stvorili su funkcionalnu i nadasve zanimljivu cjelinu koja se sastoji od brojnih manjih, zasebnih dijelova (malih priča unutar glavne priče) koje su vješto spojili i isprepleli glazbom različitih žanrova Igora Karlića te scenskim pokretom Alena Čelića. Zanimljivo je kako je Ferenčina predstavu evidentno zamislio u konvenciji commedia dell'arte što je pun pogodak. Ansambl je smjestio na praznu scenu (scenografiju, lutke i kostime osmislila je Saša Došen Lešnjaković) sa sitnom rekvizitom koja se brzo unosi i iznosi, a ansamblu na pleća stavio tešku zadaću držanja visokog ritma, brzih izmjena, akrobatskih točaka te pjevnih i plesnih elemenata. U tome su mu vizualno pomogli i kostimi koji predstavljaju mješavinu elemenata commedia dell'arte i cirkuske umjetnosti s frakovima i vodoravnim i okomitim linijama i točkicama. Sadržajno i značenjski bi predstavu prvotno označio kao 12+, ali s obzirom na visoki tempo, scenski pokret, songove, poigravanje smislom i značenjem kroz komiku, a pri tome bez neprimjerenog sadržaja, predstava je pogodna za sve uzraste. Oni veliki vratit će se u djetinjstvo i smijati se gegovima i prenesenom značenju, a oni mali uživati će u komici situacije i pokreta, energiji ansambla i nadasve simpatičnim likovima te njihovim pričama o cipelama, motorkotačima i kotormotačima, hunjavici koja se zarazila čovjekom i sličnim Balogovim zavrzlamama.
    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Zvonimir Balog, Ja magarac, red. Dražen Ferenčina
    Kao i već puno puta dosad, ansambl Dječjeg kazališta ponovo je zablistao i pokazao koliko su homogena cjelina sposobna odgovoriti i na najsloženije redateljske zamisli. Svi zajedno stvorili su prekrasnu, živu scensku sliku u kojoj su doslovno ostavili dio sebe. Trčali su, plesali, skakali, vijali se, bojali, crtali i recitirali, a sve bez pomoći vanjskih efekata. Ogoljeni i prepušteni samo svojoj vještini, pokazali su zašto publika hrli u Dječje kazalište s osmijehom na licu. Neizmjerno simpatična bila je Areta Čurković, topao i drag u rastresenosti Đorđe Dukić, dopadljiva i umiljata Aleksandra Colnarić, huliganski šarmantan Tihomir Grljušić. Oni koji prate osječko Dječje kazalište i moje pisanje o njemu, znaju kako sam dosada Ivicu Lučića zvao dobrim duhom kazališta i uvijek se pribojavao tko će ga zamijeniti kad on jednom siđe sa scene. Tom strahu više nema mjesta zahvaljujući Ediju Ćeliću i Kristini Fančović. U svakoj kritici o predstavama Dječjeg kazališta o Ediju sam pisao pohvalno i mislio kako više nema dalje i više, međutim na neki čudan, scenski čaroban način, Ćelić uspije svaki put iznova iznenaditi, svaki put donijeti nešto novo, u gesti, pokretu, glasu, fizičkoj transformaciji, uvijek nađe način ne biti jednak prošloj ulozi što je danas postalo rijetkost. Jednako tako, Kristina Fančović raste iz predstave u predstavu i ako tako nastavi ubrzo će dostići Edijeve visine. Uvjerljiva je, čista, nepatvorene emocije, energična i scenski dopadljiva te joj predviđam dugu i sretnu budućnost u kazalištu.

    Jedina premijera ovogodišnjeg OLJK-a 2016. vrhunska je predstava. Pametna i zabavna, primjerena svim uzrastima sa sjajnim ansamblom koji doslovno gine na sceni. Ako vas je ikad zanimalo zašto tulipan tuli u Poljskoj, kako igraju nogomet u zemlji u kojoj hodaju na rukama i kako je svijet naseljen ljudima koji su pali iz predmeta smijanja u zemlji Smijalici, svakako dođite pogledati još jednu hit predstavu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku koje svakom izvedbom ljestvicu očekivanja diže na višu razinu.

    © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 11. srpnja 2016.
    Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Zvonimir Balog, Ja magarac, red. Dražen Ferenčina
    Zvonimir Balog / Nives Madunić Barišić
    Ja magarac
    redatelj Dražen Ferenčina
    premijera 1. srpnja 2016.
    dramatizacija Nives Madunić Barišić, scenografija, kostimi i lutke Saša Došen Lešnjaković, glazba Igor Karlić, scenski pokret Alen Čelić, oblikovanje rasvjete Igor Elek, asistent redatelja Đorđe Dukić, suradnica redatelja Marta Mekovec de Carvalho, asistentica scenografkinje Sheron Pimpi Steiner, inspicijentica Zdenka Kovaček
    izvode: Đorđe Dukić, Areta Čurković, Aleksandra Colnarić, Tihomir Grljušić, Edi Ćelić, Kristina Fančović

Piše:

Alen
Biskupović