Kod kuće je najljepše

Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Osijek: Priča s morskog dna (prema motivima zbirke Monike Kompanikove Dubomorske priče), red. Maja Lučić Vuković

• 
  
  Predstava Priča s morskog dna tematizira avanturistički duh, probleme drukčijih i važnost doma kroz zgode i nezgode ribice Bibice (Kristina Fančović) i morskog zmijana Mije (Edi Ćelić). Jednog dana Mijo je odlučio kako ne može više živjeti u svom domu jer mu smeta neprestano klepetanje susjeda Raka (Srđan Kovačević) te je krenuo na neizvjesni put. Već na samom početku naletio je na poteškoće jer mu lampica na repu ne radi te se teško snalazio u mraku morskih dubina. Ubrzo sreće Bibicu, pomalo ružnjikavu ribicu, od koje su svi pobjegli, ali koja ima lampicu koja radi te njih dvoje udružuju snage kako bi Miji pronašli novi dom. Susreti s prestravljenim ribama, opasnim vlasuljama, mudrom hobotnicom i napornim škampima na svakom će koraku sve više učvrstiti njihovo prijateljstvo, koje će svoj vrhunac ostvariti povratkom u Mijin prvotni dom gdje će Rak popraviti Mijinu lampicu, a Mijo Bibici ponuditi da žive zajedno.
  
  Toplu, zabavnu i poučnu priču nastalu prema motivima zbirke Monike Kompanikove Dubomorske priče Maja Lučić Vuković uspješno je dramatizirala i režirala, posvećujući pozornost svim elementima izvedbe. Tako je trajanje prilagođeno onim najmanjima, tekst i scenska radnja su primjereni, priča je dramaturški logična te se slijedio prokušani princip u kojem je radnja obogaćena akcijom, gegovima i igrom, a sve je začinjeno i protkano nenametljivom glazbom koja podcrtava atmosferu trenutnih događaja. Prinos uspjehu svakako su dali i promišljeni i dojmljivi vizualni elementi (lutke, scenografija i kostimografija) Miriam Horňákove uklopljeni u redateljsku viziju Maje Lučić.
  
  Cjelokupna radnja odvija se pod blago plavičastim svjetlom morske dubine s pojedinim naglascima reflektora na prostor oko glumaca, simulirajući lampice glavnih aktera (oblikovanje rasvjete potpisuje Igor Elek). U pozadini se nalazi veliko platno na kojem se projiciraju odbljesci svjetlosti stvarajući atmosferu prolaska svjetlosti kroz morske dubine. Iznimno simpatični su i kostimi animatora koji predstavljaju razigranu djecu (suknjica od tila s visokim čarapama s vodoravnim linijama i tenisice…) iako mi nije posve jasno zašto je tomu tako budući da ne izlaze iz uloge animatora lutki. Najveći adut su nekoliko platoa na kojima se nalazi svjetlucava morska trava, nakupina kamenja ili jarkocrveni koralji, a svi su postavljeni na kotače što omogućuje brzu izmjenu i promjenu u prostoru te svakako štapne lutke i zijevalice. Ribica Bibica je crvenkaste boje i loptastog oblika s predimenzioniranim ustima, zubima i očima, Mijo je dugačka zelenkasta zmija s velikom loptastom glavom, hobotnica je velika štapna lutka, škampi su također štapne lutke i to povezane u seriju od nekoliko njih na štapu, a Rak je poput glavnih likova predimenzioniran i okruglastog oblika. Sve to pokazuje kako je mišljeno na one najmlađe u publici kojima se ovakvim omjerima omogućilo bolje praćenje i uopće viđenje glavnih aktera.
  
  O lutkarima/glumcima Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka teško je reći nešto nova pa su tako i ovdje u ovoj, fizički i tehnički, iznimno zahtjevnoj predstavi (glumci cijelo vrijeme drže zijevalice u zraku), dali sve od sebe. Edi Ćelić opet je uvjerljiv, nenametljiv i precizan u svemu što radi dok ga je ovaj put čak i nadmašila Kristina Fančović čija je animacija ribice Bibice bila tako uvjerljiva da je publici stvorila potpunu iluziju kretanja riba u moru. Najmlađi član ekipe, Srđan Kovačević također je postigao zamjetan uspjeh. Naime, dok Edi Ćelić i Kristina Fančović većinom zadržavaju svoje lutke od početka do kraja, Kovačević radi sve ostalo, mijenja scenografiju, animira Raka, Skalara, morsku travu… uskače i iskače sa scene pa je jasno kako mu nije bilo lako, što objašnjava i manje poteškoće s koncentracijom (na primjer animator nagovijesti gdje će mu lutka pogledati i što će napraviti prije nego to učini s lutkom).
  
  Priča s morskog dna DJK Branka Mihaljevića još su jedna uspješna predstava u nizu u kojoj, zahvaljujući promišljenoj režiji i dramatizaciji, dopadljivom vizualnom dojmu te izvedbi ansambla, mogu uživati i veliki i mali, a potvrdit će nam i ono što svi već znamo – kod kuće najljepše.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 3. ožujka 2017.
  
  Priča s morskog dna
  (prema motivima zbirke Monike Kompanikove Dubomorske priče)
  redateljica Maja Lučić Vuković
  premijera 9. veljače 2017.
  dramatizacija Maja Lučić Vuković, lutke, scenografija i kostimi Miriam Horňáková, glazba Miroslav Vuković, oblikovanje rasvjete Igor Elek, asistentica redateljice Marta Mekovec de Carvalho, mentor likovnog oblikovanja MgA. Eva Farkašová, voditelj tehničke službe i majstor tona Dražen Golubić, majstor rasvjete Igor Elek, inspicijentica Zdenka Kovaček, majstor pozornice Zoran Grkinić, tehničar tona Josip Ogribić, pozornički tehničar Tihomil Čakalić, izrada kostima Maja Marković / Miriam Horňáková, izrada scenografije Luboš Horňák / Siniša Ardalić / Miriam Horňáková, izrada rekvizite i lutaka Miriam Horňáková
  izvode: Edi Ćelić, Kristina Fančović, Srđan Kovačević

Piše: