
Lutkarsku predstavu za djecu Zlatokosa Teatar Naranča udomio je i premijerno izveo na svojim daskama. Riječ je o diplomskom radu studenata, točnije studentica osječke Umjetničke akademije, a s obzirom da Puljani nemaju često priliku uživati u lutkarskim predstavama, ova je suradnja više no dobrodošla na pulskoj kazališnoj sceni. Priču o dalekom kraljevstvu u kojem se rodila Aurora, djevojke započinju pjesmom i na scenu dolaze iz publike. Priču nastavljaju na sceni, u ruke uzimaju lutke a za paravan koriste vlastita tijela i tako ga čine mobilnim. Priča se nastavlja velikim slavljem povodom Aurorina rođenja, međutim, sreća nije bila dugog vijeka. Aurorina dadilja bila je posesivna i htjela je djevojčicu samo za sebe. Odvela ju je od roditelja i sakrila u kulu kako je nitko ne bi mogao pronaći. Punih osamnaest godina skrivala ju je od vanjskog svijeta i odgajala u uvjerenju da vani vrebaju opasnosti. S obzirom na njenu divnu dugu i sjajnu kosu nadjenula joj je ime Zlatokosa. Onda jednoga dana do kule došao kraljević...
Poznata je priča ispričana na jedinstven i pomalo neuobičajen način. Naime, osim što su lutke glavni junaci, a njihove su animatorice scenografija, na sceni se ne koriste nikakvi rekviziti. Tako je na vrlo dovitljiv način igranje lutkama približeno najmanjima s obzirom da su imali priliku vidjeti kako to u lutkarskim predstavama funkcionira. Vidi se glumica koja (i kako) animira određeni lik, mada djevojke spretno i vješto mijenjaju lutke, namještaju scenografiju, točnije, svoja tijela. Pritom se povremeno i glasno te vrlo duhovito dogovaraju kako i što će tko raditi. Jedina je zamjerka ovom načinu realizacije lutkarske predstave ta što se donekle gubi na draži jer se gledatelj ponekad ne može skoncentrirati na samu lutku, nego mu pozornost odvlači njezina animatorica.
U predstavi su se koristile lutke ginjole s tim da im nisu crtali kosu nego je kosa, koja je u priči o Zlatokosi itekako važna, lutkama rađena od perika. Valja napomenuti da su se mališani nakon izvedbe imali prilike izbliza upoznati s lutkama, s obzirom da su se glumice spustile u publiku te su im i na taj način približile lutke tj. lutkarsku predstavu. Mlade glumice briljiraju u glumi i vješto se snalaze u postavljanju scenografije. Tako je jedna od njih kula, druga magarac, a istovremeno svaka od njih animira pojedinu lutku, točnije, više njih. Sve je to i fizički zahtjevno s obzirom da glumice pjevaju i plešu, viču, skaču...
Petra Kraljev igra kraljicu i princa, Ines Zmazek kralja i Zlatokosu a Katja Rabar maćehu te kralja i kraljicu. Trojac je i autor projekta stoga sve pohvale idu za angažman i uspješnu realizaciju. Čitava je priča začinjena glazbom i pjesmom, naime u predstavi u živo na harmonici svira Diego Vitasović i to ono što od njega u pojedinoj sceni naruče glumice. (Primjerice, „jednu depresivnu“ kada je tužna scena.)
© Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 5. prosinca 2016.
Zlatokosa
(temeljeno na bajci Matovilka braće Grim)
autorski projekt Petre Kraljev, Ines Zmazek, Katje Rabar
premijera 13. studenoga 2016.
mentori Hrvoje Seršić, Katarina Arbanas glazba Lino Brozić, izrada lutaka Ria Trdin
izvode: Petra Kraljev, Ines Zmazek, Katja Rabar, Diego Vitasović